Osječki dožupan Jovan Jelić za masakra u Dalju bio je načelnik veze okupatorske vojske

srpanj 31, 2014 maxportal
Share Button

PIŠE: Marko Marković



Za vrijeme okupacije Dalja, Aljmaša i Erduta ubijeno je 350 civila. Jovan Jelić tad je bio načelnik veze u Štabu teritorijalne obrane i za to je morao znati.

U travnju 1991. srpski teroristi postavili su prve barikade  istočnoj Slavoniji na cestama koje spajaju Vukovar s Vinkovcima, Osijekom i Daljem, a tzv.  Srpsko nacionalno vijeće 2. travnja te godine proglasilo je pripajanje istočne Slavonije i Baranje  tzv. SAO Krajini. S jasnom nakanom da se svi okupirani hrvatski krajevi pripoje Srbiji.

JNA je, glumeći neutralnost, raspoređivala snage  na granicama zamišljene velike Srbije. Do 24. kolovoza 1991.  kad je pripadnik ZNG-a Luka Andrijanić nad Borovim Naseljem, po zapovjedi Blage Zadre, srušio dva neprijateljska zrakoplova, vrh JNA je aktivnosti u Hrvatskoj vodio kao “vojnu vežbu”. Takav stav JNA vidljiv je iz brojnih dokumenta koji su zarobljeni nakon Bljeska i Oluje.  Za vrijeme “vojne vežbe” u Hrvatskoj su počinili silne zločine poglavito u istočnoj Hrvatskoj na području Aljmaša, Dalja i Erduta.

ALJMASGM1

Spašavanje iz Dalja, Aljamaša i Erduta u kolovozu 1991.

Nakon artiljerijskog napada JNA na policijski poligon u Erdutu 25. srpnja 1991. godine u 01.55 sati ujutro poginulo je šest i ranjeno osamnaest hrvatskih branitelja.  Tenkovima i višecjevnim bacačima raketa napadnuti su objekti u kojima su boravili pripadnici Jedinice za posebne namjene MUP-a RH koja je kasnije prerasla u 2. bojnu 1. gardijske brigade ‘Tigrovi’.

Postrojba  je bila raspoređena na čuvanju državne granice na Dunavu. Napad je bio iznenadan i bez povoda. Broj žrtava je bio velik jer je napad počeo noći kad je većina spavala,a  barake u kojima su boravili su zapaljene. Izvlačenje ranjenih bilo je onemogućeno kopnenim putem jer je JNA blokirala sve ceste. Ranjenici su izvlačeni teglenicama Dunavom i Dravom prema Osijeku.

U neprijateljskom raketiranju poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević,  Željko Pavić i Mirko Rožman. Obljetnica njihove pogibije obilježena je prije pet dana.Pet dana kasnije. 1. kolovoza 1991. slijedio je žestok napada JNA i ostalih srpskih terorista na Dalj. Bivša JNA potpomognuta teroristima iz prekodunavskih sela Prigrevica i Srpski Miletići te drugih sela s većinskim srpskim stanovništvom s područja istočne Slavonije, započela je svoj ubilački napad na Policijsku postaju Dalj 31. srpnja 1991. godine.Os

Hrvatske snage, policija, Zbor narodne garde, Civilna zaštite te mještani Dalja, pokušali su obraniti policijsku postaju od puno brojnijeg i tehnički nadmoćnijeg neprijatelja. Desetak sati su držali položaje  iako su bili izloženi neprekidnom granatiranju minobacačima i teškim topništvom

Kada je granatiranje utihnulo, policajcima u postaji dan je ultimatum za bezuvjetnu predaju, što su oni odlučno odbili. Potom su na policijsku postaju krenuli tenkovi, transporteri, kamioni i ostala vozila prepuna neprijateljskih vojnika. Uslijedio je novi, snažni otpor hrvatskih redarstvenika, pripadnika Zbora narodne garde, Civilne zaštite i mještana Dalja.

Žestoka i neravnopravna borba trajala je sve do deset sati kada je topnički projektil ispaljen iz smjera pravoslavne crkve pogodio Policijsku postaju i potpuno je uništio. Hrvatski branitelji koji nisu poginuli od topničkog projektila – brutalno su likvidirani. Poginulo je 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri člana Civilne zaštite. Tisuće hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta pred srpskim teroristima sklonilo se u Osijek.

