Upitan za radnička prava u svojoj tvrtki, Rimac je naglasio da se u modernim poduzećima to podrazumijeva.
“U svakoj tehnološkoj firmi ljudi su na prvom mjestu, ali nismo u 70-ima gdje ima viška ljudi i nitko ne može dobiti otkaz. Borimo se da dobijemo što bolje ljude. Imamo 250 ljudi, 16 nacionalnosti, sprječavamo da Hrvati idu van. Mi zapošljavamo Amerikance, Nijemce, Australce, Irce, a naši ljudi idu u te zemlje. Radnička prava su floskula, mi se trudimo da kod nas bude vrhunski”, rekao je na početku emisije Rimac.
Govoreći o djetinjstvu rekao je kako su živjeli skromno dok je njegov otac radio na ‘baušteli’ u Njemčakoj, a majka čistila hotele. U Hrvatsku su se vratili 2000. Osnovnu školu je završio u Samoboru, a kako je rođen u Livnu nije mu bilo lako. Kaže, pričao je kao bosanska baba.
Bio je županijski državni prvak u elektrotehnici i predstavljao je Hrvatsku na brojnim svjetskim natjecanjima. “Da toga nije bilo, da me profesor nije gurao i nagovarao da idem na natjecanja tko zna bi li danas uopće bilo Rimac Automobila. Jako sam zahvalan na tome”, kazao je.
Ističe da se oduvijek htio baviti automobilima pa je spojio svoju strast s inovacijama. S 18 godina kupio je BMW kockicu, uz pomoć roditelja, ali je izdržao samo dva natjecanja. “Nisam nikad glumio da radimo auto da spasimo svijet, samo želimo pokazati što da i električni auto može biti zabavan”, rekao je Rimac.
Dodao je kako je koristio sva moguća znanja i pokušavao što više saznati iz raznih izvora – živio je za to. Puno je naučio u praksi, postavljao je pitanja i na forumima.
“Koliko vi radite?” pitao ga je Stanković.
“Osim kad spavam i kenjam, ostalo vrijeme radim. Morate se puno toga odreći u životu da biste radili tako nešto. Ujutro dođem u firmu, do 18 imam sastanke, u 22 idem doma, onda još radim od kuće dok god mogu gledati. I opet nemam dovoljno vremena. Treba se svega odreći i raditi na svojoj viziji”, kazao je Rimac.
Opisao je kako je mislio da prvu halu neće napuniti za deset godina, no već za dvije godine morao se proširiti i na drugu halu.
Rimac je govorio kako funkcioniraju njegove dvije firma Grey Bike i Rimac Automobili. Počeli su, kaže, razvijati tehnologiju i nju prodavati drugima. To je bio način da napravimo auto sami, i da izdržimo.
Danas svakodnevno dobivaju ponude za kupnju tvrtke. Međutim, Rimac kaže da ga ne motivira novac – njemu je cilj raditi. Ipak, prodaje komadiće tvrtke kako bi se održali i pokušava ostati većinski vlasnik.
“Tražimo inženjere, od 250 ljudi koje imamo, 110 ih je u razvoju. Jedan čovjek je došao u firmu električnim biciklom koji je sam napravio – odmah sam ga zaposlio”, kaže Rimac.
Kad zapošljava, za većinu kandidata ne gleda obrazovanje ili iskustvo. “Nitko nije radio s baterijama. Nama trebaju inženjeri entuzijasti koji znaju osnove, a ostalo će naučiti kroz projetke”, kaže Rimac.
Prosječna plaća u njegovim tvrtkama je 9.663 kn, a ne 5.000 kuna
“Platili smo 5 milijuna eura poreza, od države smo dobili 830 tisuća eura i još nekakvih 250 tisuća eura. Sad smo prvi put dobili značajnija sredstva od europskog fonda, nekih sedam milijuna eura, ali smo mi morali pokazati da imamo svojih 10 milijuna.”
“Ja sam prvi za to da se maknu poticaji, ali neka svi budu jednaki. Tesla je dobio 500 milijuna dolara od države…
Imamo užasno visoke namete na plaće i naravno da ćemo iskoristiti svaku mogućnost koja postoji da iskoristimo sve ono što se nudi da dobijemo. Kad pogledate koliko smo mi dobili od države, a koliko neki drugi koji nisu napravili ni blizu toliko koliko mi.
Hrvatska je na samom začelju po investicijama u istraživanje i razvoj. Kad ulažete u istraživanje i razvoj, to se knjiži kao duogtrajna imovina i plaće ljudi ne ulaze u prosjek. Godinama ukazujem da se to promijeni, jer pokazuje krivu sliku”, rekao je Rimac. Dodao je kako u tvrtki ima ljudi koji su bolje plaćeni od njega jer donose velike vrijednosti.
Odgovorio je na tvrdnje da je sve počeo “prljavim očevim novcem”
“Godine 2010., kad su došli Arapi, moji su roditelji shvatili da možda ipak ima nešto u tom mom poslu. Ja sam imao investitore, ali tada su mi roditelji novčano pomogli. Bio sam u vrlo teškoj situaciji i vjerojatno ne bih danas bio većinski vlasnik da sam dobio investiciju. Svaku kunu koju sam dobio od svojih roditelja sam vratio, to je bio zapravo kredit. Kad sam krenuo u projekt, očeva firma imala je 90 milijuna kuna prihoda, a 2011. je ušla u krizu i prihod od 21 milijuna. Bila je borba, nismo imali novac za dobavljače, propalo je sve.”
“Moj otac je živio i radio u Njemačkoj, 1997. je kupio kuću u kojoj danas žive, 2000. smo se svi vratili u Samobor, otac je do 2003. još bio u Njemačkoj, vratio se u Hrvatsku na nagovor svojih klijenata, radio je za Lidl, Kaufland, Interspar…
Bio je dvaput suđen, ali oslobođen je. Sve što je radio bilo je časno i pošteno. Nikad nije radio s državom. Nikad ni u jednoj zemlji nije osuđen. I stojim iza njega”, rekao je Rimac.
