Crnogorski predsjednik Milo Đukanović završio je službeni posjet Hrvatskoj posjetom Brijunima. U intervjuu za RTL je kazao da je dobio potporu za daljnji produžetak europskog puta Crne Gore.
Dva dana ste u posjetu Hrvatskoj, dobili ste potporu, za što konkretno?
Dobio sam potporu za daljnji produžetak europskog puta Crne Gore. Kao što znate Crna Gora je u posljednjih 25 godina od velikih političkih promjena a posebno od obnove nezavisnosti, jako puno radila na učvršćivanju stabilnosti, sklada vjerskog i nacionalnog, a posebno na trasiranju puta u euroatlantske integracije. Postali smo članica NATO-a, otvorili sva pregovaračka poglavlja s EU-om. Možemo slobodno reći da smo najdalje odmakli od svih kandidata na putu prema članstvu. To je Hrvatska podržavala, ne samo nas, nego sve u regiji. Ja osobno smatram da Hrvatska, kao odgovoran partner u NATO-u i susjed, želi da Crna Gora ostane na tom putu i što brže ostvari svoj cilj.
Sad u zadnjih godinu dana imamo destabilizaciju. O čemu je tu riječ?
Riječ je o pokušaju da se obnove stare, retrogradne politike izgradnje velikih država na zapadnom Balkanu. Lansirana je ona ista ideja koja je ponuđena kao alternativa 90-ih godina, napraviti novu kompoziciju zapadnog Balkana, napraviti uvećane, dakle velike države, etnički i vjerski homogene. Sve zbog lažne pretpostavke da multietnička demokracija u ovom dijelu Europe nije moguća. Nudi se nešto što bi bilo izuzetak od pravila života na europskom prostoru. To je u 90-ima doživjelo slom, plaćano je životima blizu 150.000 žrtava ljudi. Sada, vjerojatno podstaknuto geopolitičkim promjenama, ideolozi tih velikodržavnih nacionalizama pokušavaju obnoviti tu ideju. Posljedično, napadnuta je Crna Gora, jer znamo da nema “velike Srbije” bez Crne Gore u njenom sastavu.
Po vama, tko stoji iza toga?
Nema dileme, državni vrh Srbije stoji iza toga.
Konkretno, Aleksandar Vučić?
Naravno, državni vrh Srbije na čelu s njim. Poznato je da je ideja velike Srbije stara već jako dugo, vezujemo je za vrijeme Garašaninovih Načertanija 1844. godine. Od tada se ona svako malo obnavlja i uvijek je Crna Gora poželjan plijen Srbije. Iluzija se pokušava i dalje održati živom – ideja o pripajanju Republike Srpske Srbiji. Nakon što je Srbija izgubila Kosovo, čini se da Crna Gora izgleda kao najprivlačnija kompenzacija i kao nezaobilazni dio da bi se uopće ideja Velike Srbije održava u životu.
Kako je došlo do toga, vi ste rekli jučer da je Srpska pravoslavna crkva alat ostvarenja Velike Srbije? Jeste li napravili grešku kod donošenja Zakona o vjeroispovjesti?
Točno je. Srpska pravoslavna crkva je instrument za realizaciju velikosrpskog nacionalizma. Kao što znamo 90-ih godina bilo je više tih instrumenata. Postojala je JNA, postojala je jugoslavenska policija, jugoslavenska služba bezbjednosti, jugoslavenska carina, zakoni. Sve to je moglo biti zloupotrebljavano iz Beograda u korist ideje velikosrpskog nacionalizma. Danas više toga nema, ostala je Srpska pravoslavna crkva koja je pristala biti instrument velikodržavnog projekta u regiji i to se veoma jasno manifestira upravo u aktualnim problemima u Crnoj Gori.
Da li smo mi pogriješili s otvaranjem toga pitanja, ne bih rekao. Usuđujem se reći da mi nismo birali hoćemo li ući u taj konflikt ili ne.
Može li doći do sukoba – pravih, ozbiljnih – u Crnoj Gori?
