Nakon dva velika intervjua, Maxportalu i Jutarnjem listu, koje dao umirovljeni general Markica Rebić, pomoćnik ministra obrane za sigurnosno-obavještajne poslove i kasnije Tuđmanov savjetnik za nacionalnu sigurnost, broji skloni teorijama urote javno su postavljali pitanja zašto je sad istupio, što je bio cilj?
General Rebić je u intervju Maxportalu rekao da su njegova dva glavna motiva: imenovanje čelnog čovjeka VSOA-e i napetost povezana s tim te (drugi) odgovor na lažne optužbe onih koji su protuzakonito dilali tajne informacije koje su bile u posjedu SIS-a.
“Kad vidim da me lažno optužuju, po nekoj simetriji imam i ja pravo na javni istup, imam pravo i obavezu govoriti istinu pa neka me tuže ako se usude”, kazao je u intervjuu Rebić.
Unatoč konkretnim odgovorima spekulacija koju smo čili iz više izvora je da je njegov medijski istup motiviran pripremom povrataka Ivića Pašalića u politiku. Upravo to pitanje postavili smo generalu Rebiću:
Spekulira se je vaš istup svojevrsna priprema za povratak Ivića Pašalića u politiku?
S dr. Ivićem Pašalićem nisam se čuo 20 godina, ne znam vraća li se on u politiku i uopće me to ne zanima vraća li se ili ne. To je moj odgovor, kratko i jasno.
Moja namjera nije bila uznemiravati hrvatsku javnost nego ukazati da se ne zezaju s vojno-sigurnosnim sustavom koji je danas jednako važan kao što je i nekad bio. Tu sam apostrofirao predsjednika Milanovića kao čovjeka, koji se, što se tiče tih pitanja, ne ponaša kao predsjednik nego diskutira kao da je na tržnici.
Ima li tu bilo kakvih skrivenih motiva?
U intervju sam dao odgovor što je povod i motiv i zbog čega to radim. Nikakva politika me ne zanima, kao što me ni onda nije zanimala Osim da sam onda radio za predsjednika dr. Franju Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška. To što su oni bili članovi HDZ-a tim bolje jer je HDZ kao središnja stranka imala snage organizirati i obraniti državu. Dakle, to nema nikakve veze s Pašalićem, kao što je ni onda nisam imao u kontekstu kojeg su mi tada spočitavala.
Točno je da su Ivića Pašalića povezali sa mnom da bi se njega u medijima diskreditiralo kao Tuđmanova savjetnika koji zloupotrebljava tajne službe za unutarstranačke obračune, a posljedično je uništen vojno-sigurnosni sustav što je bio krajnji cilj
S obzirom na način na koji su to izveli i na kasniju šutnju, a znali su što je posrijedi, oni su poslužili drugim snagama da rasture MORH pri čemu sam apostrofirao novu Vladu i to kadrove iz HSLS-a, Dražena Budišu, Gorana Granića, Jozu Radoša i Mladena Ružmana kao ljude koji su to izveli. Dakle HSLS je dobio taj zadatak da izvrši detuđmanizaciju Ministarstva obrane i Hrvatske vojske, što je, po njihovim mišljenju, napravljeno solidno. Danas oni šute, zavukli su se u mišju rupu.
Andrija Hebrang je nekoliko puta reagirao na Vaše izjave?
S Hebrangom ne može diskutirati jer on krivotvori moje izjave pa puca u prazno, ali kad bih se osvrtao te sitne laži kojima se služi Hebrang, morao bih napisati deset kartica teksta, ali ja ne podcjenjujem čitatelje, njima je sve jasno.
Andriji Hebrangu mogu poručiti da niti jednom riječnu nisam govorio da su oni rušili Tuđmana, samo sam govorio da su se borili za Tuđmanovo naslijeđe.
Hebrang je prozvao i veterane Treće bojne?
