Saborski zastupnik Željko Sačić uspoređuje ulazak sovjetske armije u Berlin i silovanja stotina tisuća Njemica s operacijom Oluja, Hrvatskom vojskom i policijom, Tuđmana sa Staljinom. Posve je svejedno zna li ili ne što govori, je li to izrekao u dobroj vjeri.
Tom izjavom Sačić se opasno približava Hrvoju Zekanoviću u kategoriji – bolje svašta jesti, nego svašta govoriti.
Naime, sovjetske armije su ulazile daleko izvan granica SSSR-a u glavni njemački grad i pokoravale ga. Iako se iz tadašnje, a i današnje, perspektive to činilo ispravnim zbog zloćudnosti nacionalsocijalizma, nije usporedivo s ulaskom hrvatskih snaga u Knin. Bilo bi da su hrvatske snage ušle u Beograd.
I bilo bi primjereno usporediti tadašnje planirane, organizirane i izravno od Staljina politički odobrene masovne “osvetničke” zločine, među kojima je jedna od civilizacijski najsramotnijih mrlja bitke protiv Hitlera, plansko silovanje stotina tisuća Njemica, koje je učinila Crvena Armija.
O tome postoje neupitni dokazi iz samih sovjetskih izvora.
Uspoređujući incidentne zločine hrvatskih snaga tijekom i nakon Oluje, sa zločinima sovjetske vojske u Berlinu, uspoređujući ulazak sovjetskih trupa u Berlin i dajući im oznaku “veličanstveno”, s ulaskom hrvatskih snaga u hrvatski Knin, Sačić uspoređuje Tuđmana i Staljina, politički planirani Staljinov zločinački rukopis i oslobodilačku akciju i politiku Tuđmanovih hrvatskih snaga, politiku zločina, s politikom bez mrlje.
Uz to, kao navodni suverenist, posve zaboravlja golemu razliku između bitke za globalnu podjelu svijeta, makar i razložne, jer se vodila protiv globalne ugroze, i bitke za oslobođenje svoje zemlje. Konačno, sovjetske snage, uz plansko silovanje stotina tisuća žena, nisu u povijesnom smislu oslobađale Njemačku, nego su joj umjesto jedne zle vlasti donijele jednako zlu drugu, umjesto slobode, donijele su joj okupaciju, koja je trajala pedeset godina, koliko i okupacija Hrvatske nakon ulaska “osloboditelja” u Zagreb.
Nitko s tako visoke političke pozicije, nakon predsjednika države Mesića i Josipovića, saborske zastupnice Vesne Pusić, nije tako teško optužio Tuđmana i hrvatske oslobodilačke snage kao zastupnik Sačić. Cinizam je u činjenici da je osobno sudjelovao u operaciji Oluja i da danas uz svoje ime ističe čin general, opravdano ili ne, manje je bitno. Zapravo, opasno baš zbog isticanja toga -general.
Kritizirajući ponašanje današnjih srpskih političara u Hrvatskoj, srpskih zato jer je to “srpski” zaštićeno Ustavom, u biti Sačić neusporedivo teže osporava Oluju i državnu politiku predsjednika Tuđmana nego svi oni zajedno.
Marko Ljubić/Foto:pxll
