Zašto je u zaboravu završilo predizborno obećanje o, primjerice, uvođenju Cro kartice, turističkog vaučera kojim bi se ljudima omogućilo da u iznosu od 5 do 10 tisuća kuna godišnje mogu na odmor po Hrvatskoj? Takav bi potez narod sigurno više cijenio nego onu sramotu od 77 kuna, piše Davor Ivaković u Večernjem listu
Svijet se još uvijek divi Hrvatima, a mi smo još uvijek sretni što nam se dive. Sviđamo im se zbog vatrenih i zato što je tako mala zemlja igrala u finalu SP-a u nogometu te zbog toga kako smo i na koji način ispratili Olivera, što je isto neviđeno jer je u drugim zemljama neobično prirediti takav ispraćaj pjevaču
Na temelju toga tumače i karakter naše nacije i zaključuju kako smo mali i moćni, ambiciozni, kreativni, ponosni, izvrsni i topli.
Oni koji su nas dublje analizirali kao dokaz te karakternosti navodili su i kako smo se u ratu izborili za svoju nezavisnost i pobijedili moćnijeg protivnika. To što nas drugi vide boljima ojačalo je i naše samopoštovanje te smo i sami sebi obećali kako ćemo iskoristiti to dizanje samopouzdanja i biti bolji, pozitivniji, optimističniji u svemu drugome. I svi smo zajedno uprli prstom u hrvatske političare tražeći da i oni sada postanu bolji.
No, desetak dana nakon kulminacije stiže hladan tuš, hrvatska Vlada si zabija autogol, a narod podcjenjuje. Ministar financija Zdravko Marić prije nekoliko dana predstavio nam je poreznu reformu, dugo najavljivanu kao središnji događaj jer će nas njome Vlada od iduće godine učiniti bogatijima i osigurati nam viši životni standard.
Kada je Marić medijima prezentirao smjernice svoje reforme, svi smo, naprotiv, ostali u šoku.
Zvučalo je dobro što on smanjuje PDV na svježe meso, ribu, voće, povrće i pelene s 25 na 13 posto, no kada je iskalkulirao da će financijski efekt tog smanjenja biti 872 kune za prosječnu hrvatsku obitelj, mnogi su logično pomislili da će to biti na mjesečnoj razini.
No, onda je objasnio da će prosječna obitelj za tu svotu biti bogatija na godišnjoj razini, što znači da ćemo Marićevom velikom poreznom reformom u prosjeku biti bogatiji za 77 kuna mjesečno. Objašnjavajući taj veliki vladin pothvat radi podizanja standarda nacije, Marić je zadržao ozbiljan izraz lica premda je to što govori valjda i njemu smiješno. Bilo bi iskrenije da se i on sam nasmijao jer bi onda svi njegovu reformu shvatili kao dobar štos, a ovako nas je jedino uspio naljutiti.
Hrvati su i praktičan narod pa smo s lakoćom izračunali da je Marić prosječnoj tročlanoj obitelji svojim poreznim manevrom namijenio jedan mjesečni izlazak na dvije velike porcije ćevapa, bez piva, naravno?! Marić je svima simpatičan, znalci njegovu izvrsnost ne dovode u sumnju i kažu da je dobar stručnjak u svom sektoru, što je i dokazao sudjelovanjem u dvije Vlade na toj zahtjevnoj funkciji.
Stoga je potpuno nevjerojatno da takav stručnjak sada naciji predstavlja kao čudo “financijsku injekciju” od 77 kuna mjesečno. Sad, ili je on socijalno nepismen i neosjetljiv ili bezobrazan ili, što će najprije biti, nema hrabrosti svom premijeru Andreju Plenkoviću kazati: Šefe, ovo nije reforma i ne možemo je prodati kao reformu, nemojmo podcjenjivati narod i nemojmo se blamirati.
Drugim riječima, Marić bi bio pošteniji da Plenkoviću kaže: Nemamo novca za reformu, odustanimo od jeftinih marketinških poteza i usmjerimo se na stvarne poteze koji će povećati standard ljudi.
Možda je Marić i imao dobre namjere, bilo je govora da će čak smanjiti davanja na plaće i tako nam povećati standard, međutim nenadano su na njegov proračun natovarena dva golema tereta – kutinska Petrokemija i pulski Uljanik. U svom proračunu Marić će sada morati napraviti mjesta za dvije do četiri milijarde kuna, koliko će ta dva gubitaša opet progutati. A to je novac koji je nekoliko puta veći od onoga namijenjenoga “poreznoj reformi”.
Marić u svom poreznom manevru može ostvariti dvostruku štetu: prvo, stoga što će izgubiti obraz i godinama izgrađivano povjerenje jer dvije porcije ćevapa predstavlja kao dizanje standarda, a drugo, što će smanjenjem PDV-a sigurno uprihoditi manje u proračun. Što je najgore, sve je to uzaludno jer, prema dosadašnjem iskustvu, trgovci neće spustiti cijene. Koristi iz ovakve “reforme” izvući će, dakle, trgovci i lobiji uvoznika svježeg mesa i povrća.
Umjesto da se Vlada bavi besmislenim političkim PR-om, neka radi korake koji će stvarno povećati standard.
Zašto je u zaboravu završilo predizborno obećanje o, primjerice, uvođenju Cro kartice, turističkog vaučera kojim bi se ljudima omogućilo da u iznosu od 5 do 10 tisuća kuna godišnje mogu na odmor po Hrvatskoj? Takav bi potez narod sigurno više cijenio nego onu sramotu od 77 kuna.
U svemu ovome žalosno je da, u vrijeme kada je svijet gledao Hrvate kao ponosan i jak narod, ispada da u Banskim dvorima u to ne vjeruju. I zato takvoj “reformi” treba reći: Ne, hvala!
Foto: pxll