Hebrang se nekad ponosio Trećom bojnom, a sad mu je zatrebala kao dokaz da je on u pravu pa je obrisao neku stvar Trećom bojnom. Nije njemu cilj Treća bojna jer ta Bojna je prešla u legendu i sramotno je to što Hebrang danas govori o njima.
U tom kontekstu veliki je razdor između Hebranga i Mate Granića?
Mislim da je to dobar put da oni između sebe raščiste tko je Tuđmanu radio iza leđa i tko je koga nagovarao na što.
Hebrang spočitava Zdenku Šaniću, časniku iz Treće bojne Četvrte gardijske brigade da on ne demantira da sam ja bio protivnik Franje Tuđmana u Koaliciji narodnog sporazuma sa Savkom i Tripalom. Bojnik Šanić tada nije bio u politici i nije smatrao potrebnim govoriti o nečemu u što nije upućen. On je govorio o meni iz prve ruke, kakvog me poznaje i tu je vjerodostojan svjedok.
Što je istina o Kolaciji sa Savkom i Tripalom?
Nema se tu što demantirati. Ja sam jedan od osnivača Hrvatske demokratske stranke koju su utemeljiti braća Marko i Vlado Veselica, Ivan Gabelica, Slobodan Praljak, Novak Pribičević, Đuro Njavro… mogao bih mnoge nabrajati.
Kad je formirana Koalicija narodnog sporazuma Izvršni odbor HDS-a je zaključio da mene u ime HDS-a pošalju da budem predstavnik u Koaliciji u kojoj su mene, kao izaslanika HDS-a, izabrali za zamjenika predsjednika Stožera. Nisam bio kandidat na izborima, nisam se natjecao, a HDS je na izborima postigao dobar rezultat osvojivši 11 zastupnika.
Nakon prvih izbora pozvao me dr. Franjo Tuđman, došao sam u njegov ured i on me zadužio da idem za kadrovika u MUP. U prvom prijedlogu bilo je da budem zamjenik ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca, a onda se ni Boljkovac ni Degoricija nisu složili s time jer nisam ušao u HDZ pa sam bio savjetnik načelnika PU Zagreb za kadrove.
Kad je počeo rat ušao sam u Hrvatsku vojsku i tamo ostao do kraja 1998. kad sam otišao u Ured predsjednika kao savjetnik za nacionalnu sigurnost.
To je sve. Ne želim odgovarati na laži koje Hebrang konstruira, niti upotrebljavati niske udarce i grube riječi. Ljudi koji me poznaju, koji su radili sa mnom, a tih je na tisuću, od Južnog bojišta pa do Vukovara, znaju tko sam i ne treba mi ništa više.
Ne mislim se kandidirati, prošao sam operaciju i bolest koju je imao i Gojko Šušak i Franjo Tuđman, sad sam u stanju oporavka i zaista mi više nije stalo do makljaže.
Andrija Hebrang kaže da Vas je on Tuđmanu predložio za čin generala?
Nije on mene predložio nego je Tuđman njemu naložio da pripremi prijedlog za čin generala. Bio sam stožerni brigadir, a Tuđman mu je rekao “pripremi mi prijedlog čin generala za Markicu Rebića”.
Naime, kad je Hebrang imenovan ministrom pozvao me na razgovor i rekao da ima dokaze da ja njega već devet mjeseci prisluškujem. Kad sam mu rekao da je to netočno, ponovio je da on ima svoje izvore. Ako mi ministar kojem sam pomoćnik ne vjeruje, nema druge nego podnijeti ostavku. Otišao sam u Personalnu upravu, koju je tad vodio Marinko Krešić, i protokolirao ostavku. Kad je to čuo Tuđman nazvao me i rekao da odem na godišnji odmor, a da će on to riješiti.
Zaključno, Hebrang je po Tuđmanovu nalogu napisao prijedlog za čin generala, a nakon par mjeseci podnio je ostavku na dužnost ministra. O tim detaljima može svjedočiti i general Krešić koji je u tome sudjelovao.
M. Marković/Foto: cropix
