Deseci milijuna kuna ovrha prijete gradu Zagrebu, ali nova gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Tomaševićem tvrdi kako nema brige jer će se to riješiti, kao i krivi kadrovski potezi nove zagrebačke vlasti.
Te poteze komentirala je u emisiji Studio 4, Marija Selak Raspudić, saborska zastupnica Mosta, koja kaže kako nije očekivala situaciju kakva je u Zagrebu nakon preuzimanja vlasti stranke Možemo!.
– Očekivala sam mogućnost nesposobnosti budući da oni izbore nisu dobili na svojim sposobnostima upravljanja, već na moraliziranju i otporu prema bivšoj politici. Međutim, ono što nisam očekivala – pogotovo tako brzo – je tolika netransparentnost u kadroviranju, komuniciranju i potpuno nesnalaženje u upravljanju gradom, kaže.
Iako nova uprava kaže kako je pritisak Bandićevih poduzetnika da se nova vlast slomi, no ovrhe se moraju platiti, javlja HRT.
– Naravno da se moraju platiti. Mi uopće ne znamo što se zapravo događa. Informacije koje nam je dao Holding vezano za ovrhe nisu imale veze sa samim pitanjem. Sada čujemo od strukture iz ‘Možemo!’ kako je dio potraživanja ipak plaćen, dakle oni uopće ne žele reći što je s tim ovrhama i zašto taj problem nisu riješili ranije. Cijeli problem koji se dogodio oko zbrinjavanja otpada nije dobro komuniciran ni organiziran.
Prvo su trebali napraviti sve da imaju strukturu u kojoj će moći zbrinjavati otpad, a nakon toga rješavati nekakve ugovore i samostalno zbrinjavati otpad kao grad. Mi smo imali potpuno obrnutu situaciju, ističe Selak Raspudić i dodaje kako će takav oblik političkog odlučivanja gdje se samo brine o imidžu donijeti veliku štetu Zagrebu.
“Tomašević potpisao smrtnu presudu poduzetnicima”
Zagreb je nakon potresa u posebnoj teškoj situaciji. Činjenica je da ljudi odlaze iz centra grada gdje su se cijene stanova drastično smanjile, sve je više zatvorenih lokala i poslovnih prostora, te postoji velika šansa da gradska imovina postane mrtvi kapital.
– Prvo treba reći da nije da nema odnosa prema poduzetnicima, s obzirom na to da su oni ionako u krizi radi korone. Možemo reći da im je gradonačelnik Tomašević svojim novim potezima potpisao smrtnu presudu. Referiram se na ono što se dogodilo s kućicama na Adventu, gdje bi svatko tko imalo poduzetnički razmišlja i zna u kakvoj su situaciji hrvatski poduzetnici, omogućio većem broju poduzetnika da ima što veći broj kućica, a time i prihoda. On je taj broj kućica smanjio i time potpisao smrtnu presudu poduzetnicima, govori.
– Što se tiče centra grada imamo drugi problem – imamo situaciju u kojoj je centar rasprodan. Ljudi masovno odlaze iz centra i nitko neće moći vratiti te ljude jednog dana kada se taj centar ispravi. Nova gradska uprava je, budući da je potpuno ovisna o novcu Vlade, prestala potpuno kritizirati Vladu po pitanju obnove, i sada imamo najave jako loših zakonskih izmjena koje idu prema potpunoj netransparentnosti dizanjem pragova javne nabave na čak 39 milijuna kuna ispod kojih se javne nabave uopće neće kontrolirati , a nova vlast, nekadašnji veliki kritičari HDZ-a na to plješću.
Dakle, oni su tu potpuno eutanazirani, cijela struktura Možemo! je potpuno ovisna o premijeru i počela se auto-cenzurirati kada se govori o kritikama Vlade, smatra Selak Raspudić.
“Ljevica se panično boji naroda”
Prethodna vlast u Zagrebu subvencionirala je stare zanate u centru grada, za koje se može reći da su “duša grada“, a Selak Raspudić ističe kako Zagreb ima nevjerojatan kreativni potencijal u kojem se mogu iskombinirati poduzetništvo, kultura i estetika u smislu arhitekture.
– Kada bi se to pravilno brendiralo i tim obrtnicima olakšalo korištenje gradskih prostora mi bismo mogli itekako revitalizirati naš grad. Međutim, morate biti svjesni da gradom trenutno upravlja struktura koja se panično boji onoga što naziva ‘zlim kapitalizmom’ i poduzetnika. Jedna predrasuda je da je ljevica liberalnija i otvorena narodu – ne, ljevica se panično boji naroda i oni žele ograničiti određena referendumska prava jer se boje navale naroda koji će htjeti ukidati prava manjinama i tome slično – to je potpuno deplasirano, kaže.
Još uvijek je nejasno tko će do kraja godine sjesti sa sindikatima gradskih tvrtki i potpisati novi kolektivni ugovor. Gradonačelnik Tomašević navodno poručuje da to dogovore sa svojim direktorima, ali direktori gradskih poduzeća nemaju mandat da pregovaraju sa sindikatima i dogovaraju kondicije novog kolektivnog ugovora.
“Pitanje je tko će biti na čelu ikojih poduzeća”
Selak Raspudić kaže kako je u izbornom programu stranke ‘Možemo!’ bilo navedeno kako će se u sve upravljačke strukture i nadzorne odbore uključivati i radnici.
– Gdje su ta obećanja i radnička prava? S jedne strane se ne brinemo za radnička prava, a s druge od poduzetnika pravimo ‘babaroge’ s ovim smiješnim idejama da bi poduzetnici mogli organizirati referendume da ukinu radnike. Iskreno se nadam da će se malo osvijestiti oko te situacije, premda moram priznati da je uopće pitanje tko će biti na čelu ikojih poduzeća, s obzirom koliko se brzo smjenjuje uprava u gradu, pita se.
Osječka poduzetnica Dubravka Mandić jedna je od rijetkih primjera ljudi koji se vraćaju u Hrvatsku iz inozemstva. Ona je nakon 20 godina rada u raznim multinacionalnim kompanijama, među ostalim u Parizu u upravi tvrtke Peugeot, prešla u poduzetničke vode u Hrvatskoj.
– Nakon tih dvadeset godina sam napravila jedan odmak, uzela slobodno vrijeme da razmislim što želim u životu raditi i vratila sam se nazad u Hrvatsku, u rodni Osijek. Osim sredstava za poticanje samozapošljavanja nisam tražila nikakve druge poticaje, no svaka pomoć i subvencija bi nam trebala i bila bi dobrodošla. Što se tiče gradskih prostora mislim da tu gradska vlast može odigrati jako veliku ulogu. Međutim, u Osijeku se ne nudi ništa adekvatno za proizvodnju – mi imamo malo drugačije potrebe i nekakav inkubator bi nam bio dobar, kaže Mandić koja se sada bavi proizvodnjom kozmetike, za što treba dobiti brojne dozvole.
„Prilično je kompliciran, no ne mogu reći da smo naišli na neke velike opstrukcije. Mi smo na tržište pustili tri proizvoda, tako da bi postupak bio kompliciraniji da je to veći broj. To smo odradili preko određenih laboratorija koji su ovlašteni za certificiranje – da biste pustili proizvod na hrvatsko tržište morate proći sve dermatološke testove, a poslije toga se mogu raditi nekakvi dodatni testovi učinkovitosti, objašnjava.
“Povjerenje u sudstvo ili potrošačka prava – najgori smo u Europi”
Mandić smatra kako Hrvati napuštaju Hrvatsku većinom zato što tu ne vide neku perspektivu, s čime se slaže i Selak Raspudić.
– Sve demografske mjere, koje su dugoročno isplative, nikako da se uzmu za ozbiljno. Primjerice, u Zagrebu je status majke odgojiteljice bila jedna od mjera na kojoj je zavidio ostatak Hrvatske, i onda imate feminističke strukture koje govore o tome da treba takvu mjeru ukinuti jer se žena kasnije neće moći zaposliti. Pa valjda bi feministice prve trebale znati da ženama treba dati izbor što će one učiniti, hoće li uzimati tu mjeru ili će nastaviti raditi.
Što se tiče Hrvatske kao takve, na djelu je jedan defetizam i nepovjerenje u institucije. Kada gledate sve ključne institucije u Hrvatskoj – povjerenje u sudstvo ili potrošačka prava – mi smo najgori u Europi, i to je onaj temeljni razlog zbog kojeg ljudi ne ostaju u Hrvatskoj. Toliko malo povjerenja u politiku imaju da ostavljaju na vlasti stranku koja je nepravomoćno osuđena za korupciju – dotle smo došli. Treba ljude aktivirati i osnažiti, da se svi politički angažiraju, zaključuje Selak Raspudić.
R.I: /Foto: FaH
