OTVORENO PISMO DR. MATKA MARUŠIĆA PREMIJERU PLENKOVIĆU: “‘Iznosite opake neistine o Istanbulskoj konvenciji”

ožujak 17, 2018 maxportal
Share Button
Ugledni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Splitu dr. Matko Marušić uputio je otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću na temu Istanbulske konvencije.



 

“Poštovani gospodine Plenkoviću,

član sam HDZ-a, stranke čiji ste predsjednik od 1990. godine. Sveučilišni sam profesor te sam 45 godina na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i Splitu predavao predmete fiziologiju, imunologiju i znanstvenu metodologiju.

Utemeljitelj sam i dugogodišnji urednik časopisa Croatian Medical Journal te sam tijekom svoje znanstvene karijere kritički pročitao oko deset tisuća znanstvenih radova ranga doktorata, ocijenio ih i za te ocjene ponio međunarodnu javnu odgovornost.

Imajući sve to u vidu, slobodan sam potvrditi Vam da sam pročitao i proučio Istambulsku konvenciju i prateće dokumente te Vas ovim putem želim upozoriti da Vaše tvrdnje da u Istanbulskoj konveniji nema rodne ideologije – nisu istinite.

U činjenicu da u kampanji koju vodite za ratifikaciju IK ne informirate javnost o milijardu kuna koje će se ratifikacijom trebati izdvajati iz proračuna većinom za lijevo-liberalne udruge, te o činjenici da je 48 mehanizama zaštite žena koje donosi IK već sa siječnjom ove godine ugrađeno u hrvatsko zakonodavstvo – ovdje ne ću detaljno ulaziti.

Prije nego što navedem dokaze da Istambulska konvencija stvarno, direktno i konkretno nameće rodnu teoriju ovdje navodim znanstvenu napomenu o razlici između teorije i ideologije.

Primijetio sam, naime, da upućeni zagovornici rodne teorije, među koje ste se i Vi uvrstili u kampanji za ratifikaciju, u raspravama s neistomišljenicima na spomen „rodna ideologija“ tvrde „to nije ideologija, ne postoji rodna ideologija!“

Teorija je „hipoteza, pretpostavka“ koja u brojnim i sveobuhvatnim testiranjima nije opovrgnuta. To je „stvarno znanje čovječanstva“. U udžbenicima pišu i kao istina se uče – teorije. Jer čovjek ne može dosegnuti apsolutnu, Božju istinu. Nego sam svoju, znanstvenu. Može stvoriti vrlo čvrste teorije, ali ne može dosegnuti neupitnu i krajnju istinu.

Ideologija je nametanje neke „teorije“ silom, bez dokaza i dovoljno istraživanja. U nju se vjeruje na silu, a ne na osnovi dokumenata.

Dokazi da Istambulska konvencija stvarno, izravno nameće rodnu teoriju su sljedeći:

PRVA SKUPINA DOKAZA

1.Članak 3. Definicije: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Dakle, ako se „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine“ odnose na žene i muškarce (tako piše u tom članku!), nije bilo potrebe uvoditi pojam „rod“.

A kad je uveden, znači da se smatra da spol i rod nisu isti. Spol je zadan genetski, a rod nije; ako priznajemo da postoje žene i muškarci, rod uopće ne postoji; za njim u ovom kontekstu nema potrebe, on je dakle nametnut. Razmislimo zajedno: uvodi se izmišljotina, koja se pripisuje postojećim i genetski zadanim ženama i muškarcima, ali ona može biti bilo što. Rodna teorija uvedena je već u prvom članku IK.

Pretvaranje pojma „žena“ u pojam „rod“ nimalo ne pridonosi zaštiti žena od diskriminacije i nasilja. I kad se pojam „žena“ zamijeni pojmom „rod“, žena ostaje žena i izložena je svemu čemu je bila izložena i prije te promjene. Uvođenje pojma „roda“ potiskuje spol, kao što vidimo u Pojašnjenju i u sljedećim člancima.

A to je čista rodna teorija, kakvu znamo iz odgovarajuće neznanstvene literature.

2. Točka  53. Pojašnjavajućeg izvješća Istanbulske konvencije (važni dio teksta označio sam masnijim slovima i crtom):

„Žene još uvijek mogu iskusiti diskriminaciju od strane tijela za provedbu zakona ili pravosuđa pri prijavi činova rodno utemeljenog nasilja. Slično tome, homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju.

To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama “muško” ili “žensko”.

3. U čl. 4, koji zabranjuje diskriminaciju, nabrajaju se ljudske značajke po kojima se ne smije ljude diskriminirati i tu se, između ostaloga, nabrajaju „spol“ i „rod“ – odvojeno.

Nabrojanim koracima je rod postao ravan spolu, iako je „društveni konstrukt“, iako nikad nije postojao u tom smislu (nego samo u gramatičkom i taksonomskom) i nema apsolutno ni jedan objektivan znanstveni dokaz da on znanstveno utvrđeni prirodni fenomen.

Ovdje su spol i rod dvije različite pojave koje obje treba zaštititi od diskriminacije, zar ne?

No, to nije sve! U istom članku (o nediskriminaciji) nabrojeni su i „seksualna orijentacija“ i „rodni identitet“. Što je to, odjednom – rodni identitet? Što je „spolna orijentacija“? Koje su veze pojmova iz Istambulske konvencije – spol, rod, seksualna orijentacija i rodni identitet?

