Europarlamentarka iz redova Hrvatskih suverenista Ruža Tomašić za Večernji list je komentirala je glavne kandidate za predsjedničke izbore i ponovila zašto je u startu podržala Miroslava Škoru. Kaže da ju podsjeća na nju, s tim da ona ”bolje pjeva”.
Zašto bi Škoro mogao biti bolji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović?
Vjerujem da Škoro drži do Hrvatske, do hrvatske tradicije, hrvatskih vrijednosti i ne ide za tim da se nekome svidi. Podsjeća me na mene. Samo što ja bolje pjevam…
Škoro kaže da želi biti predsjednik svih Hrvata, a ne desne opcije. Zašto ste mu vi iz desne opcije odmah dali potporu?
Jeste li slušali njegov govor o najavi kandidature? Potpisujem sve ono što je rekao. Zašto mu ne bih dala potporu? Po mojem mišljenju, u Hrvatskoj ne bi trebala postojati ni ljevica ni desnica, već pošteni i nepošteni. Ja sam desnica jer volim Hrvatsku? Ja sam desnica jer vjerujem u Boga? Ja sam desnica jer želim Hrvatskoj najbolje?
Pa i na lijevoj strani ima takvih. Ako mi se sviđa što netko govori, ja ću stati iza te osobe. Ali ako se u pet godina ta osoba promijenila i nije radila što je govorila, onda ću to i reći. Ali zašto bismo mi rekli – ne znamo kakav je Škoro, pa ćemo podržati ili Milanovića ili gospođu Grabar-Kitarović zato što su oni već tu, a Škoro je nešto novo? Zašto da ne probamo nešto novo?
Predsjednica je prije govorila da je “za dom spremni” stari hrvatski pozdrav, a sad je promijenila stav. Mislite li da su na nju utjecali političari iz Europe da otupi desni stav?
Imamo mi puno većih problema od pozdrava “za dom spremni”. Ako je to naš najveći problem, blago nama. Kad meni netko iz Europe kaže za to, ja mu velim – imate vi puno većih problema u svojoj državi, pa ih rješavajte. Idu izbori i ona se htjela svima svidjeti, a ne možete se svidjeti svima. Ne vjerujem da je izvršen pritisak na nju, ali ako jest, onda je to još gore. Predsjednik treba biti čvrsta osoba koja ima svoje ja i koja se bori za ono u što vjeruje.
Možda vam predsjednica više nije dovoljno desno?
Ne morate vi biti desno orijentirani, ali što je pravo je pravo, što je pravda je pravda, a što je istina je istina. Morate se ponašati kao državnik. Zamjeram joj što je u Hrvatsku dovela četnika Aleksandra Vučića koji je napravio budalu i od nje i od premijera. I tada je zbog njega četnika, žene, majke i udovice prozvala marginalcima! I kaže da bi ga opet pozvala. Što je on to napravio i koju je korist imala od toga što je on tu došao?
Da sam ja bila tada na njezinu mjestu, rekla bih mu: ‘Gle, došao si tu, napravio si budale od nas, imaš dva sata da napustiš Hrvatsku. A kada i ako se budeš jednom ponašao kao državnik, kao netko tko doista želi riješiti probleme između dviju država, sjest ćemo za stol. Dotad, idi u Srbiju i četnikuj koliko hoćeš’.
Milanović je Vučiću znao opako odbrusiti dok je bio premijer.
Milanović ide u utrku kao “predsjednik s karakterom”. Zaboravio je napisati “predsjednik s teškim karakterom”! To bi ga dobro opisalo.
Kakav bi Milanović bio predsjednik?
Milanović je bio premijer i već znamo što bismo s njime dobili.
Što?
Isto što smo dobili i kada je bio premijer – ništa. Nije napravio ni dobro ni loše. Nije napravio ništa. Imao je predsjednika kabineta i samo su svaki dan smišljali nekakve nove latinske izreke i razmišljali o tome kamo će na ručak.
A Kolakušić?
Tog čovjeka nisam upoznala i nadam se da ću ga sad upoznati u Europskom parlamentu. Po onome što sam čula – malo mi je čudan. On bi bio u EU parlamentu pa ne bi bio. Pa bi bio predsjednik pa ne bi bio jer bi bio predsjednik Vlade, pa ne bi bio jer bi bio ministar.
Ova bivša policajka priznaje da posjeduje pištolj, kaže da ima dozvolu i za držanje oružja i za nošenje, a ovisno o mjestu gdje ide, ponekad ga nosi sa sobom.
Ne libi se upotrijebiti ga.
“Pa zašto nosiš oružje ako ga ne bi upotrijebio kad zatreba? Glupo mi je da netko nosi pištolj reda radi, a ne zna njime rukovati i boji ga se upotrijebiti. Što ga uopće onda nosi? Takvi mogu napraviti više štete nego koristi i sebi i drugima.”
Ruža Tomašić je s 15 godina iz Slavonije otišla u Kanadu i ondje završila policijsku akademiju (Ontario Police College). Radila je kao policajka u borbi protiv droge, maloljetničke delinkvencije itd.
Prilikom posjeta Franje Tuđmana Vancouveru bila je u njegovom osiguranju jer je položila tečaj za zaštitu vladinih dužnosnika. Na Tuđmanov poziv, vratila se u Hrvatsku i postala dio predsjedničkog osiguranja u Banskim dvorima. Bila je i u osiguranju Stipe Mesića 1991. Rad u osiguranju je prekinula 1992. zbog zdravstvenih razloga.
M.M. /Foto:pxll
