Teško se živi. Ivica Granić je socijalno osjetljiv, senzibilan i sam sebi postavlja pitanje: “Kako se živi? Kupuje se samo najosnovnije… i stanovi. Ako se ponešto uštedi od plaćice onda se uz stan kupe i dvije garaže i jedno garažno mjesto”.
Josip Pivac misli da i nije tako loše: “Neki jedu meso, a drugi kiselo zelje…. u prosjeku se jede sarma”. Dražen Travaš voli sladoled: “Pošto sladoled?”, znatiželjan je Dražen. “Pet eura, može li niže?” “Može ako čučneš!”
Od sažaljenja i čuđenja Aca Stanković je obolio od depresije. Odmah o tome izlazi nova knjiga. Naši branitelji i ne znaju što je depra. Oni se odmah ubiju. Nemaju vremena za pisanje knjiga. Osim toga, tko bi njima objavljivao knjige o depri? Faktura ili Ljevak? Aci je lakše, pozove zanimljive goste i oni ga relaksiraju.
Zlobni i zavidni desničari objavili su na fejsu zanimljiv podatak. Tomislav Tomašević i Zlatko Dalić zajedno su šest puta gostovali kod Stankovića u njegovoj legendarnoj emisiji “Nedjeljom u 2”. Od toga je Tomašević gostovao šest puta, a Zlatko Dalić nula puta. Što se Zlatka tiče, Aca i dalje žmiri. Ne primjećuje ga već pet godina.
Dakle, kod nas je na pomolu novi svjetski rekord, onaj u žmirenju. I tako se jedni, oni koji su stvarali i obranili ovu državu, uporno ubijaju, a ostali se nemaju zašto ubijati. Roko Šikić to ovako komentira:
“Gorka istina o kojoj je nekako najlakše šutjeti… Djedovi jednih su nakon Bleiburga završili u rovu u Mariboru, a žene zazidane u rudniku dok su djedovi drugih završili u stanovima u centru. Sinovi jednih opet su u rovovima u Vukovaru, a sinovi drugih privatizirali su Hrvatsku. Unuci prvih otišli u Irsku i po bauštelama su po Europi, a unuci drugih po ministarstvima i u diplomaciji. Unuci prvih traže grobove djedova, a unuci drugih im se rugaju…”
Ja bih nadodao kako je to valjda i zato jer se prve uvijek prikazuje neobrazovanim, izraubanima, ružnima, kockoglavima i krezubima, a druge uvijek kao lijepe, uredne, zubate, jajoglave, obrazovane i urbane.
Jakovina i gospodar života i smrti
Stalno će se prodavati jeftine fore o tome da zločini u fašizmu i komunizmu nisu bili isti. U obranu toga iz dana u dan dežuraju Klasić, Goldstein, Jakovina, Markovina… Generacije “istoričara” s Filozofskog faksa u Zagrebu koji po narudžbi pišu romansirane biografije Mike Špiljka i Bude Lončara, a izdavačke kuće u niskom startu čekaju da se na prezentacijama zahvale svima koji su sudjelovali u ispisivanju tih prijesnih laži.
Evo, tako je i ovih dana Tvrtko Jakovina napisao knjižurinu posvećenu “bardu” jugo-diplomacije Budimiru Lončaru pod naslovom “Od Preka pa do vrha svijeta“. “Bard” je bivši šef OZN-e u Zadru u vrijeme mučne 1945. godine. Bio je gospodar života i smrti, kad se, kako je napisao Krleža, “ubijalo en mas”. Tvrtko je tvrdi jugović. To najbolje dokazuje činjenica da stvarno treba imati muda pa “znanstveno” ustvrditi kako je”“jugoslavenska diplomacija imala velike zasluge za Hrvatsku…”.
Javila se i lijeva sveučilišna profesorica Mirjana Kasapović. U svom osvrtu na knjigu nazvala ju je “glomaznom studijom”, a jadnog Jakovinu “mentalnim pionirom”. Danas i u mom zaseoku u Lici znaju tko je bio i što je učinio jugo-ministar “spoljnih” poslova u trenucima srpske agresije na Hrvatsku 1991.
Tada smo bili ne samo bez prijatelja nego i bez oružja. Stoga se hitno počelo kupovati ono najpotrebnije. Umjesto pojasa za spašavanje UN je, uz podršku baš Bude Lončara, izglasao čuveni embargo na naoružavanje Hrvatske. Srbiju i JNA to nije nimalo pogodilo jer su se Beograd i generali tipa Kadijevića i Adžića hvalili kako je YU-ga “treća armija u Evropi”.
I Dok je Tuđman u Kranjčevićevoj ulici na stadionu N.K. Zagreb postrojio manekene i manekenke, naš “bard” Lončar je u Ujedinjenim narodima glasao za embargo iako je dobro znao tko je agresor i kako je naoružan, a tko je napadnut i bez oružja kako bi se obranio. Kasapović misli da se tu Jakovina pojavljuje kao pripovjedač koji “kolaborira” s osobom o kojoj piše. Sjajan izraz “kolaborant”. Jakovina je stvarno bio i ostao kolaborant. Apologete i propangadisti bivše države “caruju” na katedrama povijesti diljem Lijepe naše.
