Alma Draganić- Brkić: Čežnja ili zašto se jake žene udaju za slabiće

Jake i moćne žene se često udaju za potpuno površne tipove i slabiće. Zašto; vrlo brzo se i one to pitaju. Valjda, iskonska želja ženke za domom i vatricom koja pucketa ali izrečena kao “Ma sredit ću ja njega.” No ne sredi ga. Slabić ne može voljeti jaku ženu. On ne zna šta da s njom radi. Osim da je uporno uvjerava da je slaba.

Zanimljivo je kako se jaka, pametna i moćna žena se u ljubavnim vezama ponaša nerazumno i nesvjesno neprestano radi “u korist svoje štete”… Sabotira sebe samu! Bira toliko pogrešno, da je objašnjenje samo jedno -našim doživljajima, emocijama, strastima i ponašanjem upravljaju nesvjesne sile. Arhetipski obrasci. U odlučujućim situacijama često ne upravljamo mi, nego jedan tajni, nevidljivi kormilar. Taj skriveni “skretničar” vučice je Animus. Muški element ženske psihe.

Vučica je ambivalentna prema muškarcu. Ima potrebu za autonomijom, s jedne strane, i potrebu za vezanošću, za sigurnošću i toplinom, s druge. Jaka žena je u dilemi da li hoće muškarca koji će joj biti odan sluga ili muškarčinu, gospodara, zato što još duboko u svom nesvjesnom prihvaća tradicionalno shvaćanje muško-ženskih odnosa. Jake žene privlači muškarac lutalica. Vučica se strastveno zaljubljuje u neuhvatljivog… Neukrotivog… U “usamljenog vuka”. To je tip muškarca koji pušta žene da ih čekaju, da čeznu, i koji otvoreno pokazuju svoju ljubav prema slobodnom životu i averziju prema bilo kojoj vrsti vezivanja.Kada naiđe na takvog, žena se trudi da ga “pripitomi”, da ga veže za sebe, a ako on, nakon dugog vremena osvajanja odustane od lutanja i skrasi se u kući, postaje joj dosadan.

Zašto muškarac o kojem sanja jaka žena mora uvijek biti vuk-skitnica, zašto uvijek onaj koga je teško dobiti, zašto uvijek onaj koji je za nju najmanje dobar? To je iracionalno ponašanje! Niste li se pitali šta bi Whitney Houston da se onako talentirana, prelijepa i bogata, uda za bezveznog tipa i tako uništi svoj život, život svoje kćer, mame…? Mislite li da je Whitney bila u stanju razmisliti o tome da njene jezive životne obrasce upija i njena kćer? Zasigurno nije. U paklu se ne razmišlja. Izgubila je prvo svoj mir, pa svoj glas koji ju je proslavio, izgubila je ljepotu kojoj su se svi divili… Vjerujte, nitko vas ne može tako uništiti kao slabić koji se uz vas osjetio jak. On vas ustvari istinski mrzi.

Zašto se ne zaljubimo u jednog normalnog ljubaznog čovjeka?

Animus i Anima

Animus je univerzalna unutarnja arhetipska predstava suprotnog spola u kolektivnom nesvjesnom žene. Pojavnosti mu variraju od slikara koji nikada nije zaradio za sendvič  i žestokog momka iz kvarta do jebivjetra koji divno svira gitaru.

U svom nesvjesnom, svaka žena ima i mnoge “muške” kvalitete: borbenost, težnju  redu, sklonost principijelnosti, logici, teorijskom mišljenju, žudnju za moći i neovisnosti. Ovaj arhetip, u povoljnom slučaju, omogućuje ženi da bolje razumije mušku dušu. A u duši muškarca u njegovom nesvjesnom nalazi se mitska, arhetipska slika žene – Anima.

Kada se žena zaljubi, stvar preuzima Animus; arhetipski lik koji je kod žene formiran po uzoru patrijarhalnog oca -zaposlenog, konzervativnog i često odsutnog. Upravo zato se jaka žena, unatoč svojim liberalnim pogledima, zaljubljuje u skitnice, nestalne, odsutne, “mačo” tipove, koji suzbijaju potrebu za vezanošću, a ne u pristojne momke. Najveći neprijatelj jake žene je u njoj samoj, u njenom nesvjesnom, a to je ovaj negativni patrijarhalni Animus, koji prezire žene i gleda na njih sa visine. Kada se slobodoumna, neovisna žena zaljubi, aktivira se njezina nesvjesna strana ličnosti. Žena se ne zaljubljuje u stvarnog muškarca od krvi i mesa, nego u dio vlastite osobnosti, koju projicira na tog muškarca! Mi ne susrećemo princa iz bajke, nego jednostavno – same sebe.

