ZVONIMIR HODAK: Zbog nekoliko razloga u ovom slučaju navijam za Milanovića

studeni 2, 2020 maxportal
Share Button

Korona drma temeljima Lijepe naše. Do sada sam, ovako priprost i naivan, vjerovao da Arenu u Zagrebu može napuniti samo Mišo Kovač. Malo morgen… “Vrimena” su se promijenila. Danas Arenu mogu napuniti samo Lepa Brena i Vili Beroš.



Koliko smo samo ne tako davno napadali Ivu Sanadera zbog gradnje naših “arena” u Zagrebu, Splitu itd. Sada bi se netko od “intelektualnih proletera” tj. naših dičnih novinara trebao ispričati “Ćaći”.

On je, gradeći rukometne Arene, zapravo proročanski gradio “bolnice na kraju grada” i pokazao da je uvijek bio vizionar. Kad su u prošlu subotu najavili da se u nedjelju “sat vraća”, Ćaća je reagirao refleksno: “Ja sat ne vraćam”… Kad je domaća  “demokratska javnost” predložila da se u roku odmah uvede policijski sat, “dragi Ivo” je navodno poručio: “Neka ga uvedu. Ja ga neću nositi..!”

Pitat će se netko od kud’ sad Sanader? Neki dan sam u sudskom kafiću čuo nečiji bas bariton: “Kak’ nam je bilo dobro u vrijeme Ive Sanadera”… Pomislih, čovjek je u pravu. Onda nije bilo verbalnog rata između dva politička brda. Stipe i “dragi Ivo” bili su jedna glava u dva tijela.

Čim je naš Stipe nanjušio da hrvatski generali već tradicionalno spremaju državni udar brzo i efikasno su dobili “pakrački dekret”. Danas je pak kaos. Predsjednik napustio doktrinu “naoružanog naroda” pa s Pantovčaka rafalnom paljbom “šiba” po premijeru tako da se čak i njegovi ateisti križaju i krste.

Šesnaest hrvatskih generala poslalo je otvoreno pismo hrvatskoj javnosti da je upoznaju s time što oni misle o HOS-u i pozdravu “Za dom spremni“. Međutim, Milanović ih nije hitno umirovio. Možda zato što su svi već davno umirovljeni. Zanimljivije je kako lijeva medijska falanga nije o tom pismu 16-orice generala “obavijestila” širu javnost.

Nisu to generali iz famoznog “Generalskog zbora”, oni su režimski, progresivni. Riječ je više o nekim “generalićima”, koje nitko ne predlaže kod imenovanja ulica, podjela visokih priznanja niti za izradu spomenika na Baniji… Dakle, riječ je o generalima Ivanu Tolj, Ivanu Kapular, Andriji Hebrangu, Davoru Domazetu Loši, Josipu Čuletiću, Željku Šiljegu, Žarku Toleu, Marinku Krešiću, Mili Ćuku, Rajku Dumančiću, Ljubi Ćesiću Rojsu… Nema kod njih “po šumama i gorama”.

General Josip Čuletić – ‘general-turist’

Recimo, general Josip Čuletić. On je u vrijeme borbi za Vukovar u nekom avionu za zaprašivanje od komaraca skoro svaku noć nadlijetao položaje Tomićeve “herojske” JNA i bacao bojlere. Da, bojlere, napunjene eksplozivom. Kompas su mu bile zvijezde. Naravno, ne crvene. Al’ je to nekakvo herojstvo… Sigurno je veće onih generala koji su cijeli rat proveli u logistici. Jednom sam sreo u gradu Josipa Čuletića i onako ga usput zapitao što sad radi. “Pa ja sam ti sad ‘general-turist’, putujem po zemlji za koju sam se srčano borio…”

E, zemljo Hrvatska, da je ikada došlo “otvoreno” ili “zatvoreno” pismo generalima kojim je Tuđman osobno rekao da je “zabranio” HOS , ZDS i “priznao” da je Sloba ok, onda bi to pismo odmah osvanulo na naslovnim stranicama Jutarnjeg i Večernjakovog Obzora.