4.  Članak 14., Obrazovanje, Istambulska konvencija ulazi u hrvatske škole, jer kaže: „stavak 1. Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovno nastavni plan program i na svim razinama obrazovanja”.

Tiim se člankom u Istambulskoj konvenciji rodna ideologija uvodi u hrvatske škole, „na svim razinama obrazovanja“, zar ne? S ratifikacijom Istambulske konvencije u školi su, na svim razinama (dakle i u vrtiću), nametnute – eto – „nestereotipne rodne uloge“? A „nestereotipne rodne uloge“ su homoseksualnost, lezbijstvo, biseksualnost, transvestitstvo („transrodnost“), a sve to na osnovi prava „na izbor roda i spolne orijentacije“.

DRUGA SKUPINA DOKAZA da Istambulska konvencija nadzakonski nameće i legalizira uvođenje rodne ideologije jest praksa pravosuđa, škola i jezika u državama koje se vode Istambulskom konvencijom i njezinom rodnom ideologijom.

− Uči se da ljudski spol nije muški ili ženski, nego je kontinuirani prijelaz od muškoga do ženskoga.
− Uči se da se ljudsko biće rađa spolno neutralno i naknadno se socijalizira u muškarca ili ženu.
− Odrasli muškarac i žena tek su „društvena konstrukcija“, pa se tu konstrukciju mora zvati rodom, a rodova ima više od dva, čak i oko 70.
− Što se tiče spola, on je u populaciji ljudi jednoliko raspoređen od muškoga do ženskoga. (To je moja ekspertiza, gdje su dokazi za to??)
− U svakom čovjeku postoji „rodni identitet“, ali također i „rodni izražaj“, jednoliko u populaciji ljudi raspoređeni od muškoga do ženskoga.
− Biološki spol ne utječe na „spolnu orijentaciju“, nego je ona među ljudima kontinuirano raspodijeljena od homoseksualnosti do heteroseksualnosti.
− Spolna orijentacija potpuno je nezavisna od biološkoga spola, „rodnoga identiteta“ i „rodnoga izražaja“.
− U svrhu „nediskriminacije“ u rodnom listu se pojmovi „majka“ i „otac“ zamjenjuju pojmovima „roditelj 1“ i „roditelj 2“.
− U Kanadi su uvedene zamjenice „zhe“ i “zher” umjesto “he” („on“) i “her” („ona“) za one koje nisu ni muško ni žensko.
− U Velikoj Britaniji je pojam „trudna žena“ zamijenjen pojmom „trudna osoba“ – jer se biološka žena može proglasiti muškarcem, pa taj „muškarac“ može roditi, ali teško ga se može nazvati majkom.
− Hrvatska nevladina udruga Zagreb Pride već je tražila ukidanje muških i ženskih zahoda i uvođenje samo miješanih, prema „odabiru roda“.
− Na Olimpijadi i drugim međunarodnim natjecanjima, sa ženama se natječu osobe koje su hormonski muškarci (i uvijek pobjeđuju i pokupe medalje).

TREĆA SKUPINA DOKAZA o tome da Istambulska konvencija izravno i nasilno donosi rodnu ideologiju u naše domove jest činjenica da su u njezinu tekstu popisane mjere kontrole uvođenja rodne ideologije u zakone, obrazovni sustav, sportska društva i kulturu općenito.

Tu međnarodnu kontrolu nad zakonodavstvom, obrazovanjem i financijama Republike Hrvatske provodit će  tzv. GREVIO (Poglavlje IX Konvencije). Odbor se sastoji od od učenih, predanih i iskusnih zagovornica rodne ideologije.

Za ilustraciju moći GREVIO-a i mehanizama kojima on kontrolira provedbu Konvencije, navodim neke izvatke Istambulske konvencije:
… GREVIO može primiti informacije o provedbi Konvencije od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i od nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava.
… Ako GREVIO primi pouzdane informacije koje upućuju na situaciju u kojoj problemi zahtijevaju neposrednu pozornost kako bi se spriječio ili ograničio opseg ili broj teških povreda Konvencije, može zatražiti žurno podnošenje posebnog izvješća o mjerama koje su poduzete za sprečavanje teškog, opsežnog ili ustrajnog obrasca nasilja nad ženama.
… GREVIO može odrediti jednog ili više svojih članova za provedbu istrage i žurnog izvješćivanja GREVIo-a.

S takvim međunarodnim ugovorom kao što je Konvencija i sa sustavom nadzora kako je u Konvenciji definiran, nema načina da se išta iz rodne ideologije spriječi kao neznanstveno i štetno, zar ne?

 Gospodine Plenkoviću, nametanjem ratifikacije Istanbulske konvecije i rodne ideologije koju ona donosi, komunistički „verbalni delikt“ se za ovo doba prevodi u pojam „govor mržnje“, prema kriterijima rodne ideologije.
Tako će i mene, kao čovjeka koji je pola stoljeća proučavao ljudsko tijelo i njegove funkcije, kazniti ako kažem da postoje dva spola, a da su aberacije – aberacije.

Zahvaljujem unaprijed što ćete pročitati i proučiti ove argumente te, slijedeći europske standarde, ubuduće točno informirati javnost o činjenici da je na razini EU usuglašeno da se termin rod ne odvaja od spola te da imamo muški i ženski rod i muški i ženski spol.

Koncept roda, odvojen od spola, koji donosi IK nije ni usuglašen niti je znanstven te time predstavlja nametanje rodne ideologije hrvatskom društvu.

S poštovanjem,
profesor emeritus Matko Marušić; Split
17. ožujka 2018.

Komentari
Share Button