Kada žena prepozna svog unutarnje potrebe, a to obično dolazi sa zrelošću, koje su do tada bile nesvjesne, a svjesno ih ugradi u način svog života: ona se više ne zaljubljuje u vukove-lutalice. Jedna zrela veza jake žene sa jakim muškarcem podrazumijeva da žena, pošto je povukla svoje projekcije Animusa, otkriva u sebi muške osobine, koje je do tada projecirala u muškarce, te ih integrira u svoju osobnost, tamo gdje one i pripadaju.

Kada vučica postane svjesna sebe i svojih moćnih arhetipskih obrazaca, koji nevidljivo, iz dubine upravljaju njezinim životom, tada će postati istinski slobodna i moći će napustiti kobnu i jalovu igru s usamljenim vukom.

Sjenka

U pretjerano marljivom čovjeku, točnije u njegovoj u Sjenci, čuči bezbrižna ljenčina, baš kao što naglašeni moralista u svojoj sjeni krije raspojasanog Berlusconija. Tako i mi sve vučice imamo Sjenku. Žena iz naše blizine koja nas bez vidljivog razloga naglašeno iritira, je utjelovljenje naše Sjenke. Za jaku ženu njezina Sjenka, (koju mrzi i prezire), je umiljata (naizgled) lakomislena, a zapravo proračunata “lutkica” koja lovi najbolje frajere na svoju slabost i “glupavost”. Ove “slabe” žene, obično imaju vrlo bogate muževe, koji za njih rade. Vučica se muči. I za sebe i za njega.

Što je jaka žena moćnija, samosvjesnija, to je (na njezin užas), ona slaba žena u njoj, bespomoćnija! Ljudi imaju moć ublažiti našu bespomoćnost i usamljenost svojom prisutnošću ali imaju i moć da nas spuste na dno svojom kritikom i odbacivanjem. Pogledajte same sebe kako provodite skoro svaki budni trenutak dana u umirivanju ljudi i ugađanju ljudima, bilo da su živi ili mrtvi! Živite po njihovim pravilima, prilagođavate se njihovim mjerilima, tražite njihovo društvo, želite njihovu ljubav, strahujete od njihovog ruganja, žudite za njihovim pljeskom, krotko se pokoravate krivnjama kojima vas obljepljuju… Promatrajte kako, čak i kada su pod vašom kontrolom, ovisite o njima i kako vas time podjarmljuju! Oni su vas, uvjerili da ćete, ako ih se ikada oslobodite, postati kao otok – usamljene, tužne, nevoljene… Ali upravo suprotno je istinito!

Kako možeš voljeti nekoga kome si rob? Kako možeš voljeti nekoga “bez koga ne možeš živjeti”? Tako možeš samo željeti, trebati, ovisiti, bojati se… I biti kontroliran.

Uživati u pjesmi, pokretu, vlastitom tijelu i talentima, izgleda gubljenje vremena. To ništa ne znači ako se tome ne plješće i ako to ljudi ne hvale. Tvoj rad postiže najveću vrijednost ako postane poznat, priznat i ako se prodaje! I tako se ponovno vraćaš u ruke ljudi i pod njihovu kontrolu.

Ljubav se može naći jedino u neustrašivosti i slobodi. 

Ako sve ovo ispričate kćerima, neće vam vjerovati. Ma neće vas ni saslušati do kraja već će se isključiti nakon prvih deset rečenica. I misliti na svog vuka-skitnicu. Ako ispričate unukama, pozorno će vas slušati jer vaš glas obožavaju… I svaku vašu priču vole. Primijeniti to neće moći jer će misliti da se mnogo toga od vaše do njihove mladosti izmijenilo… A naravno da nije! Zato, drage moje -ona krunska ženska znanja, ona koja bi morale i trebale prenijeti, budu njima beskorisna. Ostaju samo naša riznica.

Ključ od trezora dobijemo tek u zrelosti. Do tada nastojimo dokazati da nije tako.

Alma Draganić-Brkić

P.S.

Preporučujem vam knjigu psihoanalitičarke Maje Štroh “Čežnja jake žene za jakim muškarcem”, koja je apsolutno sjajna!!!