Zadarski profesor ostao sam s osmero djece. Kreće velika akcija

2 studenoga, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

“Moje ime je Mateo, imam 44 godine. Radim i živim u Zadru. Po zanimanju sam profesor povijesti i geografije. Radim u osnovnoj školi, učitelj sam povijesti i geografije. U braku sam bio 12 godina sa suprugom Dijanom, od 2009. godine”, započinje svoju priču Mateo Torić, otac osmero djece.



S osam mališana ostao je sam nakon smrti supruge. Prerana smrt mlade majke od melanoma potresla je Zadar.

“Imamo osmero djece: Debora 10 godina, Ana 9 g. Judita 8 g., Šimun 7 g., Klara 6 g., Estera 5 g., Ivan 3 g., i Karmela 1 g. Prošle godine, 2020., se moja supruga Dijana razboljela. Otkrivene su joj bile metastaze malignog melanoma 4. stadija, tj. zloćudni rak kože. Prije toga simptoma nije bilo, sve je bilo u redu u zdravstvenom smislu. Naglo nam se život promijenio, ali usprkos tomu bili smo zadovoljni i sretni, puni nade u njezino ozdravljenje”, priča Mateo.

Kaže kako su poduzete su sve zdravstvene terapije, od pametnih lijekova, zračenja i imunoterapije, ali, nažalost, nije uspjelo. Dana 16. srpnja 2021. Dijana je preminula sa 37 godina života.

“Doživjeli smo veliki gubitak, ali svjesni smo kako moramo ići dalje kroz život. Uz ovaj problem, ono što nas u ovoj situaciji dodatno opterećuje, jest naše stambeno pitanje. Naime, živimo u malom stanu, nekih 63 m2 sa dvije sobe, i u potrebi smo većeg prostora. Budući da ne možemo sami riješiti ovaj problem obraćamo se hrvatskoj javnosti da nam pomogne u kupnji obiteljske kuće kako bi mogli dostojanstvenije živjeti. Od srca vam zahvaljuje obitelj Torić!” poruka je koju je Mateo Torić poslao Slobodnoj Dalmaciji.

Poruka je to koja je omogućila da se njegova priča proširi u javnosti i da cijela Hrvatska sazna da Mateu i njegovim mališanima treba pomoć.

“Mali su i potrebna im je pažnja, ali uspijevam nekako”

Novinari su ga posjetili u njegovu skučenom stanu na Novom Bokanjcu.

S Mateom su razgovarali ispred stana, dok su dječica trčkarala po stubištu pred ulazom. Mateo je smiren i pribran, ali vidljiva je velika tuga na njegovom licu za Dijanom. Čini se barem nekoliko godina stariji nego na sprovodu prije svega par mjeseci. Drži u naručju naizmjenice najmanje mališane, prekrasnu malu Karmelu i trogodišnjeg Ivana koji novinare netremice promatra svojim velikim i tužnim plavim očima. Kao da pita ono na što nema odgovora…

“Bio je mamina maza, nedostaje mu – kaže Mateo. Strpljiv je i smiren. Nastoji biti optimističan. Energiju mu daju djeca zbog koje mora ustrajati, on im je sad “i Dijana i Mateo”. Dok djeca zafrkavaju fotoreportera Luku, zadivljeni njegovom foto opremom u velikom ruksaku, Mateo kaže kako funkcionira svakodnevni život. Ujutro razveze djecu u školu i vrtić, najmanje pričuva njegova majka, ali problem nastaje ako se netko razboli, tada se sve poremeti.

“Mali su i potrebna im je pažnja, da su stariji, bilo bi lakše. Ali uspijevam nekako, najviše uz pomoć obitelji, bez njih ne bih mogao. Puno ljudi zaželjelo nam je pomoći nakon što smo se našli u ovoj situaciji. Poticali su me da pokrenem humanitarnu akciju za pomoć”, priča Mateo.

“Najveći nam je problem stambeni prostor. Potreban nam je veći i osokoljen prijedlozima prijatelja prihvatio sam da se pokrene humanitarna akcija kojom bi kupili kuću sa više soba i prostora za život. Možemo u tome uspjeti samo ako nam pomogne šira javnost, kako bi dostojanstvenije živjeli u ovoj situaciji”, kaže.

Novinari Slobodne ga pitaju o najtežim danima borbe za Dijanin život.

