Hrvatska obrambena i sigurnosna arhitektura prošla je na početku 2000-tih proces koji je tadašnja politička elita pod vodstvom Račanove vlade eufemistički nazivala “depolitizacijom” i “modernizacijom prema standardima NATO-a”.
Međutim, s povijesnim odmakom i pogledom na pustoš koju su ostavile institucije stvorene na tim ruševinama, postaje posve jasno da nije bila riječ o modernizaciji, već o sustavnom i politički motiviranom rasturanju Sigurnosno-informativne službe (SIS).
Ključna oštrica tog procesa bila je usmjerena na eliminaciju i marginalizaciju ljudi koji su tu službu stvorili u najtežim danima Domovinskog rata. Ljudi s terenskim iskustvom, ratnim stažom i dokazanim domoljubljem, preko noći su proglašeni viškom, natjerani u mirovine ili jednostavno izbačeni na marginu obrambenog sustava.
Amputacija ratnog kadra iz SIS-a pod izgovorom uvođenja “civilne kontrole” otvorila je prostor za stvaranje novih vojnih obavještajnih sastavnica, poput Vojne sigurnosne agencije (VSA), a potom i današnje Vojne sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA). Vrijeme je zorno pokazalo kakav je karakter udaren u tim temeljima.
Dok su ratni operativci SIS-a funkcionirali u sustavu u kojem je glava bila u torbi, a lojalnost državi svetinja, nove, “uglađene” i mirnodopske sastavnice vrlo brzo su kapitulirale pred najprizemnijim ljudskim porivom – mirisom novca. Umjesto elitnih špijuna koji štite nacionalne interese, Hrvatska je dobila birokratiziranu strukturu koja je pala na testu najobičnijeg lopovluka.
Da je riječ o dubokoj moralnoj i profesionalnoj truleži, potvrdili su sudski procesi koji su VSOA-u trajno obilježili kao agenciju opterećenu kriminalom na najvišoj razini. Pravomoćne trogodišnje zatvorske kazne za bivše ravnatelje i generale, Darka Grdića i Ognjena Preosta, ogolile su zastrašujući model funkcioniranja.
Ognjen Preost na sudu
Dok su se javno zaklinjali u NATO standarde, ti su čelnici iz crnih fondova agencije – namijenjenih operativnom radu i plaćanju doušnika na terenu – hladnokrvno otuđili i podijelili milijunske iznose. Ta pljačka proračunskog novca, praćena organiziranim uništavanjem službene dokumentacije kako bi se zataškali tragovi, otkrila je poraznu istinu: sustav koji je očistio ratne kadrove postao je plodno tlo za ratne profitere u miru.
Niz se nastavio godinama kasnije, dokazujući da se ne radi o izoliranim incidentima nego o potpunoj devijaciji sustava. Afera iz 2022. godine, u kojoj je sudjelovalo najmanje 13 djelatnika koji su sustavno lažirali putne troškove i dnevnice u inozemnim vojnim misijama, pokazala je da se korupcija spustila do razine operativaca na terenu.
Dok hrvatski vojnici u misijama izlažu živote, pojedini vojni obavještajci su u poljskim i litavskim bazama vidjeli tek priliku za punjenje vlastitih džepova džeparcem od lažiranih računa.
Ravnatelj Ivica Kinder morao je otići u sramoti, potvrđujući da je VSOA postala institucija nesposobna kontrolirati čak i vlastiti kriminal.
Konačni udarac kredibilitetu obrambenog sustava dale su dugogodišnje kritike u javnosti i vojnim krugovima da su novoosnovane agencije, očišćene od ratnika, postale elitna odlagališta za udomljavanje djece utjecajnih političara, diplomata i stranačkih moćnika.
Sustav koji je trebao jamčiti nacionalnu sigurnost pretvoren je u poligon za nepotizam, gdje se sigurna i dobro plaćena radna mjesta s beneficiranim radnim stažom nisu dijelila prema zaslugama ili sposobnostima, već prema obiteljskom i partijskom stablu.
Sinovi i kćeri političke elite udomljavani su u urede špijunske agencije kao zaštićena kasta, dok su djeca onih koji su krvarili u Domovinskom ratu gledala kako se ruši sve ono za što su se njihovi očevi borili.
Tragikomična bilanca smjene generacija u vojnom obavještajnom sektoru ostaje porazna: iz sustava su uklonjeni oni koji su znali kako se brani domovina, a useljeni su oni koji su znali samo kako se iz nje izvlači novac.
Piše: Ivan Juroš/Foto:pxll
