Odnose Crne Gore i Hrvatske posljednjih nedjelja analiziraju i crnogorski i hrvatski mediji, analitičari i diplomati. Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Miro Kovač konstatacije da su odnosi dvije države na najnižem nivou od obnove crnogorske nezavisnosti naziva “površnim i instant mišljenjima i razmišljanjima“.
“Nedvojbeno najniži odnosi u posljednjih pedeset godina bili su za vrijeme agresije JNA na Hrvatsku, konkretno na Dubrovnik i njegovo zaleđe. Danas su Hrvatska i Crna Gora partneri u NATO savezu. Međudržavni odnosi uveliko su normalizirani prije četvrt stoljeća. Tu je s crnogorske strane ključnu ulogu odigrao Milo Đukanović. U biti su stvari jednostavne: Hrvatska ima jasna očekivanja, za koja želi da ih Crna Gora ispuni. Nije to ništa neobično”, rekao je Kovač u intervju za crnogorski portal Pobjeda.me
U pismu Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Vlada u Podgorici se, pored ostalog, podsjeća na to da je “vrijeme za rezultate, ne samo za dijalog”. Kako ocjenjujete ton pisma? Jesu li packe koje je Podgorica dobila morale biti javne?
Nije važno jesu li primjedbe javne ili tajne. One postoje, formulirane su u obliku priopćenja. Sada je na crnogorskim vlastima da ih shvate ozbiljno, naravno ako im je stalo do unapređenja bilateralnih odnosa i ulaska u Europsku uniju.
Hrvatsko MVEP, kažu analitičari, nije ovako oštro komuniciralo s prethodnim crnogorskim vladama, niti je na ovaj način otvaralo sporna pitanja. Imaju li smisla ove kritike?
U hrvatskoj vladi je očito zaključeno da crnogorske vlasti nisu istinski predane rješavanju otvorenih pitanja. Poruka je poslana, a na Crnoj Gori je da pokaže istinski i provjerljiv angažman.
Odnosi li se Hrvatska prema Crnoj Gori danas onako kako se Slovenija ophodila prema njoj uoči ulaska u EU?
Razlika u postupanju Slovenije prema Hrvatskoj i Hrvatske prema Crnoj Gori je kao nebo i zemlja. Pa, Hrvatskoj je trećina poglavlja bila blokirana! Cijeli je proces stao. Svjedok sam tog vremena. A pogledajte, molim Vas, što je sve prošla i prolazi zemlja koju smo 1992. godine priznali kao Republiku Makedoniju, a koja se sada službeno zove Sjeverna Makedonija. Realno, u usporedbi s time, Hrvatska postupa soft, a mogla bi i može biti puno tvrđa.
U kojoj mjeri je i je li europski put Crne Gore postao unutarnje političko pitanje u Hrvatskoj?
Nije to posebno istaknuta tema u hrvatskoj javnosti, s tim da, prema mojoj procjeni, velika većina, pogotovo u južnoj Hrvatskoj, podržava stajalište da otvorena pitanja na relaciji Zagreb – Podgorica treba riješiti.
Hrvatska je na ‘crnu listu’ stavila nekoliko funkcionera vladajuće koalicije u Crnoj Gori. Je li ta mjera imala efekta?
Zasigurno su te mjere imale efekta.
Mogu li se slične mjere ponoviti?
Što je manje razloga za takve mjere, to su odnosi bolji.
Prevlaka i školski brod “Jadran” djeluju kao dva najsloženija otvorena pitanja između Crne Gore i Hrvatske. Što je moguće rješenje?
Na onima koji obnašaju državne funkcije jest da pronađu i ponude moguća rješenja. Osim granice na moru i školskog broda “Jadran“, u priopćenju hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova spominju su i „rješavanje pitanja obeštećenja logoraša, nastavak rada na pronalasku 14 nestalih iz Domovinskog rata, procesuiranje ratnih zločina, rješavanje imovinskopravnih pitanja hrvatskih obitelji koje su u Crnoj Gori ostale bez imovine, a čiji su sudski procesi u zastoju, očuvanje spomen-ploče na bivšem logoru Morinj i nužnost promjene imena bazena u Kotoru“. Dakle, ima tu posla, ali još uvijek vrijedi ona stara poslovica: gdje ima volje, ima i puta.
Lako Bruxelles i pojedine zemlje EU utječu na dijalog Zagreba i Podgorice? Nedavno je europskoj komesari za proširenje Marti Kos u Zagrebu rečeno da će Hrvatska istrajati na svojim zahtjevima prema Podgorici.
Pregovore o članstvu tehnički vodi Europska komisija, a o otvaranju i zatvaranju pregovaračkih poglavlja odlučuju države članice, i to jednoglasno. Pametnom dosta.
Kako vidite ulogu komesarke Kos u procesu europskih integracija Crne Gore, posebno njenu izraženu naklonost prema političkoj grupaciji koju predvodi predsjednik Skupštine Andrija Mandić?
Uz dužno poštovanje prema povjerenici Marti Kos, ponovit ću ugovornu realnost kad je riječ o procesu pristupanja Europskoj uniji: o otvaranju i završetku pregovora odlučuju njezine države članice. Kao što znamo, Hrvatska je jedna od njih.
Komesarka Kos ponavlja i da Crna Gora, sve i da do kraja 2026. ne zatvori sva pregovaračka poglavlja, može 2028. postati članica EU. Međutim, kancelar Friedrich Merz kaže da je crnogorsko članstvo izvjesno do kraja 2030. Što je realnije?
U slučaju Hrvatske, proces ratifikacije trajao je dvije godine. A ratifikacija ugovora o pristupanju po logici stvari ne može početi prije nego što se sam ugovor ne potpiše. Ugovor se, pak, ne može potpisati prije nego što se ne zatvore pregovori. Pa vi sad računajte.
Pomaže li tvrd stav Hrvatske u odnosu na europske integracije Crne Gore predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću u pokušaju da zaustavi crnogorski put u EU?
To je jedna od dviju teza koje se čuju u Beogradu kada je riječ o crnogorskom putu u Europsku uniju. Druga teza iz Beograda glasi da bi Crna Gora, na čiju vlast i društvo službena Srbija ima znatan utjecaj, bila igrač Aleksandra Vučića u Europskoj uniji. Na crnogorskim je vlastima, ali i na cijelom crnogorskom društvu, da se demantiraju obje teze, rekao je Kovač za Pobjeda.me.
M.M. /Foto: Dnevnik.hr