Navodno je Galileo Galilei jednom izjavio: “Što duže živim, to sam uvjereniji da ostale planete koriste zemlju kao ludnicu”. Evo primjera. U Banja Luci ženu je od silovatelja navodno spasio gej silovatelj koji je silovao silovatelja. Imam još jedan primjer. U Berlinu su stotine ljudi – koji se “identificiraju sa psima” – lajalo i zavijalo na kolodvoru.
Evo još primjera kako je stari Galileo bio pravu. Čitam u Večernjaku: “Oporba će tražiti opoziv Grlića Radmana, Banožića i Filipovića. Vjerojatno i cijele Vlade. Samo da bi im to uspjelo trebaju prvo pobijediti na dolazećim izborima. Kad vidimo tko se sve kandidira za čelno mjesto u vladi, pitam se jesu li oni normalni? U istom Večernjaku od 21. rujna, komentirajući izborne jedinice, piše: “U registru je 500.000 birača viška, glasat će i mrtvi”. I ne bi bilo prvi put da mrtvi glasuju. Osim, naravno, u Varaždinu. Naime, tamo su na mjesnom groblju Varaždinci instalirali video kamere.
Na mrtve računaju i na Braču. Tamo su u jednom područnom uredu napisali obavijest: “Za potvrdu o smrti doći osobno!”. Inače, mrtvaci su najzahvalniji glasači. Uvijek daju glas onome kome treba.
Slučaj Hernadi i BBB
Poltroni svih zemalja uozbiljite se. Grčkoj nedostaje još deset BBB-sa. Sad je počeo poltronski lov na one BBB koji su uspjeli pobjeći iz Grčke. Grci “znaju” da je njihovog navijača “ubilo” svih sto i deset BBB. Većinu su odmah potrpali u zatvore, ali im još nedostaje tih desetak.
Priglupa objašnjenja kako je u Grčkoj na snazi “vladavina prava” izaziva osmjeh pun sažaljenja. EU-uhidbeni nalog je za poltrone sveti gral. Kad je izdan, moramo po njemu postupiti. Ma nemojte! Sjećate se “ćaće” i Zsoltana Hernadija kojem je RH poslala uhidbeni nalog da ga privede u Hrvatsku na suđenje. Viktora Orbana je to samo slatko nasmijalo.
Nadalje, Darko Marić podsjeća na “onog zoofila” kojeg Belgija ne želi izručiti nama… A pazite i Mađarska i Belgija su članice EU-a i za njih također vrijedi europski uhidbeni nalog baš kao i za nas u slučaju BBB. Grci još vode istragu tko je ubojica iako to već znaju. Za to vrijeme naši momci čuče u grčim zatvorima, a sad bi Grci još deset novih strpali u svoje europski uređene zatvore. Ako nastave s novim “uhidbenim nalozima” Dinamo će ostati bez navijača što će nam donijeti dodatne demografske probleme. I dok traje sezona lova u Grčkoj, Unija je zadovoljna s nama jer poltronski ispunjavamo želje svih i svakoga.
Prezadužena Juga ne bi izručila svoje državljane. Međutim, lako je imati karakter kad nemaš love.
Trenutno listam zanimljivu knjigu patra Antona Puntigama SJ “Kako me je Bog vodio”. Više nego zanimljivo štivo. Na kraju knjige uvrstio je i poglavlje pod naslovom “Pogreb mojih ideala”. U tom kontekstu spominje i sintagmu “moralni bankrot”. Ja sam to odmah povezao s ovim lovom na navijače Dinama.
Uz svakodnevne bankrote građana i firmi, agencije za utjerivanje dugova, evo nam sad još i moralni bankrot. Otac Puntigam opravdano smatra kako je najveći čovjek u povijesti bio Isus. Nije imao sluge, a zvali su ga gospodarem, nije imao diplomu, a zvali su ga učiteljem, nije bio liječnik, a zvali su ga iscjeliteljem. Nije imao vojsku, a vladari su ga se plašili. Nije ratovao, a osvojio je svijet. Nije učinio zločin, a razapeli su ga. Tako je kod nas ljudi prošao Isus, a ponekad slično prolaze i ljudi koji imaju karakter.
Nedavno sam zapazio na nekoj lokalnoj TV postaji jednog pirotehničara. Govoreći o svojoj lošoj plaći rekao je: “Radim da preživim – ako preživim!”
Ne čini li vam se zanimljivim i pomalo čudnim kako ona trojica “ustaša” i njihova ustaška zastava na tekmi naše repke više “nisu tema”. Raskrinkani su od progresivnog naroda i narodnosti i kad su, valjda, vidjeli o kome je riječ, nastao je medijski muk. Povremeno pregledavam neke slike u mobitelu.
Naletih tako i na legendarnu sliku Dražena Petrovića u New Yorku s hrvatskom zastavom. Zamislite, prvo polje je bijelo… Dražene, baš si bio “ustaša”…. Možda i tebe jednog lijepog dana izbrišu s javnih portala jer nisi podoban.
Albert Einstein je jednom rekao: “Ne treba razmišljati o budućnosti jer ona ionako stiže prerano”.
Zvonimir Hodak/ Foto: Basketballnetwork
