Nedjeljni Jutarnji list donosi priču pod naslovom: Novi prilozi za biografiju čovjeka koji stao na čelo hrvatske desnice: Prešućeni tekst iz 1985. godine – Kako je govorio drug Škoro: Ja sam predsjednik komisije za kulturu Općinskog komiteta Saveza socijalističke omladine Osijeka.
„Faktografski gledano, ja nisam čak bio ni Titov pionir jer sam na dan primanja u pionire imao upalu pluća tako da nisam primio onu kapu i maramu,“ izjavio je prije nešto malo manje od mjesec dana u intervjuu za Dnevnik Nove TV Miroslav Škoro, lider Domovinskog pokreta.
Škoro u medijskim istupima često iznosi i razmišljanja kako je bivšu državu 1989. godine napustio između ostaloga i zato što mu se ta zajednica nije sviđala i da u njoj nije mogao tražiti svoju budućnost.
Evidentno je posljednjih tjedana da se Škoro ne osjeća baš ugodno kada mu se postavljaju pitanja tipa: „Gdje si bio 1991.?“
Maxportal je ranije pisao da Škoro nije bio u Hrvatskoj vojsci, ali je čin brigadira zaradio na Omladinskoj radnoj akciji “Osijek 82” gdje je bio zadužen za kulturno-zabavnu djelatnost.
Nas je, pak, zanimalo i vrijeme prije te 1989., odnosno kako je Škoro živio, što je radio i kakav je status imao sredinom 80-ih godina u svom rodnom gradu, pa smo došli do, do sada potpuno nepoznatog podatka – Škorinog angažmana u omladinskoj organizaciji.
Za Škoru se često navodi i da je u vrijeme agresije na Hrvatsku i rodni mu Osijek pobjegao u SAD i vratio se kad je agresija zaustavljena, Hrvatska obranjena, a kasnije i oslobođena. Škoro uzvraća da je Hrvatsku branio tamburicom.
Kaže da “nije za nositi pušku”, da nije bio za rov, a protivnici mu uzvraćaju da je u JNA imao čin desetar, da je bio vičan ratovanju, a u vrijeme agresije imao je 29 godina (rođen je 1962. u Osijeku).
“Ja sam 1989. godine ženidbom završio u SAD-u. U Americi sam bio više puta i prije tog vremena jer sam se bavio glazbom, i na jednom od tih putovanja upoznao sam svoju sadašnju suprugu s kojom sam u braku trideset godina. Mi smo se oženili i ja sam smatrao, s obzirom da je moj pokojni otac mene učio neke stvari, kao i moj djed, da nekakvu svoju budućnost ne mogu tražiti u toj Jugoslaviji. Meni se ta zajednica nije dopadala, otišli smo graditi svoju obitelj i budućnost u Americi. 1992. godine sam se s djetetom od nekoliko mjeseci vratio u ratni Osijek”, ispričao je Škoro u promotivnoj emisiji Bujica.
Nekoliko dana kasnije reagirao je Osječanin Krunislav Olujić, kazavši da o da Škoro ne govori istinu. Rekao je kako je Škoro 12. travnja 1990. godine s njim sudjelovao na koalicijskom skupu Koalicije narodnog sporazuma.
“Nedavno sam gledao gospodina Škoru u jednoj emisiji i ostao zgranut. Miroslav Škoro je otvoreno lagao, svjestan svih posljedica i činjenice da je najavio tužbe protiv onoga tko učini upitnim njegov lik i djelo.
Tvrdio je da je otišao u Ameriku od 1989. do 1992. godine, iako je zajedno sa mnom 12. travnja 1990. godine na velikom koalicijskom skupu Koalicije narodnog sporazuma, na čelu sa Savkom Dabčević Kučar, Srećkom Bijelićem, Kramarićem, Vrkićem, vodio konferansu i moderirao skup”, rekao je Olujić
Na komentar novinara kako je možda tada samo došao iz Amerike, Olujić je kategorički rekao i ovo:
”Ne, bio je on nekoliko mjeseci u Osijeku, a tada je pod nekim nerazjašnjenim okolnostima, u vrijeme kada su počele puške i barikade, nestao”.
Iako nije sudjelovao u Domovinskom ratu Miroslav Škoro ipak ima čin brigadira. Zaradio ga je na Omladinskoj radnoj akciji (ORA) Osijek 1982. godine. Komandant akcije bio je Zvonimir Petaković zvani Petko, koji je početkom agresije na Hrvatsku napustio Osijek i preselio u SAD.
Miroslav Škoro je na radnoj akciji Osijek 1982. bio zadužen za kulturnu i društveno političku djelatnost i imao čin brigadira.
Akciju je vodila Vesna Lendić, predsjednica SSOH za Osijek, kojoj je Škoro bio član predsjedništva, a svrha akcije ORA Osijek 1982. bile su iskopine na Trgu Vladimira Nazora u Donjem gradu. Na radnoj akciji su osim Škore bili i novinari kao Ana Diklić i Josip Kelemen.
Mediji iz tog vremena zabilježili su da je akciju posjetio i Bogić Bogićević, tada predsjednik saveza Socijalističke omladine Jugoslavije, koji je te godine u Beogradu primio štafetu mladosti za druga Tita koji je umro dvije godine ranije.
Nedjeljni Jutarnji otkriva nove činjenice iz biografije lidera Domovinskog pokreta i objavljuje malo poznati tekst osječkog omladinskog lista Ten iz 1985. godine u kojem je objavljen i razgovor sa Miroslavom Škorom.
M.M. /Foto:FaH