Naravno, ni jedan od šesnaest generala nije ni do koljena Dejanu Joviću, otvorenom Jugoviću, koji je višestruko pisao i govorio da je referendum o samostalnosti Republike Hrvatske, u kojem su se građani sa 97,14 posto izjasnili za samostalnost, bio neistinito prezentiran jer se većina građana izjasnila za ostanak u Jugoslaviji.

I dok je Josip Čuletić “general-turist”, naše Dejanče predaje mladim generacijama vojnika na Ratnoj školi dr. Franjo Tuđman koja je u stvari postdiplomski studij za najviše časnike. Međutim, Dejanče je faca. On je ujedno i profesor na Fakultetu političkih znanosti, glavni urednik fakultetsko-znanstvenog časopisa “Politička misao”, predsjednik Upravnog vijeća “Instituta za razvoj i međunarodne odnose” u Zagrebu…

Na imaginarnoj srpskoj ljestvici najutjecajnijih, pozicioniran je kao jedan od deset najmoćnijih Srba “u ceo svet”. Nedostaje mu možda još jedino da napiše knjigu “Lik i delo Save Štrbca, sudije iz Zadra” koji se rukama i nogama borio protiv RH, a sada prima hrvatsku mirovinu, i to tri puta veću od one koju prima u Srbiji?! I čudi li se još uvijek netko zašto je više od 3300 branitelja diglo ruku na sebe i izvršilo samoubojstvo? Usprkos svim tim “silnim privilegijama“ o kojima nas “levičarska štampa” iz dana u dan brifira.

U Vukovar su se vratili npr. oni koji su tvrdili da su u vojsci RSK služili civilni vojni rok.  I nisu lagali. Rokali su nam po civilima.

Gledam na fejsu sliku pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića, “čo’eka od mira i vere”. Da je biskup Vlado Košić govorio takvo što kao Amfilohije, naš dobri papa Franjo bi zaključio da naš popularni Vlado nije “dobar papa-trijarh”.

Dobri Amfilohije je umro. Pokoj mu duši, Gospodine! Prije toga je “sredio” zadnje izbore u Crnoj Gori i u svom manastiru formirao novu prosrpsku Vladu. U boj u boj za narod svoj…

Joe Biden vodi u svim državama, najviše u Hrvatskoj

Donald Trump je prava crvena krpa za naše “medijske djelatnike“. Ne daju se Bajruši, Trkanjac, Krasnec, 6. lička… Po njima Joe Biden vodi u svim državama, osobito u Novoj Gvineji, na Kubi i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj….

Zato se Borislav Ristić ne da krstiti. Provocira progresivce iz Obzora tvrdeći :“Trump je na putu da Bidena pobijedi s većom razlikom nego Hillary Clinton.”

Ako se to slučajno dogodi, a sigurno će se i dogoditi, slijedi val ili “talas” teških “psikičkih” slomova naših nadobudnih ljevičara. Ovaj put proći će bez poznatih lijevih medijskih transakcija. Iako je 98 posto medija u SAD-u protiv “neotesanog” Donalda, regularnost izbora pod kompetencijom je Vrhovnog suda SAD-a. U SAD-u su sada birači protiv liberalnih, ljevičarskih, uglavnom “uglednih” medija… Želim pobjedu birača i još jedan mandat Trumpu! Na zadovoljstvo demokratskog svijeta…

U jadranskom je akvatoriju održana je zajednička vježba HRM-a i Američke šeste flote pod hrvatskim geslom “Zajedno smo jači” i pod američkim geslom “Zajedno smo slabiji”.

