Talijanski lovci nad hrvatskim nebom: MORH-ov demanti ili priznanje kapitulacije?

travanj 15, 2019 maxportal
Share Button

Zanimljiv je demanti Ministarstva obrane na naš tekst koji je izašao pod naslovom “Otkrivamo: Talijanski borbeni lovci čuvaju hrvatsko nebo!“



PIŠE: Marko Marković

Podsjetimo, jedini smo objavili informaciju NATO-a o intervenciji talijanskih Eurofightera unutar hrvatskog zračnog prostora (presretanje nekomunikativnog putničkog Boeinga turističke agencije TUI), a što je ukazalo na javnu tajnu u vojnim krugovima da proteklih godina godinama nema redovnih patrola iznad golemog hrvatskog juga te da sve ozbiljnije situacije na nebu iznad Dalmacije i hrvatskog djela Jadrana pokrivaju talijanski borbeni lovci.

Državni prostor južno od Splita, sve do Dubrovnika, Mljeta, Lastova, Visa i Drvenika, čini jednu četvrtinu hrvatskog zračnog prostora!

PR-ovci MORH-a u birokratskoj maniri u tzv.“demantiju“, koji nota bene više otvara pitanja negoli što pruža odgovora, pojašnjavaju kako je „zračni prostor Republike Hrvatske dio integriranog zračnog prostora NATO saveza pa se stoga i sve zadaće nadzora i zaštite zračnog prostora operativno provode pod zapovijedanjem Zapovjedništva za združene zračne operacije“.

Kažu oni u tome „demantiju“ kako, citiramo opet, „ postoje određene procedure i sporazumi koji dozvoljavaju članicama jedne države da djeluju unutar zračnog prostora druge države (Cross Border Operation Agrriment – CBOA), a pod zapovijedanjem nadležnog CAOC zapovjedništva“. I tako dalje, i tako dalje,…. Truć, muć, okruglo pa na ćošu…

Hajdemo redom u nastavku ove teme:

Prvo, postavlja se pitanje zašto u Puli, Splitu i Dubrovniku nemamo ni jednu dežurni par lovaca? Opravdana je teza kako bi za područje RH trebala egzistirati dva para borbenih aviona, čime se ispunjavaju uvjeti za pouzdano izvođenje presretanja na cjelokupnom državnom teritoriju. Ovakvom postavkom rasteretio bi se i rad jedne dežurne posade.

Sumnjivi zrakoplov u stanju je više puta ući i izići iz našeg teritorijalnog područja u zonama otoka ili kopnenog dijela Dalmacije, a da ih borbeni avioni iz Zagreba pravodobno ne presretnu zbog vizualne identifikacije. S obzirom da sve to nemamo, talijanskim lovcima naše more, otoci i obala dostupni su na samo pola sata leta. Ovdje nije na domet spomenuti osnovnu definiciju iz teorije međudržavnih odnosa da su savezi privremeni, a državni interesi – trajna kategorija.

Drugo, zašto već godinama nema redovnih patrola iznad golemog hrvatskog juga gdje se odvija izrazito gust avionski promet? Svi migovi HRZ-a stacionirani su samo na jednome mjestu – aerodromu u Zagrebu. Izvan Zagreba HRZ nema niti jedan par dislociranih naoružanih zrakoplova koji bi mogao u slučaju potrebe presresti nepoznati i nekomunikativni avion iznad Dubrovnika, Mljeta ili Visa.

Ne tako davne 2012. godine u tišini je jedina borbena postrojba na nebu iznad hrvatskog mora, borbena eskadrila MiGova-21 iz matične baze u Puli preseljena na zagrebački Pleso, a baza u Puli ugašena. Hvala SDP-ovcima…

Treće, kažu iz MORH-a kako je „zračni prostor Republike Hrvatske dio je integriranog zračnog prostora NATO saveza pa se stoga i sve zadaće nadzora i zaštite zračnog prostora operativno provode pod zapovijedanjem Zapovjedništva za združene zračne operacije“. Ok.

Kako u 10 godina hrvatskog članstva u NATO-u hrvatski MiG-21 nikad nije ušao u Sloveniju, a u sklopu famoznog Cross Border Operation Agrriment – CBOA s kojima ovi iz MORH sada pravdaju vrludanje talijanskih lovaca po našem nebu? A bilo je situacija kada se moglo naše lovce zvati.

Premda je Pleso od Slovenije na samo 60 kilometara udaljenosti, dižu se lovci iz 600 kilometara udaljene zračne baze u Italiji.

Četvrto, neki nam vele kako se 9. ožujka, kada se dogodila intervencija talijanskih Eurofightera u hrvatskom zračnom prostoru, HRZ nije uopće deklarirao NATO-u dežurni borbeni dvojac sa Plesa. Navodno, meteo uvjeti su taj dan bili loši. Možda i jesu bili loši, ali nema opravdanja.

Sjetimo se 4. lipnja 2011. godine kada je u Hrvatsku dolazio papa Ratzinger. Toga dana meterološki uvjeti bili su takvi da je na Plesu bilo 20-tak cm vode zbog obilnih padalina. Usprkos tome, dva MiG-21 uzletjela su papinom zrakoplovu u susret, dočekali ga, pozdravili i dopratili do zagrebačke zračne luke. Zadaća je tada bila – izvršena.

Peto, tzv. demanti pokazao je koliko je, zapravo, HRZ nemoćan i bačen na koljena. Na žalost, za one koji čitaju između redova, taj demanti ukazuje i na međunarodni položaj jedne zemlje koji se u teoriji države i prava naziva – kapitulacijom, a samo se u nas „prijenosom suvereniteta“ te sličnim sklepanicama za pravdanje ambijenta vlastite nesposobnosti i zbunjivanje naroda.

Šesto, prošlotjedni summit premijera Hrvatske, Kine i istočnoeuropskih država iz inicijative „17+1“ u Dubrovniku bio je jedan najvećih političkih skupova ikad održanih u Hrvatskoj. Mjere osiguranja nisu predvidjele dežurni HRZ-ov dvojac borbenih zrakoplova na Ćilipima ili u Splitu.

Da je kojim slučajem nepoznati zrakoplov za vrijeme održavanja skupa ušao u hrvatski zračni prostor iz pravca mora, negdje iznad južnog Jadrana i uputio se prema Dubrovniku, reagirali bi lovci iz talijanske vojne baze „Gioia del Colle“ kod Barija.

Da rezimiramo, godine i serije loših odluka u HRZ-u došle su na naplatu, ali to ne znači da treba slijediti lošu praksu prethodnika.

Foto:cropix

 

Komentari
Share Button

TAG