KLJUČNI GOVOR NA PROSVJEDU: “Imam 24 godine, arhitektica sam! Znam čitati i ne želim otići iz Hrvatske!”

ožujak 25, 2018 maxportal
Share Button

Marija Petričević, članica građanske inicijative “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije” održala je govor na prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.



Njen govor, koji sublimira ključne poruke prosvjeda, donosimo u cijelosti:

Ja sam Marija Petričević. Znam čitati. I ne treba mi Andrej Plenković interpretirati što sam pročitala.

Arhitektica sam. Imam posao. Imam 24 godine i ne želim otići iz Hrvatske. Želim živjeti u državi u kojoj naprijed idu oni koji su marljivi, sposobni i pošteni, a ne oni koje gura politička stranka ili interesni lobi.

Danas sam ovdje zato što ne želim da zastupnici u Hrvatskom saboru koji bi tamo trebali predstavljati moje vrijednosti ratificiraju Istanbulsku konvenciju. Ovdje u svoje ime i u ime svih vas tražim da muškarci i žene koji su ušli u Sabor tvrdeći biračima da su demokršćani  to i dokažu glasujući protiv ratifikacije. 

I da birajući između poslušnosti šefu stranke i poštivanju volje birača koji su ih izabrali, izaberu nas, građane.

Ratifikacijom Konvencije Hrvatska država kroz Članak 8 preuzima zakonsku obavezu financirati udruge koje se u Hrvatskoj bave zaštitom ljudskih prava samo nekih ljudi. Ratifikacijom Hrvatska preuzima zakonsku obavezu financirati udruge i aktiviste koji godinama primaju novac iz proračuna za zaštitu žena i ljudskih prava – a onda, u plaćenom, radnom vremenu – djeluju kao parapolitičke organizacije.

Financira ih se da pomažu pretučenim ženama, a one organiziraju prosvjede protiv ministra kulture ili branitelja.

Dobivaju novac iz proračuna da štite silovane žene – a one krivotvore istinu o Domovinskom ratu.

Dobivaju novac da štite prestrašenu djecu, a one, financirane javnim novcem, organiziraju kampanju protiv referenduma o braku ili prosvjeduju protiv Katoličke Crkve.

Isti oni koje je g. Bauk u pismu SDP-ovim zastupnicima nazvao „nama skloni aktivisti“ – ratifikacijom Istanbulske će na račun nesreće žrtava nasilja našim novcem financirati svoje ideološke i političke aktivnosti.

Ne želim da Hrvatska odvoji milijardu kuna poreznog novca za financiranje aktivnosti koje nemaju veze sa zaštitom žena i djece.

Ne želim da gotovo polovica moje bruto plaće koja odlazi u državni proračun– financira žene koje se predstavljaju kao „zaštitnice žena“, a istovremeno vrijeđaju, omalovažavaju i etiketiraju sve žene koje misle i žive drugačije od njih.

Ne želim da odbor GREVIO koji se sastoji od 10 žena koje sve zastupaju i promoviraju rodnu ideologiju ima ovlasti uplitati se u hrvatske politike, financije i pravosuđe.

Ne želim da ratifikacija Konvencije učini zakonom obvezno financiranje uhljebništva u civilnom društvu.

Javni novac treba dolaziti do žrtava nasilja, pružajući im konkretnu pomoć.

Ljudi koji napuštaju Hrvatsku, među njima moji prijatelji i kolege – mladi, sposobni, obrazovni – kao glavni razlog odlaska navode besperpsektivnost. Ne vide da imaju budućnosti u Hrvatskoj. Ne vide da mogu svoji radom, poštenjem i zalaganjem napredovati, pošteno živjeti od svoga rada – bez stranačkih i političkih veza. Bez političke trgovine. Jednaki pred zakonom sa svima drugima.

Kažu da je na nama mladima budućnost. Ja izabirem živjeti u Hrvatskoj. Ja izabirem živjeti u najljepšoj zemlji na svijetu jer vjerujem da je ona izgrađena na ispravnim temeljima. Vjerujem da je cijena koja je plaćena za njenu slobodu zalog za budućnost i siguran put za nas i našu djecu.

A ono što želim je da se naše žene, naše hrabre majke, bake, sestre, prijateljice, i najranjivije pripadnice našeg društva štite bez paravana, bez skrivenih namjera, bez ideologije – učinkovitom primjenom hrvatskih zakona i transparentnim trošenjem proračunskog novca.

Pozivam zastupnike građana u Hrvatskom saboru da glasuju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.”

Megy M. /Foto:pxll

Komentari
Share Button