Svidio mi se jako Jurica Pavičić sa svojim liliputanskim komentarom. On je književnik, filmski kritičar, nogometni znalac, prevodilac iz šupljeg u prazno, Titov nostalgičar, član udruge “Naš Hajduk”, simbolični dioničar Hajduka i skroman kakvim ga je sveti Duje sklepao. Kada bih iznio sve Juričine lokalne dosege ne bi ostalo mjesta ni za njega ni za njegov obračun s Igorom Štimcem.

Za one koji ne luduju za balunom, Igor je bivši igrač, hrvatski reprezentativac s kojim je Hajduk osvojio zadnje prvenstvo Hrvatske. S druge strane, Torcida ima jedan veliki “feler”. Izrazito je nacionalno orijentirana, što često pokazuje svojim velikim transparentima na sjeveru Poljuda.

Što se tog nacionalnog naboja tiče, Torcida je daleko ispred drugih navijačkih skupina u Lijepoj našoj. U čemu je onda problem? Jurica cmizdri što: “Hajduk danas nije Titov partizanski klub, kad se na dresu nosila crvena zvijezda koju je Igor Štimac ‘skinuo u Sydneyju'”. Naš simbolični dioničar zaključuje: “Naš Hajduk bio je uspješan u najvažnijem, da ljudi kao Štimac više ne mogu ni blizu klubu.”

Da je Štimac u Australiji znao što mu se zbog crvene zvijezde sprema, pronašao bi, kao što su Riječani pronašli, najviši neboder u Splitu i tamo izložio sve dresove sa zvijezdama i tako ih simboličkim vjetrom otpuhnuo u Titovo partizansko doba. Ako je i od zagriženog jugo-nostalgičara Jurice, malo je previše. Hrvatski raspoložena Torcida na jednoj strani, a na drugoj strani samo partizani ala Jurica Pavičić, Ante Tomić, orijuna. Srećom, vrijeme ih gazi. Došlo je novo vrijeme kad Dinamo i Hajduk zajedno rješavaju tko je najbolji. Kao recimo u Škotskoj, Celtic i Glasgow Rangers…

Boby Charlton je jednom rekao: “Ako je istina da su nogometaši robovi onda molim da me se odmah pošalje na tu robiju.”

Verbalni rat dva ‘politička brda’ u Hrvata se nastavlja

Verbalni rat dva “politička brda” u Hrvata se nastavlja. Uvrede već polako postaju dio neformalnog rječnika u novo-normalnoj eri. Lekarka, bully, šmrkavac, rastao u tom humusu i gnoju, jel’ se moja baba rukovala sa zaraženim Novakom Đokovićem, štićenik i lojalni sluga tog režima…

“Tvrd jezik” je ono što slušamo iz dana u dan. No, ako je taj “zastoj u komunikaciji”, kako ga neki nazivaju, nešto najlošije što nam se događa onda odmah potpisujem neka nastave do mile volje. Uzmimo npr: multietničku Francusku. Tamo ubijaju i režu glave ljudima, sve u ime Alaha i proroka Muhameda.

Naime, prilikom uhićenja napadač je vikao Allahu Akbar, ali francuska policija za sada još uvijek ”ne zna” koji je motiv napada. Marcel  Holjevac cinično zaključuje: “Tko se dovoljno dugo pravi blesav, na kraju takav i ostane.”

Zato je UFC borba Milanovića i Plenkovića politička “kamilica” i dobar trening za obojicu prema onome što još čeka Francuze. Kad nabrijana Katarina Peović za “Tačno.net” izvali da je “Deklaracija o Domovinskom ratu predstavlja kolekciju mitova i poluistina”, onda to, u maniri Ivana Šibera, zvuči “neodgojeno”.

