Nakon prvog radnog dana po konstituiranju Sabora i najvažanije odluke – izbor nove Vlade Andreja Plankovića – zanimljivo je osvrnuti se na novi saborski saziv.
Prvi i najupečatljiviji dojam je da se u Saboru ukazala Karolina Vidović Krišto, neovisna zastupnica izabrana na listi Domovinskog pokreta. Istina, više pažnje javnosti oba dana izazvala je polemikom oko (ne)nošenja maske nego raspravama.
Ako joj je cilj bio skrenuti pozornost na svoju nazočnost, uspjela je. Kao i temom o (ne)ustavnosti 11. i 12. izborne jedinice i, posljedično, neustavnosti Sabora i Vlade. Tu je promašila jer ju je Ustavni sud, na koji se poziva, i ustavno-pravni stručnjaci (dr. Mato Palić), demantirali.
Izbor manjinskih zastupnika na posebnim listama je za ozbiljnu raspravu. Preporuke Venecijanske komisije, po kojima je Hrvatska dostigla stupanj demokracije da se manjinci ne biraju na zasebnim listama, a ne mantranje o odluci Ustavnog suda iz 2011. godine, mogao bi biti važan argument. Ili stav koji zagovara Nino Raspudić da manjinci mogu biti birani kao i dosad, ali da ne mogu biti prevaga u formiranju saborske većine.
Ako se željela pokazati kao nova zastupnica Vidović Krišto je uspjela. Ukazala se, a da bi zaslužila poštovanje i izbjegla “pernarizaciju”, što joj se već počelo prigovarati, mora se kloniti incidenata i držati rasprave na datu temu, a ne unaprijed pripremljenih monologa. Iz istog razloga nije kapitaliziran ni skadalozan istup Krešimira Macana na HRT-u i njegove uvredljive i utužive izjave nakon tog skandala.
Otkloni li početna nesnalaženja Vidović Krišto mogla bi biti jedna od zastupnica koja će obilježiti ovaj saziv Sabora.
Miroslav Škoro izabran je za potpredsjednika Sabora i prvi radni dan nije ponudio ništa novo. Uobičajene i očekivane doskočice i fraze o “povratku Hrvatske narodu“, žetončićima i neuspješnoj Vladi. Dosadan i monoton k’o Dunav.
Hrvatsku suverenisti, Sačić i Zekanović ( poglavito on) ispod razine. Pavliček solidan, a novi zastupnik Marko Milanović Litre nam je promakao. Njega ionako ne bi tematizirali, ima opterećenje zbog načina na koji je ušao u Sabor i tih 19 glasova koje je dobio, za što su i sami Suverenisti krivi jer su mjesecima ponavljali kako je Jandroković postao šef Sabora s 808 preferencija. Vratilo im se kao bumerang. Litri ćemo dati 100 dana.
Doda li se ocjeni Suverenstia Sačićev dolazak u Sabor u vojnoj odori, Suverenisti su u prva dva dana rada Sabora bili najlošiji.
Ni Raspudići se nisu pokazali. Pokušavali su nabacivati jedno drugom polemike i rasprave, što je na momente izgledalo kao pranje čistog veša. Puno teatra, malo sadržaja, podsjećali su na likove iz sapunica. Zagovarali smo njihov ulazak u Sabor, od njih očekujemo više i uvjereni smo da će to pokazati. S preporukom gospođi Selak Raspudić da zatomi taštinu
Isto važi i za Daliju Orešković kod koje dominira vlastita samodopadnost i osjećaj važnosti. Za Anku Mrak Taitarš redovito pišemo da je lažljivica i prevarantica i, ma što govorila u Saboru, ne doživljavamo ju ozbiljno. Jer je lažljivica i prevarantica. ( Vidjeti slučaj Gunja i obnova stana).
Marijana Puljak iz ženskog kluba mogla bi biti osvježenje jer otvara teme koje su zapostavljene i u Saboru i u javnom životu Hrvatske. Pozdravljamo njene istupe. Ako shvati što je demokracija i ljudska prva i prihvati da vrijede jednako za sve, a ne samo za nju i njoj bliske, mogla bi biti veliko otkriće u Saboru.
Iako ima manje mandata nego u prolom sazivu SDP bi mogao biti bolji. Nema ridikuloznih Stazića i Marasa (koji je ionako služio Plenkoviću za ismijavanje), a SDP-ovci, poučeni izbornim porazom, poručuju da će biti konstruktivna oporba i podržati prijedlog vladajućih ako procjene da su dobri. No, neki njihovi zastupnici – Rajko Ostojić i Mirela Ahmetović – pokazuju da bi politiku i dalje mogli voditi samo preko incidenata.
Ljevica mi mogla biti zanimljiva i po prvom dojmu imat će dva ozbiljna zastupnika – Radu Borić i Tomislava Tomaševića. Sandra Benčić pokazala je “Bernardićev sindrom” pričom kako im kave u Saboru služe zaposlenice koje rade za 3,5 tisuća kuna. I kako se srami zbog toga. Priča za nula bodova.
Katarina Peović je podijeljena ličnost koja priželjkuje i živi od incidenata. Ako ih nema sama će ih napraviti. Ako nikako drugačije onda uvredama na društvenim mrežama. Kao i kod Sandre Benčić – nula bodova.
Mostovci, koji su u prošlom sazivu Sabora bili jedina relevantna oporba, opet su se nametnuli. Nikola Grmoja pokazao se kao veteran, među najboljima. Miro Bulj, uvijek je dobra pratnja, čak i kad izgleda zloćkasto. I kad nije u pravu djeluje simpatično jer po karakteru nije zlonamjeran. Zvonimira Troskota ćemo prvi dan ostaviti neocjenjenim jer nije zaslužio prolaznu ocjenu, a Marin Miletić, ako se riješi populizma i pristupa Saboru kao dobrom tulumu, mogao bi biti vrlo koristan. Za prvi dan – Marišćina je dobila dobrog odvjetnika.
Bez obzira što je riječ o samo dva radna dana novog saziva Sabora jasno je da će za klasu biti kvalitetniji, a rasprave sadržajnije i ozbiljnije nego u prošlom sazivu. Za prava dva dana, po našem sudu najbolji su bili Nikola Grmoja i Tomislav Tomašević.
HDZ-ovce je nezgodno tematizirati jer su vladajući, prvi dan nabacivali su Vladi poželjna pitanja, nije bilo tematskih rasprava pa ih je teže ocijeniti. Polemike i sučeljavanja tek nam slijede. Branko Bačić, šef HDZ-ova kluba, bolji nego inače i bolji od mnogih.
I stari/novi šef Sabora Gordan Jandroković bio je visini i pokazao da su neki drugi sabornici (ne samo po rezultatima izbora) zaslužili nadimak Njonjo, a ne on.
Nakon zahtjevnih, iscrpljujućih i vrlo uspješnih razgovara u Bruxellesu premijer Andrej Plenković i u Saboru je bio na visini. Za oktavu iznad ostalih. Nećemo reći da je briljirao, ali je i za rasprave o povjerenju novoj Vladi pokazao zašto je na izborima uvjerljivo pobijedio.
M. Marković/Foto:Dnevnik.hr