To ne zavisi samo o nama, kao što znate, nije se jednostavno iz Crne Gore nositi sa Srbijom u sukobu i još se teže nositi ukoliko znate da iza Srbije stoji jedna geopolitička sila kao što je Rusija koja preko podrške ovakvih ideja zapravo pokušava ostvariti svoje geopolitičke interesa na zapadnom Balkanu koji su po definiciji suprostavljeni europskom jedinstvu i europskom sistemu vrijednosti. Rekao bih da je sve to lakše ukoliko izostaje potreba, pažnja i podrška sa Zapada. Dakle, kao i uvijek, nasilnik će ići onoliko daleko koliko mu bude dozvoljeno.
Mislite da ova vlast može gurati još tri godine?
Ne mislim. Dakle, jasno je da ova vlast nema nikakvu viziju. Njihova vizija nije da napravi sljedeće korake k usvajanju europskog sistema vrijednosti, k članstvu Crne Gore Europskoj Uniji. Oni nisu u godinu dana niti na putu da dovedu niti jednog investitora. Naprotiv, nekoliko vrijednih investitora su potjerali iz Crne Gore. Plašim se da nije u pitanju samo neznanje. Plašim se da je ideja da se sluganski izvršavaju nalozi i očekivanja iz Beograda kako bi se Crna Gora bacila na koljena i na taj način lakše bila integrirana u srpski svijet.
Vidjeli ste te slike od prije neki dan gdje je ta vlada nažalost svoje resurse stavila na raspolaganje velikosrpskom nacionalizmu i dala ogromnu količinu kemijskih sredstava policiji da bi zapravo zatrovala Cetinje. Da bi zatrovala ljude koji su se tamo okupili na mirnom protestu protiv ustoličenja Srpske pravoslavne crkve koji nema nikakvo poštovanje ni za Crnu Goru ni za Crnogorce.
Imate li komunikaciju s predsjednikom Vučićem? Može li se ta situacija riješavati na razini predsjednika?
Dok je ta komunikacija bila moguća, jako sam se trudio da doprinesem konstruktivnom odnosu i održavao sam tu komunikaciju dok je to bilo moguće. Posljednjih godinu dana to više nije moguće, tako da te komunikacije nema, a umjesto toga svakodnevno vidimo što nam se poručuje s medijsko političke scene Srbije. Nema nikakve sumnje, to je otvoreno neprijateljstvo i negiranje Crne Gore i negiranje crnogorskog nacionalnog identiteta i mi smo u stanju potrebe da se obranimo od te nove ofenzive.
Jeste li imali ikakav upit od članica NATO-a vezano uz posljednja događanja?
Imamo komunikacije, tumačimo taj problem, ukazujemo na to da to nije samo problem odnosa Srbije i Crne Gore. Ukazujemo na ovu dimenziju, regionalnu, da je zapravo opet na djelu retrogardna ideja etničke homogenizacije, pomjeranje granica, kako bismo valja bili jedinstveni u okviru granica, kako bi vjerojatno u nekoj sljedećoj fazi mogli da, da kažem, nesmetano pucamo po svima koji su izvan naše granice.
To je nešto što je neprihvatljiva ponuda, necivilizacijska ponuda, ponuda koja je doživjela krah ranih 90-ih, za koju smo se ponadali da je sahranjena Daytonskim sporazumom kojim je vraćen mir u Bosni. Kao što znamo da ovdje nacionalističke i šovinističke ideje nikada ne doživljavaju svoj konačan kraj, uvijek se traži nova prilika. Danas se službena Srbija ponaša kao netko tko nije razumio da je 90-ih imao pogrešnu politiku.
I vi ste tada bili sa službenim Beogradom, 90-ih, uz tu politiku.
Znate, to je problematična dijagnoza. Mi smo bili, u Crnoj Gori nas je vodila ideja da pokušamo sačuvati Jugoslaviju. Ispostavilo se da to nije realna ideja i krenuli smo svojim putem i ostvarili smo ciljeve svojim putem. Ali, Beograd nije došao do zaključka da je to pogrešna politika. Došao je do zaključka da je to bilo loše vrijeme i da sada postoji bolje vrijeme i prije sve ga da je to bolje vrijeme zahvaljujući promjeni geopolitičkih okolnosti i osnaženoj Rusiji. Tako da to je sada nada da se ta ista retrogradna politika može dovesti do onih ciljeva do kojih nije dovela ranih 90-ih.
