Nedavna afera bivšeg ministra financija Borisu Lalovcu kojega je supruga optužila za obiteljsko nasilje ponovno je po tko zna koji put razotkrilo upitno ponašanje glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana.
Državno odvjetništvo umjesto da po zakonu žurno postupi po prijavi supruge bivšeg ministra reagiralo je tek nakon četiri mjeseca, što je samo po sebi dokaz kako DORH na čelu sa Dinkom Cvitanom ne postupa po zakonu, nego po selektivnim dnevnopolitičkim potrebama.
Za Dinka Cvitana, a još više njegovog prethodnika Mladena Bajića, već je postalo bjelodano jasno da su DORH koji bi trebao brinuti o progonu krivičnih djela pretvorili u posljednjih petnaestak godina u servis vladajućeg SDP i korumpriranog dijela HDZ-a. Jedino se tako može tumačiti, na primjer jedan od brojnih slučajeva sabotiranja progona kaznenih djela iz velikosrpske agresije, kao što je grozan masovni pokolj civila u Voćinu prije čak dvadeset pet godina, a optužba je protiv osumnjičenih podignuta tek nedavno.
UDBAŠKO-PARTIJSKI KOMUNISTIČKI KADROVI PREMREŽILI SU USKOK I DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO!
Postavlja se pitanje zašto je to tako i zašto je Hrvatska kao nova članica Europske unije na samom dnu po učinkovitosti pravosuđa, ne samo temeljem onoga što se trebalo kazneno goniti nakon Domovinskog rata, nego još više kaznenog progona općeraširene korupcije. Odgovor je vrlo jednostavan.
U Hrvatskoj nažalost nije provedena lustracija a najmanje je to učinjeno u pravosudnom sustavu, pa u njemu i dalje vladaju komunistički pravnici s boljševičkim mentalitetom poznatim po Titovoj izjavi kako se suci ne trebaju držati zakona kao pijan plota. Za predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina već je poznato da je bio posljednji partijski sekretar Općinskog suda u Zagrebu, a sličnu biografiju iz komunističke Hrvatske ima i Mladen Bajić.
Njega je naslijedio Dinko Cvitan u čijoj biografiji stoji da je prije raspada Jugoslavije bio zamjenik Općinskog državnog tužitelja, što nije mogao biti bez visoke pozicije u Savezu komunista, a nakon što je u demokratskoj Hrvatskoj izvjesno vrijeme proveo kao odvjetnik, Račanova ga je koalicija 2003. godine imenovala zamjenikom Županijskog državnog odvjetnika odakle je napredovao do sadašnje funkcije glavnog državnog odvjetnika.
Takav Dinko Cvitan koji vodi Državno odvjetništvo prije svega štiteći političke mentore iz SDP-a i korumpiranog dijela HDZ-a, čuvajući tako i svoju dosad nedodirljivu poziciju okružio se suradnicama koje sustavno kršeći zakone provode njegovu politiku stavljanja pod tepih teških kaznenih djela za koje su podnesne brojne prijave ili čak sudjelujući u flagrantnim kaznenim djelima nespojivim za obnašanjem dužnosti u Državnom odvjetništvu.
Takva je trojka u hijerarhiji DORH-a visokopozicionirane Željka Pokupec, Sani Ljubičić i Sunčica Blažević koje godinama štite kriminalne radnje odgovornih osoba u bivšem Hrvatskom fondu za privatizaciju, ali i u drugim slučajevima.
Takav je na primjer slučaj samoborske tvrtke “Fantasyland“ koja je spriječila privatizaciju Hrvatske poštanske banke, raskrikavši mutne poslove koje je ta banka, dok joj na čelu Uprave bio Čedo Maletić, izvodila kako bi joj se što više spustila cijena za izglednog kupca „Erste banku“ iza koje stoji kapital austrijskih Srba. U tim malverzacijama išlo se toliko daleko da je Sani Ljubičić kao zamjenica ravnatelja USKOK-a potpisala dokument koji lažno prikazuje da je tvrtka „Fantasyland“ podigla kredit kod Hrvatske poštanske banke u velikom iznosu, pa je na temelju tog lažnog dokumenta tražila određivanje pritvora protiv osoba te tvrtke.
To je bio samo dio paklenog plana da se uz druge kriminalne radnje jedina banka u hrvatskom vlasništvu za malo novca proda zainteresiranoj austrijskoj banci. „Fantasyland“ je o propustima glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića više desetaka puta pismeno obavijestila najviše državne organe, te tražila inspekcijski nadzor, ali još uvijek bez uspjeha.
Katastrofalno stanje u Državnom odvjetništvu ponukalo je prije dvije godine koaliciju „Nema prodaje“ da zatraže ostavku glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, ali ostavke i brojnih županijskih i općinskih državnih odvjetnika. U situaciji kad je korupacija premrežila čitav državni aparat bilo je teško očekivati da će taj zahtjev biti ispunjen. Zato je važno kako će na jednoj od idućih sjednica reagirati Hrvatski sabor s drukčijim rasporedom političkih snaga kad glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan bude podnosio izvješće o radu Državnog odvjetništva za 2015. i 2016.godinu.
SLUČAJ AGROKOR SMANJUJE NEZAPOSLENOST U HRVATSKOJ! CVITAN U ISTRAGU UKLJUČIO I VANJSKE RESURSE SA MEEĐUNARODNIM ELEMENTOM I KREDIBILITETOM!
“Ima posla za sve”, kazao je glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan obraćajući se medijima po pitanju istrage u slučaju „Agrokor“. “Morate znati to je iznimno ozbiljan predmet. Da bi utvrdili sve činjenice, okolnosti pod kojima se nešto desilo, da bi vidjeli efekte svega toga skupa i u konačnici da bi s kazneno pravnog aspekta utvrdili da li postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo trebat će provesti vrlo ozbiljno forenziku i mislim da ovaj puta nećemo biti u mogućnosti jednostavno odlučiti se za inokosne vještake, nego ćemo morati posegnuti za nečim što nije bilo do sada u praksi, znači za nečim što ima i međunarodni elementi i veliki kredibilitet u svijetu“, ističe glavni državni odvjetnik.
Dodaje, na upit novinara, da Agrokor nije “preveliki zalogaj” za Uskok.
Iz izjave glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana sasvim je jasno kako je i sam glavni državni odvjetnik konačno shvatio kako Državno odvjetništvo i USKOK pod njegovim vodstvom nemaju kredibilitet za vođenje istraga, pa je u slučaju „Agrokor“ kako i sam navodi „posegnuo za nečim što nije bilo do sada u praksi, znači za nečim što ima i međunarodni elementi i veliki kredibilitet u svijetu“.
I sama takva izjava glavnog državnog odvjetnika kojem je Vlada Republike Hrvatske odobrila 5 milijuna kuna za vođenje istrage i plaćanje usluga financijsko-knjigovodstvenih vještačenja u slučaju „Agrokor“ i više nego dovoljno govori o nestručnosti i nevjerodostojnosti Državnog odvjetništva i USKOK-a kojima su potrebni vanjski resursi sa kredibilitetom da bi se utvrdilo postojanje ili nepostojanje osnovanosti sumnje za kaznenu odgovornost involviranih u slučaj „Agrokor“.
Po čemu se to Agrokor i Ivica Todorić razlikuju od ostalih u Hrvatskoj protiv kojih su Dinko Cvitan i njegova bivša zamjenica u USKOK-u Sani Ljubičić pokretali istrage i provodili vještačenja koja su od strane USKOK-a preplaćivana u iznosima 11 puta većim od propisanih kao što je to učinjeno u slučaju tzv. „HPB Bankomat“ kojeg je davne 2009.g. pokrenula upravo sadašnja županijska državna odvjetnica Sani Ljubičić koja vodi istragu u slučaju Agrokor?
Zar u Hrvatskoj samo „Agrokor i Ivica Todorić“ imaju pravo na kredibilne osobe i institucije sa međunarodnim elementom, a ostalima mogu vještačiti Bajićevi i Cvitanovi sudski vještaci bez znanja i kredibiliteta poput splitskog dvojca Krklec&Blažević o kojima su u javnosti prikazani šokantni video zapisi o njihovom ispitivanju pred Županijskim sudom u Zagrebu što je izazvalo opće zgražanje kako javnosti tako i eminentnih domaćih i stranih pravnih stručnjaka?
U ladicama Ministarstva pravosuđa stoje brojne prijave protiv ovog trojca Bajić-Cvitan-Sani Ljubičić i više njihovih zamjenika koji su nezakonito postupali u brojnim predmetima čineći kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja službenih isprava i uništenja spisa, te ostalih kaznenih djela koja stoje u prijavama koje su i javno objavljene. No, bivši ministri pravosuđa Orsat Miljenić i Ante Šprlje sve su zataškali, a na više upita Maxportala Ministarstvo pravosuđa nije se očitovalo jesu li i provedeni inspekcijski nadzori po prijavljenim nezakonitostima u radu DORH-a i USKOK-a.
Očito je kako u Ministarstvu pravosuđa smatraju da se imaju pravo braniti šutnjom, pa su to pravo iskoristili ignorirajući upite medija, iako sukladno zakonu mediji imaju pravo na pristup informacijama.
U svakoj imalo uređenoj pravnoj državi Sani Ljubičić, Dinko Cvitan i Mladen Bajić već odavno bi bili ne samo razriješeni s dužnosti, već i kazneno odgovarali za svu štetu koju su prouzročili Hrvatskoj i njenim građanima, a brojni dokazi o njihovim nezakonitim radnjama koji su i javno objavljeni i više su nego dovoljni za njihovo trenutno razrješenje s dužnosti koju obnašaju.
Agrokor nastavlja sa daljnjim zapošljavanje na nivou cijele Hrvatske u svim segmentima, no ovaj put stavljajući u funkciju i sve raspoložive resurse državnog odvjetništva i USKOK-a koji snose jednaku, ako ne i veću odgovornost što se slučaj Agrokor uopće dogodio.
Dinko Cvitan kao ravnatelj USKOK-a i Mladen Bajić kao glavni državni odvjetnik godinama su štitili kriminal po nalogu političkih SDP-ovih i HDZ-ovih elita koje su u posljednjih 15-ak godina odlučivale o izboru i odabiru glavnog državnog odvjetnika što ukazuje na zajedničku spregu politike i hrvatskog pravosuđa.
Cvitanov sin Vedran koji je kao višerangirani menadžer zaposlen u Agrokoru zasigurno je imao uvida u stanje koncerna i način na koji je njime upravljano. Vjerojatno je imao saznanja i o provođenju predistražnih radnji koje su prije više godina vođene u tajnosti u sjedištu Agrokora i daleko od očiju javnosti , da bi potom istrage bile zataškane i okončane bez ikakvih zaključaka, nasuprot brojnih drugih istraga koje su od strane USKOK-a vođene s ciljem uništenja određenih tvrtki i velikih projekata kao odabranih meta od strane Bajića i Cvitana.
Sve to, kao i slučaj Agrokor, zajednička je odgovornost korumpiranog hrvatskog pravosuđa i politike što je državu već koštalo milijarde kuna štete koju plaćaju porezni obveznici.
Niti Sani Ljubičič, niti Dinko Cvitan, a niti DORH i USKOK pod njihovim vodstvom nemaju kredibiliteta i nikakvih uspjeha u svom dosadašnjem radu čemu u prilog govore brojni predmeti koji su osuđeni na propast prije nego su i pokrenuti poput tzv. „HPB Bankomata“ u kojem su razotkrivene brojne zlouporabe državnog odvjetništva i USKOK-a. „HPB Bankomat“ nitko više niti ne spominje, predmet miruje, a u javnosti su prikazani šokantni dokazi o teškim zlouporabama državnog odvjetništva, USKOK-a i sudskih vještaka iz Splita koje su angažirali za vještačenje Cvitan i Bajić, te im za usluge vještačenja isplatili iznos 11 puta veći od propisanog prouzročivši štetu državi od više stotina tisuća kuna.
Iluzorno je očekivati kako bi sada Cvitan i njegova bivša zamjenica u USKOK-a Sani Ljubičič uspješno, stručno i savjesno proveli istragu u Agrokoru što u javnosti zvuči kao neka šala kojoj bi kao vijest prikladno mjesto bio “Pervanov dnevnik“, a nikako ne središnji dnevnik hrvatske televizije.
A toga je očito postao svjestan i Dinko Cvitan koji sada traga „za nečim što nije bilo do sada u praksi, znači za nečim što ima i međunarodni elementi i veliki kredibilitet u svijetu“.
A to nisu hrvatske institucije i domaći financijsko-knjigovodstveni vještaci.
D. Lukić/foto:
