Semjon Mogiljevič, osoba čije je lice godinama “krasilo” listu najtraženijih kriminalaca po analizi američkog FBI-a, koristio je 17 lažnih identiteta, a u veljači 1997. je dobio hrvatsku putovnicu kao “zaslužan građanin”.
Što se događalo i kako je bilo moguće da Hrvatska te godine da državljanstvo i ukaže čast “zaslužnog građanina” mafijašu čije je lice godinama “krasilo” listu najtraženijih kriminalaca po izboru američkog FBI-a?
Dio atmosfere prenio je Branko Tuđen, tada glavni urednik Večernjeg lista i čest gost s Pantovčaka, u knjizi “S političarima u četiri oka, dnevničke bilješke glavnog urednika”, u kojoj je pisao je o odnosu Franje Tuđmana prema ključnim suradnicima.
“Tuđman je žestoko napao Šarinića, Gregurića i Hebranga, ali nije spominjao nikakav puč. Događaj se zbio 1. listopada 1998. nešto poslije 12 sati. Prije toga Tuđman je razgovarao s nas nekoliko hrvatskih novinara te vatikanskim novinarima, uoči skorašnjeg posjeta Pape.
U očekivanju objeda na koji smo pozvani, Tuđman se povukao u jedan kut sobe u prizemlju i čak je Tihomira Vinkovića, tadašnjeg glasnogovornika, udaljio od nas nekoliko. Valjda da ne čuje, iako je griješio ako je pretpostavljao da će novinari sačuvati tajnu (…)
Na vrhuncu obračuna jedne skupine hadezeovaca sa Šarinićem, Hebrangom i Gregurićem, Tuđman se opredijelio protiv svoga šefa kabineta Šarinića i novoga ministra obrane Hebranga. Šarinić mora ići, gotovo šapće Tuđman. Žao mi je, ali što mu je trebao onaj intervju nakon toliko godina suradnje i poslije pobjede u Bosni, a prije Papina dolaska (….)
Zatim se Tuđman okomio na Gregurića koji da je Šariniću podvalio onoga Rusa kojem smo dali putovnicu vjerujući kako Gregurić zna sve o Rusima.”
Tko je Mogiljević?
“Onaj Rus”, u kojem govori Tuđman, je Semjon Mogiljevič, ruski biznismen židovskog podrijetla, rođen u Ukrajini, kojeg su vlasti i pravosudni organi nekoliko zemalja diljem svijeta proglasili vođom ruske mafije.
Mogiljevič se u mafijaškoj karijeri koristio s čak 17 lažnih identiteta, a kao zaslužni građanin hrvatsku putovnicu i hrvatsko državljanstvo je dobio 1997. i to na intervencije ljudi iz vrha tadašnjeg HDZ-a.
Jutarnji list je tad, citirajući agenta FBI-a posao da je moćniji od čak i od Johna Gottija, kuma mafijaške obitelji Gambino, koji je od medija dobio titulu Capo di tutti capi ( Šef šefova).
– On je vrlo moćan čovjek. Mislim da je moćniji nego što je bio John Gotti jer ima sposobnost da svojim odlukama utječe na cijele nacije – kratko je i sažeto Mogiljeviča svojedobno opisao Mike Dixon, specijalni agent FBI-a.
Naručena ubojstva, krijumčarenje droge i oružja, trgovina nuklearnim materijalom i podmićivanje političara samo su dio kaznenih dijela za koje se sumnja da ih je počinio. Bio je svojedobno pod istragom FBI-a jer se smatralo da prodaje oružje Osami bin Ladenu, a usprkos svemu za što ga se sumnjiči, iza rešetaka je završavao vrlo rijetko.
Zadnji je put bio uhićen 2008. u Moskvi zbog sumnje da je utajio 1,5 milijuna dolara poreza, no nakon godinu dana pušten je zbog – “proceduralne greške”.
Počeo kao sitni lopov
Mogiljevič je rođen 1946. u Lavovu u Ukrajini, a kriminalnu karijeru započeo je 70-ih godina. U to vrijeme bio je sitni lopov i pripadao bandi Lubretskaja koja je u Moskvi organizirala sitne krađe. No ubrzo je bio uhićen i osuđen na sedam godina zatvora.