“Bio sam u kontaktu s dosta liječnika koji su mi rekli da je to takva bolest, teško ju je pratiti i kontrolirati. Ona je imala prije šest godina ta dva madeža, bili su zloćudni i opasni, ali skinula ih je kirurškim zahvatom i uslijedile su pretrage svaka tri mjeseca. Nalazi su bili uredni. Prošlo je pet godina i mislili smo da je to sve završilo, da je riješeno. Uvijek se pričalo kad prođe pet godina od karcinoma, kasnije možeš malo olakšati… Ali kod ovoga ne, kod ovoga je obrnuto”, rekao je.

Tek nakon pet godina počeli su problemi. Dijanu je počela intenzivno boljeti glava, nekad i po cijele dane.

“Otišli smo liječniku i hitno je napravljen CT mozga koji je pokazao brojne lezije. Kasnije su se raširile po ostalom dijelu tijela i pokazalo se da su to metastaze malignog melanoma i to mutirajuće, što je bilo posebno otežavajuće. Na njega su djelovali tzv. pametni lijekovi i nakon par mjeseci tumori su se skroz povukli. Ostale su još neke dvije lezije u mozgu i pomislili smo da će to ići na bolje ili da će barem takvo stanje ostati dulje. Mjesec dana nakon toga opet se sve razbuktalo. Pametni lijekovi prestali su djelovati, prešla je na imunoterapiju i to je bio kraj”, ispričao je Mateo.

“Bila je jako hrabra, tješila je mene i sve oko sebe”

Godina u kojoj se gasio život njegove supruge bila je teška, ali Mateo pamti sretne trenutke. Pamti i koliko je hrabra bila njegova supruga.

“Živjeli smo u strahu. Iz jedne topline obitelji i male djece, gdje se uvijek osjećala radost i sreća po cijele dane, odjednom smo se našli u nečem novom, ozbiljnom. Trpjeli smo cijelu godinu, ali bilo je i lijepih trenutaka, nade, iščekivanja. Taj smo dio života lijepo proživjeli, ali s druge strane je stajao taj strah… Dogodilo se što se dogodilo. Mogu reći za svoju suprugu da je bila jako hrabra, ona se nije bojala bolesti. Bila je puna nade i tješila je sve oko sebe, pa i mene”, govori.

“Djeci je ostao taj njen osmijeh, ostala je nada koja nas vodi”

Novinari ga pitaju o Dijaninoj zadnjoj poruci.

“Zadnja poruka… Pitao sam je voli li me, kimnula je glavom da voli. Dodao sam, da li me voli puno, kimnula je glavom. To je bilo zadnje… A s djecom, budući da je predosjećala što će se zbiti, ponaosob svakoga od njih odvela je u šetnju u grad i razgovarala s njima. Rekla im je da ih puno voli i da bolest nije kraj. Mnogi misle da je bolest kraj, ali za nju bolest nije bila kraj, tako je vjerovala. Zagrlila je sve i pozdravila, izljubila svako dijete. Učinila je to i s plačem i sa smiješkom. Ostao im je taj njen osmijeh i sad to vidim nakon svega, da oni žive radosno i živo”, priča Mateo.

Nije izgubio nadu.

“Iz ovoga se može izroditi veliko bogatstvo, mnogo lijepoga. Naizgled, ovo izgleda tužno, čak i ružno, ali ta nada postoji. Sjećam se da je Dijana imala ogrlicu oko ruke na kojoj je pisalo “nada”. To nam je ostavljeno i darovano od nje, nada koja nas vodi. Nadam se u našu novu kuću, za Dijaninu dicu”, optimističan je Mateo.

Velika humanitarna akcija

Prikupljanje humanitarne pomoći za obitelj Torić odobrilo je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske pod nazivom “Pomoć deveteročlanoj obitelji socijalno osjetljivoj pri kupnji obiteljske kuće u svrhu stambenog zbrinjavanja”. Akcija traje od 1.11.2021. do 1.3.2022. godine uplatom novčanih priloga građana.

Prema zakonskim odredbama, u tu je svrhu otvoren poseban broj kunskog žiro računa na koje građani mogu uplaćivati svoje priloge za “Kuću za Dijaninu dicu”.

Novac se može uplatiti na račun, s opisom plaćanja Kuća za Dijaninu dicu:

IBAN HR12 2340 0093 1135 1377 3

Vlasnik računa je Marino Jurjević, Murvica, Ulica Tina Ujevića 10, 23000 Zadar, Hrvatska

SWIFT adresa (BIC) Privredne banke Zagreb d.d.: PBZGHR2X

Ako aplikacija za online uplatu traži Model plaćanja treba upisati 00

Ako se traži Poziv na broj može se upisati datum bez točkice, npr. 02112021

M.M. /Foto: privatni album


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •