“Skup je prijavljen policiji, pozivam sve na prosvjed zato što ću izreći dosta teških riječi o bandi lopovskoj koja donosi presude po rođačkoj i političkoj vezi uz nezaobilaznu poruku STOP ZLOČINAČKOJ LOPOVSKOJ BANDI!!”, kaže Raspudić.
Prosvjed će se održati zbog sustavnog kršenja temeljnih ljudskih prava, pravo na pravično suđenje, a protiv zloupotreba u sustavu pravosuđa Hrvatske.
Sud priznaje uplatu mrtve punice
Raspudić je od tvrtke Parket, čiji je bio zaposlenik, 1992. godine otkupio stan od 59 kvadrata u Zapoljskoj ulici u Zagrebu. O dodjeli stana i njegovom otkupu Raspudić ima svu dokumentaciju koju je moguće imati: odluku tvrtke o dodjeli stana, potpisani ugovor, vlasnički list, osobnu iskaznicu na tu adresu….
Međutim, ima Raspudić i zabilježbu u zemljišnim knjigama na predmetni stan, koja je upisana na temelju ugovora kojim njegov stan potražuje obitelj Mustafe Nušinovića, kao i potvrđenu presudu Općinskog suda prema kojoj se iz stana mora iseliti.
Obitelj Nušinović tvrdi da je otkupila stan od istog poduzeća od kojeg ga je otkupio i Drago Raspudić, točnije da je stan otkupila Margita Kekelj, punica Mustafe Nušinovića.
“Stan sam dobio od svoje tvrtke i uredno ga otkupio. U njemu je ranije živjela gospođa Margita Kekelj koja je u međuvremenu umrla. Tjedan, dva nakon što mi je poduzeće dodijelilo stan, a ja izvršio uplatu, obitelj gospođe Kekelj također je ustvrdila da polaže pravo na stan, odnosno da je njihova majka također uplatila novac za otkup stana.
Gospođa Kekelj umrla je 1. srpnja 1997. godine, a dva tjedna kasnije stigla je uplata za stan na njezino ime. Ona to nije mogla uplatiti, budući da je u to vrijeme već bila mrtva. Novac za otkup stana na ime gospođe Kekelj, međutim, u tvrtku je stigao nakon njezine smrti. Tvrtka je uplaćeni novac, s obzirom da je gospođa Kekelj već bila preminula, odmah vratila uplatitelju. “, tvrdi Raspudić.
Izjave Drage Raspudića potvrđuje i Živane Hudinčec, tadašnja šefica računovodstva tvrtke Parket.
“U to vrijeme bila sam šefica računovodstva u parketu, a problem je nastao kad je jedna uplatnica falsificirana. Navodno je pripadala Margiti Kekelj, tadašnjoj stanarki, udovici našeg radnika. Uplatnica je bila datirana na travanj 1992. godine, ali taj novac nitko u poduzeću nije vidio. Na nju se pozvao prvostupanjski sud kad je donio presudu koja ide na štetu Dragi Raspudiću kaže Hudinčec.
Svjedoci i dokumenti na strani Drage Raspudića
Drugi put, tvrdi Hudinčec, novac za stan od strane gospođe Kekelj stigao je 16. srpnja.
“Kad sam vidjela da je na ime gospođe Kekelj uplaćen stan, iako je ona umrla petnaest dana prije, automatski sam vratila te novce. Nisu se u firmi zadržali niti jedan dan, što je evidentno po uplatnicama. Pobogu, ona je u to vrijeme petnaest dana bila mrtva. Ta uplata je bila i dokaz da je ona ranija uplatnica »smuljana«, jer tko bi dva puta uplaćivao novce za istu stvar. Ako je plaćeno u četvrtom mjesecu, zašto je stigla nova uplata u sedmom mjesecu?
Radnički savjet Raspudiću je dao pravo na stan, čovjek je u njega ušao s troje djece. Nakon što je je mu stan dodijeljen, obitelj pokojnice se pojavila jer je shvatila da je izgubila pravo na stan. To je sva istina, spremna sam to izjaviti gdje god treba i ostajem pri tome. Žao mi je Raspudića, smatram da je u pitanju jedna velika muljaža, ustvrdila je Hudinčec.
U Raspudićevu korist svjedočila je i zaposlenica Vesna Starčević, koja je stan otkupila u isto vrijeme kad i Raspudić.
“Radila sam u tehničkom dijelu u Parketu, a pošto smo bili mala firma znali smo sve što se događa u poduzeću. Ja sam jedna od tih koji su kupovali stan preko Parketa u isto vrijeme kad i Raspudić. Znam, a to sam govorila i na sudu, da je poduzeće stan prodalo Dragi Raspudiću i nikom drugom. U firmi nije bilo podataka da je netko drugi otkupio stan. Sve ovo što se sad pojavljuje su izmišljotine. Nemoguće je da Radnički savjet, kad je dodjeljivao stan Raspudiću, ne bi znao da je stan već nekom prodan”, kaže Starčević.
Koje dokaze priznaje sud?
Unatoč svim iskazima svjedoka i dokumentima koji to potvrđuju, prvostupanjska presuda donesena je na štetu tvrtke Parket, odnosno Drage Raspudića i njegove obitelji. Jedna od tih nelogičnosti odnosi se na iskaz Mustafe Nušinovića, zeta preminule gospođe Margite Kekelj.
“Svjedok navodi da je kupoprodajni ugovor pripremljen u javno-bilježničkom uredu, a potom je donesen u firmu gdje su ga potpisali direktor Parketa i Margita Kekelj, stoji u Nušinovićevom iskazu. Međutim, u vrijeme dok se ovo odvijalo – dakle 1992. godine – javnobilježnički uredi nisu postojali.
U međuvremenu je tvrtka Parket prestala postojati, spor je prekinut, a nakon tužbe obitelji Nušinović za ometanje posjeda, Drago Raspudić, iako su sve činjenice na njegovoj strani, iako svi dokumenti i svi svjedoci to potvrđuju, pod prijetnjom ovrhe treba iseliti iz stana. A jedini ga je platio i o tome posjeduje svu dokumentaciju.
Da ne bi on i njegova obitelj, nakon više od 20 godina, morao prisilno na cestu, uz pomoć HAZUD-a, odlučio se na javni prosvjed kako bi upozorio na sve apsurde hrvatskog pravosuđa.
Sutra, uz video materijal, donosimo kompletnu priču o pokušaju otimačine stana Drage Raspudića.
M. Marković/Foto: A. Lucić