Nakon izlaska iz zatvora počeo se baviti ozbiljnim prijevarama, pa je tako Židovima koji su iz Rusije emigrirali u Izrael obećao da će prodati njihovu imovinu i poslati im novac. Imovinu bi prodao, no novac nije slao vlasnicima, već ga je ulagao na crnom tržištu.
Zahvaljujući takvim makinacijama Mogiljevič je postao milijunaš te se 90-ih preselio u Budimpeštu.
Vlasnik je mnogih poduzeća diljem svijeta, ali i više putovnica različitih zemalja. Mijenjajući identitet neometano se bavio svojim kriminalnim aktivnostima, a prebacio se i na plinski biznis.
Početkom 2000-ih njegov dugogodišnji odvjetnik Zejev Gordon osnovao je kompaniju Eural Trans Gas kao glavnog posrednika za distribuciju plina između Turkmenistana i Ukrajine.
Nakon toga sklopljen je dogovor između ruskog energetskog diva Gazproma i ukrajinskog Centrogasate je stvorena tvrtka RosUkrEnergo sa sjedištem u Švicarskoj. Ta je tvrtka posredovala u kupnji srednjoazijskog plina, koji je bio znatno jeftiniji od ruskog, a kompanija RosUkrEnergo, smatrala se nasljednikom kompanije Eural Trans Gas uz koju se vezivao financijski kriminal golemih razmjera.
Špekuliralo se da je Mogiljevič iz sjene upravljao tvrtkom koju su 2003. u jednom mađarskom selu osnovali Izraelac i tri nezaposlena Rumunja. Njih su četvorica s 12.000 USD početnog kapitala 2003. zaradila dvije milijarde dolara. Zahvaljujući plinskom biznisu, Mogiljevič je došao na glas kao čovjek koji može utjecati na ekonomije brojnih zemalja.
FBI-u je bio zanimljiv zbog niza prijevara, pa su njegove brojne kompanije bile pod istragom.
– Ako je FBI pronašao nepravilnosti u radu neke kompanije, neka to dokaže – kazao je Mogiljevič u razgovoru za BBC 2007., izjavivši se bavi – prodajom žitarica.
Veza s Putinom
FBI je svojedobno za informacije o njemu nudio veliku novčanu nagradu, no dok god je Mogiljevič na teritoriju Rusije, Amerikanci ga se neće dočepati, usprkos brojnim tjeralicama, jer Rusija i SAD nemaju sporazum o međusobnom izručenju kriminalaca. A sve i da imaju, teško da bi im Rusi izručili čovjeka koji je na ovaj ili onaj način povezan s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Kako ga se nije mogao dočepati, SAD je Mogiljeviča 2003. optužio za prevaru tisuća investitora koji su investirali u kanadsku kompaniju koja se bavi proizvodnjom magneta.
Ime 61-godišnjeg Mogiljeviča na Zapadu je toliko poznato da su o njemu već snimani dokumentarni filmovi. Optuživan je za upravljanje ruskom mafijom od SAD-a, preko Mađarske, Izraela, čak do Novog Zelanda.
U SAD-u za Mogiljevičem je izdana FBI-eva tjeralica zbog sudjelovanja u prevarama od 1996. do 1997. godine, u kojima su investitori oštećeni za oko 150 milijuna dolara. FBI je na svojim web stranicama navodio kako “Mogiljeviča treba smatrati naoružanim i opasnim”.
Kada je Rusija optužila američku Bank of New York da je oprala oko deset milijardi dolara ruskog novca, ponovno se sumnjalo da iza nekih računa stoji Mogiljevič. Povezivalo ga se i s švercom obogaćenog urana u Češkoj 1997., a ukrajinska premijerka Julija Timošenko (2007.- 2010.) izjavila je da je Mogiljevič tajni suvlasnik kompanije RosUkrEnergo, koja preko Rusije preprodaje turkmenski plin Ukrajini.
Vladimir Šeks je 2000. godine optužio Šarinića da je 1997. ishodio hrvatske putovnice Mogiljeviću. Šeks je je optužio da je kao tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana omogućio kumu ruske mafije čak četiri hrvatske putovnice pod imenima Semjon Mogiljevič, Semjon Teleš, Semjon Jutković i Teleš Jutković.
Šarinić je za to navodno inkasirao milijun američkih dolara.
Šarinić je odmah demantirao Šeksove optužbe rekavši da ga Šeks napada jer se s Matom Granićem angažirao u Demokrtskom centru i jer je govorio o sprezi s Ivićem Pašalićem.