U obrani Policijske postaje Dalj 1. kolovoza 1991. godine poginuli su:

Pripadnici policijeJosip Glibušić,Slavko Putnik, Đuro Butorac, Zdravko Kovčalija, Zlatko Takač, Dario Dujmović, Ivan Horvat, Jovica Matin, Željko Svalina, Goran Mihaljević, Stjepan Pavić, Mladen Palinkaš, Antun Mihaljev, Vinko Dujić, Mijo Džanko, Josip Kemenji, Boško Paradžik, Stanislav Guljašević, Petar Kovčalija,Josip Kraštek.

Pripadnici Zbora narodne garde: Ivica Abramović, Tunica Belečetić, Dragan Cesarec, Ivan Dizdar, Željko Đakalović, Stanislav Eljuga, Dražen Kiš, Dario Ligenza, Đuro Lončarek, Željko Roguljić, Branko Sabljo, Darko Sekulić, Vlado Varga, Mario Vuknić, Marko Poplašan.

Pripadnici civilne zaštite: Ile Galić, Andrija Ripić, Drago Kovčalija, Franjo Kovčalija.

Nakon što su Erdut nasilno preuzeli  srpski teroristi, JNA i Srpska dobrovoljačka garda, te ga pripojili tzv. RSK, Hrvati, nesrpski stanovnici i Srbi vjerni Hrvatskoj su ili protjerani ili ubijeni, dok su pobunjeni Srbi naselili prazna sela u okolici. Od studenog 1991. do veljače 1992., dogodila se serija ubojstava u kojima je ubijeno 37 civila.

Zapovjednik Policijske postaje u Dalju u kolovozu 1991. bio je Ivan Kovčalija. Njegovo viđenje događaja daje nove detalje na  surovu istinu o masakru koji su srpski teroristi počinili tih dana.

darko-kralj-osvojio-srebro-na-paraolimpijskim-igrama-u-vb-504x335-20120835-20120831141147-185a64d481cccd3e803c5195b103d97f[1]

Paraolimpijac Darko Kralj teško je ranjen u Dalju

“Šlep koji je spasio  brojne civile i prevezao ih do sigurnosti Osijeka bio je namijenjen za prevoz žita. Nismo ni razmišljali da bi mi mogli biti napadnuti jer smo obavljali redovite policijske poslove, nastojali smo normalno živjeti i baviti se poslovima za koje smo zaduženi. Da je tako dokaz je i taj šlep, što je  na kraju bila sretna situacija jer je spasio desetine civila i vojnika.

Ničim, ali doista ničim, nikoga nismo izazivali da bi nas tako žestoko napali i počinili neviđen zločine. U mojoj zoni odgovornosti, uključujući gardiste, policiju i civilnu zaštitu, bilo je oko 200 ljudi. U samo tjedan dana, od 25. srpnja do 2. kolovoza 1991. imali smo 50 poginulih. Strašno da strašnije ne može biti.”

Među teško ranjenima u Dalju bio je poznati i vrlo uspješni paraolimpijac Darko Kralj o kome je Dejan Aćimović snimio dokumentarni film. Njega je zapovjednik Kovčalija osobno ugurao u prtljažnik  i spasio ga:

“Kasnije kad smo se sreli pitao me kako je, onako velik uopće mogao stati u prtljažnik. A znate kako se kaže “sila Boga ne moli”. To je bio jedini način da ga izvedem na sigurno”, kaže Kovčalija i dodaje da bi masakru u Dalju trebalo dati dostojno mjesto u povijesti Domovinskog rata.

“Znam da imamo mnoštvo važnih datuma u obrani i oslobađanju zemlje, a Dalj je sigurno jedan od njih. Katkada smo u sjeni velikih datuma, ali i Dalj je veliki datum i ne trebamo ga se sjećati samo 1. kolovoza, na  godišnjicu masakra. Ti ljudi, koji su položili svoje živote u obrani Domovine, ali i oni koji su se borili i preživjeli, to su zaslužili jer su to istinski hrvatski heroji”, zaključuje Kovačlija

jovan-jelić-DOKUMENT

Jovan Jelić, načelnik veze u Štabu okupatorske vlasti u Erdutu 20. rujna 1991. godine

Mjesec dana nakon okupacije u Erdut se smjestio Željko Ražnjatović Arkan gdje je formirao  centar za obuku  svoje postrojbe. U gradu je zaveo teror i maltretirao čak i lokalno srpsko stanovništvo. Novoformirana  okupatorska vlast pokušala je uspostaviti kakav-takav život kao da se ništa nije dogodilo.

Važna osoba u životu Erduta u mjesecima nakon okupacije bio je današnji dožupan Osječko baranjske županije Jovan Jelić.  U vrijeme agresije i pokolja koje su srpski teroristi počinili nad vojnicima, policajcima i civilima u Dalju, Aljmašu i Erdutu Jovan Jelić je bio načelnik veze Štaba sela Erdut. Po logici stvari znao je za sve što se događa na tom području: za krađu, pljačku, teror i ubojstva.

U službenoj biografiji Jovana Jelića na stranicama Osječko baranjske županije ratni period njegova života je preskočen. U biografiji piše da je rođen je 1952. godine u Osijeku, stalno je nastanjen u Erdutu, ima dvoje odrasle djece.  Osnovnu školu završio je u Dalju, a  gimnaziju i Pedagošku akademiju u Osijeku gdje je stekao zvanje nastavnika povijesti i zemljopisa.

U struci radi svega dvije godine, a u privredi  na radnom mjestu rukovoditelja radne jedinice u Kombinatu Borovo. Zatajio je da je predavao Obranu i  zaštitu u srednjoj školi Borovu, a taj predmet uglavnom su držali rezervni oficiri JNA.

Prva informacija  nakon 1990. vezana je za 1997. kad je osnovana Samostalna demokratska srpska stranka: “Član je SDSS-a od osnivanja stranke 1997. godine, a posljednjih deset godina predsjednik Županijske organizacije i član Glavnog odbora SDSS-a. Nakon lokalnih izbora 1997. godine obavlja niz odgovornih funkcija u Općini Erdut i Osječko-baranjskoj županiji.

Predsjednik Općinskog vijeća je u mandatu 1997.-2001. godine, zamjenik načelnika Općine 2001.-2005. godine, načelnik Općine 2005.-2009. godine, zamjenik župana 2009. godine. Član je Poglavarstva Županije u dva mandata te član Skupštine Osječko-baranjske županije u dva mandata. Obnašao je dužnost predsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine u Osječko-baranjskoj županiji. Na mjesto zamjenika župana izabran na dopunskim izborima 2009. godine kao predstavnik srpske nacionalne manjine. Na ovu je dužnost ponovo izabran na izborima 2013. godine.”

Za Jelića se u medijima, kao zamjenika župana Osječko baranjske županije ne može naći previše aktivnosti. Zabilježeno je tek da se žalio  zbog zanemarivanja na poslu, te lošeg informiranja srpske zajednice u istočnoj Hrvatskoj:

–  Nastojim biti od koristi i županiji i biračima, ali nažalost u tu poziciju još nisam došao. Apsurd je da me ne zovu ni na sjednice županijskog savjeta za nacionalne manjine. Nadam se da će se taj odnos poboljšati -, žalio se dožupan Osječko baranjske županije Jovan Jelić.

Da je na njegovom teritoriju, u vrijeme njegove vlasti, u kojoj je bio važan faktor, ubijeno oko 350 ljudi, u biografiji nigdje ne spominje.  Zanimljivo će biti vidjeti što će raditi kad se na obljetnicu masakra u Dalju i Aljmašu budu polagali vijenci na spomenik stradalima. Hoće li ga Županija ili njegova stranka SSDS delegirati da zapali svijeću onima za čiju je smrt i on odgovoran.

Željeli smo čuti što o svemu kaže i dožupan Osječko baranjske županije Jovan Jelić, ali do zaključenja teksta nije odgovarao na naše pozive.

Foto:Maxportal/arhiv



Komentari
Share Button