Želim poručiti Milanoviću, ali i svima, koji danas s 29-godišnje udaljenosti i iz komfora uspostavljene, obranjene iako u početku neželjene države, pokušavaju arbitrirati o temeljnim vrijednostima hrvatskog naroda da obranu Hrvatske nikako ne mogu kompromitirati emotivnim ili identifikacijskim povezivanjem pripadnika HOS-a s ustašama, a pogotovo s legendarnim hrvatskim vitezom Jurom Francetićem.
Ustaše su bile hrvatski vojnici i borci za hrvatsku državu, pa što im se god u kontekstu globalnog rata i obrane tek proglašene države od srpskih i komunističkih ustanika i neprijatelja može pripisati, hrvatskom narodu su bliži od zločinaca u ime kojih se danas pokušava državnim nasiljem preoblikovati identitet hrvatskog naroda. Hrvatski vojnici NDH su naši djedovi i očevi, borili su se za državnost svoga naroda, a vaši djedovi i očevi su im bili neprijatelji i donijeli su nam smrt i ropstvo.
To hrvatski narod nikada neće zaboraviti, a to što ste još uvijek u poziciji arbitrirati, nije izraz vaše vrijednosti i snage, niti vaše prihvatljivosti, već normalnih slabosti na putu državotvornog sazrijevanja hrvatskog naroda. Vi ste incident prolaznog karaktera, mi smo trajna vrijednost. Zaslužili smo to obranom naroda devedesetih godina i vojnom pobjedom nad vašim vrijednostima. Zato bi vam bilo mudro biti ponizniji i držati šape daleko od HOS-a i hrvatskih junaka.
Hrvatski narod i nitko tko se predstavlja autentičnim narodnim predstavnikom ne može prihvatiti kriminalizaciju hrvatske borbe za državnost kroz povijest, borbe, koja je u različitim epohama i okolnostima imala različita obilježja i sadržaj. Zato simboličko i inspirativno povezivanje HOS-a i suvremenih hrvatskih junaka borbe za slobodu s ustaškim pokretom i junacima hrvatskog naroda iz toga vremena, među kojima i Jurom Francetićem, nikakva komunističko-jugoslavenska i srpska propaganda nikada neće izbrisati iz narodne memorije i kolektivnog ponosa.
Hrvatski narod nikada se neće identificirati s partizansko-komunističkim razbojnicima, koliko god ih šačica njihovih nasljednika proglašavala herojima, humanistima, osloboditeljima.
Vrijeme je jasno reći da je hrvatski narod poražen i porobljen 1945. godine, da su Titove armije nad našim narodom izvršile genocid neusporediv u tom trenutku u Europi, da smo živjeli u ropstvu do 1990. godine i da su tada sinovi ustaša i nacionalno svjesni sinovi hrvatskog naroda primili prvi vojni udar srpsko-jugoslavenske armije i svojim životima zaustavili pokušaj istrjebljenja hrvatskog naroda.
Zato današnja Hrvatska nikako ne može počivati na političkoj i vrijednosnoj paradigmi pobjednika Drugog svjetskog rata, jer smo te pobjednike politički i vojno porazili 1990. godine, a slomili 1995. godine.
Ta paradigma je izrazito neprijateljska hrvatskom narodu, kome usprkos svih slabosti ustaški pokret po definiciji nije mogao biti neprijatelj. Zato se, hrvatski narode, prestanimo opravdavati pred optužbama da smo ustaše, pogotovo da su naši junaci u oslobodilačkom Domovinskom ratu bili inspirirani NDH ili Francetićem.
Mi se jedino možemo sramiti pripadnosti tzv. antifašistima, komunističko-jugoslavenskom pokretu, i sve simbolike toga pokreta i režima, a svakome pristojnom Hrvatu povezivanje s tim zločincima i zločinačkim pokretom treba biti i jest najveća uvreda.
Ja sam patrijarhu SPC prije godinu dana, kad je bizantski nemoralno i tipično srpski zatražio od naših katoličkih biskupa da se ograde od velikog broja ustaša među njima, jasno poručio da sam Hrvat i katolik, a kad god bude trebalo i ako treba bit ću i ustaša.
Mi kao narod imamo pravo biti što hoćemo, identificirati se s kim hoćemo, a antifašistima poručujem i srpskim pobočnicima, nasljednicima komunističke oligarhije – vi nam nećete određivati i nametati uzore, jer vaše vrijednosti i političko izvorište, vaši preci su bili sramota i s tim ćete se morati pomiriti.
Anto Đapić/Foto:pxll