No, bivši predstojnik Tuđmanova ureda ipak je priznao da je pomogao da Mogiljević dobije hrvatsko držaljanstvo. Kazao je da mu je 1997. ili 1998. godine Franjo Gregurić predložio da se Mogiljeviču izda hrvatska putovnica, što mu je trebalo olakšati kupnju kuće na opatijskoj rivijeri.
– U to vrijeme nismo znali za dosjee koje o njemu imaju zapadne obavještajne službe – rekao je tada Šarinić.
Još je krajem devedesetih godina prošlog stoljeća u internoj istrazi MUP-a otkriveno kako su za izdavanje hrvatske putovnice Mogiljeviču, “intervenirali osobno Gregurić i Šarinić”.
Na zahtjev Šarinića i Gregurića, 2. veljače 1997., primljen je u hrvatsko državljanstvo Semjon Mogiljevič, pod imenom Semen Moguilevitch. Iste godine taj se ruski mafijaš upisuje i u knjigu državljana Republike Hrvatske, kao Semon Teleš, po djevojačkom prezimenu svoje majke.
Bivši SZUP je još tijekom lipnja i početkom srpnja 1997., proveo detaljnu istragu o dodjeli državljanstva sumnjivim osobama, na zahtjev visokih dužnosnika te je 9. srpnja 1997. Uredu za nacionalnu sigurnost upućen dokument koji potvrđuje postojanje sprege ruske mafije i Hrvoja Šarinića.
Tadašnji šef SZUP-a Ivan Brzović razotkrio je Šarinića i uputio Uredu za nacionalnu sigurnost posebno izvješće:
“U veljači ove godine predstojnik Ureda Predsjednika Republike, g. Hrvoje Šarinić zamolio je primitak Semena Moguilevitcha u državljanstvo RH po članku 12. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Ministarstvo unutarnjih poslova postupilo je po ovoj zamolbi, a dokumenti (domovnica i rješenje) upućeni su g. Hrvoju Šariniću.
Za istu osobu zatražena je u srpnju ove godine promjena očevog prezimena Moguilevitch u majčino Teleš, što je i učinjeno. Gospodin Hrvoje Šarinić potvrdio je u razgovoru od 8. srpnja 1997. godine da ga je za tu uslugu zamolio dr. Franjo Gregurić.”
Nakon izbijanja afere, i bijesa predsjednika Tuđmana zbog činjenice da je hrvatska dala putovnicu i počasno državljanstvo ruskom mafijašu, putovnica mu je poništena.
“Nakon prikupljenih činjenica došlo do saznanja o vezama Semjona Mogiljeviča s organiziranim kriminalom te je 23. ožujka 1999. doneseno rješenje kojim je poništen njegov upis u knjigu hrvatskih državljana“, prenio je tada Jutarnji list službeni odgovor MUP-a.
Mogiljevič se poslije žalio da mu je “zbog pisanja medija oduzeta putovnica”, no ustrajao je na tvrdnji da je “mnogo radio i dao Hrvatskoj”.
Iako je, na zahtjev FBI-a u Zagrebu, Ministarstvo unutarnjih poslova oduzelo Mogiljeviču državljanstvo pod jednim imenom, on je zadržao hrvatske dokumente pod još dva druga imena te se nastavio koristiti hrvatskom putovnicom.
Njegova su druga imena, registrirana u MUP-u: Semjon Judkovič i Teleš Judkovič.
Tjeralica SAD-a
FBI je 22. listopada 2009. Mogileviča navao bjegunca koji je stavljen na popis deset najtraženijih. Prema izvješćima FBI-a, Mogilević je imao savezništvo s Camorrom, posebice sa Salvatoreom De Falcom, članom nižeg ranga klana Giuliano.
Što se tiče samog Mogileviča, vladine agencije za provođenje zakona iz cijelog svijeta do tada su ga pokušavale kazneno goniti više od 10 godina. Ali imao je, prema riječima jednog novinara, “dar da se nikad ne nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme”.
Dana 6. travnja 2022. FBI je obnovio tjeralicu, a State Departmenta iz Programa za nagrađivanja za transnacionalni organizirani kriminal nudi nagradu do pet milijuna dolara za informacije koje bi dovode do uhićenja i/ili osude Mogiljevića.
Semion Mogiljević, po zadnjoj objavi FBI-a, danas slobodno živi u Moskvi.
M.Marković /Foto TASS
