Mate Bašić: Kako je i mene štitio Saša Leković u Hrvatskom saboru

28 studenoga, 2016 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Hahaha, čista zajebancija: naravno da me Saša Leković nije niti spomenuo u svojoj elokventnoj rapsodiji. Samo dragi Bog i Stazić znaju tko mu ju je omogućio, rapsodiju naime, osobito zašto.



Negdje u mjesecu rujnu 2015., znači nije baš davno, svega je godina protekla, znameniti Miroslav Mlinar (za mlađe zaintersirane čitatelje, preporučujem Google), uputio mi je prijateljsku poruku, evo ovakvu, citiram:

Platićeš za svaku kap moje prolivene krvi, prolivene od istih onih patoloških zlikovaca, zadojenih ustaškom ideologijom, zasnovanoj na mržnji svega onoga što iole pripada mom narodu.

Platićeš kad-tad i za svaku kap krvi prolivene u istoj onoj Škabrnji, zbog koje si svih tih godina mene proglašavao zlikovcem, koljačem i samokoljačem, četnikom i nečovekom.

Platićeš u ime upravo tih nedužnih i časnih žrtava, koji su kako tada, tako i ovoga trenutka, bili i ostali moja sabraća i čestiti ljudi, razapeti na istom krstu, na kome sam i sam bio razapinjan.

Njihove ubice i dželati, za mene se nikada nisu razlikovali od onih čiji je nož završio u mom vratu, jer taj nož su pokrenuli upravo neljudi nalik tebi samome, neljudi protiv kojih sam se borio kako u Škabrnji, tako i ovoga trenutka.

Bog neka mi sudi i presudi, jer Bog mi je svedok, da moj obraz i moje ruke nisu uprljane niti kapljicom nedužne ljudske krvi, zato ti se kunem u oči moje dece, gorićeš u Paklu Mate Bašiću, za svo zlo, patnju, bol i tugu, koju si nam naneo, makar ja zajedno sa tobom, u ime svih nedužnih žrtava, bez obzira na njihovu veru i naciju, otišao u taj isti Pakao.

Bićeš mi prvi i poslednji…

Tek toliko, da bi ostala zabilježba, sročio sam i objavio kroki za tragikomičnu jednočinku na Maxportalu (en passant, kojega Leković i kumpanija iz samogetoiziranoga HND-a tituliraju “ekstremnodesničarskim & nenovinarskim”):

https://www.maxportal.hr/…/cetnik-miroslav-mlinar-prijeti-s…/

Objektivni se predsjednik HND-a, Saša Leković – čija se “predsjednička” služba, više nego očigledno, svodi na pisanje tzv. priopćenja o svemu postojećem, o životu i smrti, osobito o ugrozi sirotih investigativaca zabludjelih u novinstvo u zemljama Esaeferjota, na Balkanu, a i šire, tada nešto o nečemu dopisiva u fejsbukovski inbox s mojom suprugom, ukratko – Mate je postao stranac, Australac, a Mlinar je Srbijanac, ne zna on (Saša) što bi se tu dalo učiniti, možda bi Mate prijetnju mogao prijaviti australskoj, eventualno srbijanskoj policiji, malo je vajde ovak’ i onak’…

Sad svejedno, bilo pa prošlo, jebajiga.

Nu, da sam ja znao da će taj vrhunaravni predsjednik HND-a (predlažem da ga odsad zovemo od milja SAŠAVI ŠARAF, asocijacija znamo otkuda jest), bio bih mu priložio fotografiju uz pomoć koje bi zorno mogao veleuvaženim saborskim zastupnicima predočiti što se novinarima može dogoditi, čak i kada “prijetnje” ne dobivaju unaprijed.

Uostalom, “prijetnje” su ionako prazne riječi, mentalni egzibicionizam je to: kad te netko uistinu želi ubiti, sigurno te neće unaprijed obavijestiti o namjeri.

Ali, dobro, evo: kad slijedeći put predsjednik HND-a u Hrvatskom saboru (iznad kojega stoji samo Bog) bude obrazlagao što se hrvatskim novinarima može dogoditi kad ne primaju “prijetnje” unaprijed, čak niti od anacionalnih niških specijalaca pokraj bivšega Vjesnikova nebodera, možda mu od koristi bude i moja mala fotografska uspomena. I

Idiotu jednomu koji ništa pod kapom nebeskom ne kuži, a možda (možda?) je i zao.

Foto: osobni arhiv (Na fotografiji je trbuh Mate Bašića nakon što su ga četnici napali u Zagrebu)


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •