Prebega i još četvoricu stranih državljana – Mathiasa Gustafssona iz Švedske te Britance Johne Hardinga, Andrewa Hilla i Dylana Healya – tereti se da su bilii plaćenici i ‘prošli obuku za preuzimanje vlasti nasilnim putem’, izvijestili su ruski mediji.
Prebeg je zarobljen krajem travnja u Mariupolju, a optužnica je na Vrhovnom sudu samoproglašene Narodne Republike Doneck potvrđena u kolovozu.
Sud u odmetnutoj ukrajinskoj regiji započeo je 15. kolovoza suđenje protiv Prebega i ostalih zarobljenika. Optuženici su bili u kavezu u sudnici, gdje su ih čuvari doveli uz demonstraciju sile. Odvjetnike na video izvješćima nismo vidjeli.
Vjekoslav Prebeg, Matthias Gustavsson i John Harding, po pisanju ruskih medija, optuženi su za pripremu teroristički aktivnosti, a za ta kaznena djela u separatističkom Donecku predviđen je doživotni zatvor ili smrtna kazna. Dvojici Britanaca, Andrew Hillu i Dylanu Healyju, zapriječena je blaža kazna, izvijestila je RIA Novosti.
– Jesu li vam poznati ovi ljudi koji su sada ovdje s vama, upitan je Prebeg na sudu
– Ne. Služio sam u Prvom bataljunu mornaričkog pješaštva 36. brigade. Ja sam mornar, odgovorio je.
Video u kojem prepričava svoja iskustva objavljen je na dan početka suđenja. Autori tvrde da je snimljen 14. kolovoza 2022.
Nekadašnji hrvatski vojnik tvrdi da se ukrajinskoj vojsci pridružio 2020. godine, jer se zaljubio pa je htio državljanstvo koje može dobiti nakon što odsluži tri godine.
“Moje ime je Vjekoslav Prebeg. Državljanin sam Hrvatske. Vojnik postrojbe bojne 36. brigade marinaca Oružanih snaga Ukrajine”, govori u intervjuu koji se pojavio na ruskim društvenim mrežama pred početak postupka. Hrvat opisuje gdje je ratovao.
“Bio sam dva kilometra sjeverno od tvornice Iljić. Kontrolna točka na autocesti na izlazu iz grada u smjeru Volnovahe. Bio je punkt Zbora narodne garde i doveli su nas blizu i rekli da ćemo biti druga linija, i da zauzmemo položaj. Bili smo na cesti, kraj ograde, kraj velikog zida od tri metra. Napravili smo rovove”, prepričava Prebeg.
Tvrdi da tijekom službe nije dolazio u direktan sukob s proruskim snagama u Donbasu.
“Već 24. veljače u pet popodne nismo mogli zadržati položaje i povukli smo se. Bježali smo kako bismo sačuvali glavu, ne znam koliko sam puta do kraja ožujka bježao i molio Boga da me ne ubije nešto. Granate su padale i na tri metra. Sjedio sam jednom ispod velikog rovokopača i “grad” je pao na nekoliko metara od nas”, rekao je.
Moj vod je imao desetak ljudi i navečer smo se vratili u naše sklonište. Pokupili smo hranu i naoružanje. Krenuli smo prema Zaporožju. Zapovjednika satnije nije bilo. Danima nismo jeli. Ljudi su čupali neke trave i jeli, pa sam i ja.
Na kraju je ostalo nas 17. Naš put je trajao 12 dana. Govore da smo prešli oko 250 kilometara. Padao je i snijeg na nekoliko sati. Uhvaćeni smo 23. travnja oko 5 ujutro. Bili smo gladni i postali neoprezni. Zapovjednik je rekao da spustimo oružje i da se predamo”, ispričao je Prebeg.