Naime kaj, stari “šumski” komunista Ivan Šiber odmah se svrstao, k’o i Tito, među “nesvrstane” tj. protiv Milanovića. On misli “da predsjedniku ne treba više ispada jer djeluje neodgojeno…”

Dvolične farizejski ljevičari

Ono što bivše komunjare nikada nije zanimalo je – istina. Majka svih pitanja je jel’ predsjednik RH govori ili ne govori istinu? Kad im postaviš to pitanje odmah postaju mutavi…

Dakle, što se tiče notornog svjedoka Puhovskog, Milanović govori čistu destiliranu istinu. Barem sam desetak puta pisao, cinkao i ukazivao na domaće “ploveće kazalište”, na lika koji je samo zahvaljujući neprovedenoj lustraciji svakodnevno na svim televizijama k’o propovjednik istine, dobrote i poštenja. Kao vrhunska moralna vertikala hrvatskog društva. Mogao sam, zahvaljujući svom “autoritetu”, pisati i tisuću puta, a da to uvijek ostane “ubod komarca”.

Ali kad je Puho, u svom lažnom samopouzdanju, dirnuo u “stršljana”, ovaj ga je jednim zamahom otpuhnuo u povijest. I zbog tog demaskiranja lažnih kriptokomunističkih proroka tako da napokon hrabro iznese o njima istinu, ja sam na Milanovićevoj strani.

Napokon, tko dvolične farizejske ljevičare bolje poznaje od njega?

I još nešto. Novo normalno. Korona. Ona je u stanju revidirati izborne rezultate i “zdrmati” više premijera nego predsjednika. Funkcija predsjednika u RH, što sada znači Milanovića, u usporedbi s premijerskom funkcijom, sinonim je za “godišnji odmor”. Plenković rudari po svakodnevnim političkim rupama, a predsjedniku države ostavljeno je da glumi “fikus”, što Milanović očito ne želi.

Tako Milanović sad prvi puta radi tzv. “društveno koristan posao”, kako su nekada govorili u Jugi Jelena Lovrić, Davor Butković, Inoslav Bešker, Nino Pavić i ostali lijevi medijski magovi, a Plenkovića čeka Churchillova izreka: krv, znoj i suze.

Zato neka Milanović nastavi javno otkrivati istinu i nazivati stvari pravim imenom. To je dobro za mentalno zdravlje nacije. Sad napokon “pseudo-progresivce” ne razvaljuju ustaše, klerofašisti, katotalibani i ognjištari, nego osoba njihovog do jučerašnjeg bezrezervnog povjerenja. Put kojim su ga vodili do Pantovčaka činio im se lagan i ravan. No, nisu primijetili kako je uzbrdica velika.

‘Ako vidiš roba koji spava, ne budi ga, možda sanja o slobodi’

Evo i lijepog citata Hassana Haidara Diaba, mog “fejs” prijatelja: “Kažu mi, ako vidiš roba koji spava, ne budi ga, možda sanja o slobodi.” To je kazao je jedan od najvećih pjesnika, književnika, filozofa i mistika Gibran Khalil Gibran. A sloboda je more…

U Zagorju je oboren rekord u skoku u dalj. Frajer skočio do dućana po kruh, a našli ga u birtiji sedam kilometara dalje.

Policija uhapsila ženu: “Gospođo, zašto ste tukli muža bejzbol palicom?”

“Nisam ga tukla, pitao me da igramo bejzbol i ja sam ga slučajno udarila palicom” odgovori.

“Pa zar dvadeset i osam puta?”, začuđeno upita policajac. “Pa kad ne znam pravila”, odbrusi žena.

”Znaš tata, danas smo u školi učili o Edisonu. Izumio je prvi uređaj koji govori”, reče sin.

”Sine, prvi uređaj koji govori izmislio je Bog, a ime mu je žena. Edison je izmislio prvi koji se može ugasiti”, zaključi otac.

Umro Staljin pa u Rusiji proglasili desetodnevnu žalost. Zove jedna Ruskinja Centralni komitet da pita je li dozvoljen seks u danima žalosti? Odgovorni drug joj odgovara da je seks dozvoljen, ali samo s vlastitim mužem. Na pitanje zašto samo sa svojim mužem, odgovorili su joj: “Da tuga bude veća!”

Zvonimr Hodak /Foto:Maxportal

 

Komentari
Share Button