“Plenković je zastupnike odlučio počastiti cjepivom. Riječ je o neumjesnoj odluci koja vrijeđa zdravu pamet naroda. Štogod mislili u cjepivu, krajnje je neumjesno da saborski zastupnici imaju privilegiju, a tisuće građana ne može doći do cjepiva”, poručuje Zlatko Hasanbegović.
Nakon što je cijepljenje u Saboru nazvao showom i političkom “Zadrugom”, Hasanbegović je uočio političku bitnost manirom Rade Borić, koja je nazvala ugrozom žena cjepljenje ministara, naročito Zdravka Marića, valjda žena na svoju sliku i priliku, pa se prezrivo osvrnuo na muške atribute i modne senzibilitete: “Imamo promenadu različitih potkošulja i bicepsa”.
Zatim nastavlja, manirom potsvjesnog krivca, koji unaprijed negira neizgovorene potencijalne optužbe, baš manirom komunističkog naslijeđa protiv kojega je izgradio meteorski uzlet:
“Nisam ni vakserski ni antivakserski aktivist. Svima koji se žele cijepiti država to treba omogućiti, a onima koji ne žele, država treba osigurati pravo i na to. Bilo bi me stid primiti cjepivo preko reda”, svodeći svoj esencijalni politički stav na praiskonsku političku floskulu o pravdi, solidarnosti i jednakosti. Floskulu zato što pozicija s koje zagovara pravicu jednostavno nije usporediva s pozicijom onih, uvijek krajnje apstraktnih ili danas virtualnih, za koje se retorički bori, ili boj bije.
Programsko- politički i otužno siromašno, bezidejno i neinventivno, sasvim neproporcionalno isforsiranoj briljantnosti kojom ga se krasi javno, doduše s vremenskim odmakom sa sve težim raspuklinama u tom monumentu, Hasanbegović izgovara bit svoje politike i definicije pravice:
“Prvi su nahrupili zastupnici HDZ-a i SDP-a i suputnik svih vlasti – Milorad Pupovac.”
Eto vidite.
Kad čovjek nema baš nikakvu ideju i kad mu se politička esencija svodi na uvaliti se kako god na stol s kruhom bez motike, a na žalost u to se za golemi broj zastupnika i “političara” pretvorio Sabor i izborni proces, uvijek mu za jedan dio potkapacitiranih sunarodnjaka preostaju čarobne riječi – SDP i HDZ.
Kad su magarci, natovari ih.
Problemčić takve političke inventivnosti, pa za potkapacitirane i ingenioznosti, je u tome što one kojima se obraća sve više čini magarcima, a one koje natovara dodatno učvršuje na političkim pozicijama, jer ljudi koju zdravorazumski analiziraju ovakve političke mudrolije zastanu i pitaju se – zašto bih mjenjao SDP i HDZ magarad i mjenjao ih da mi ne netko smatrao tako neinteligentno magarcom?
Hasanbegovićev politički meteor postaje kamenčina upravo s gore navedenim ” mudrolijama” i ovakvim ” otkrićima” nevaljalaca. A njegov javni profil s isticanjem SDP-ovih i HDZ-ovih bicepsa, poprima obrise feminizma i rodne emancipacije, s kojom nakon koketiranja u Skupštini Zagreba, kad je smjenjivao Kartela za račun lepršave Radojke, postaje sve sličniji toj suvremenoj divi.
Pa kad netko govori da nema jedinstva!?
Marko Ljubić/Foto:osječkatv
