Ne treba braniti nikog, neka pjevaju. Al’ u tom slučaju neka Bajagina publika iz vlastitog džepa izdvoji stotinjak kuna, a ne da se proračunskim novcem, nečijom samostalnom odlukom, plaća pjevača koji je pjevajući agresoru izravno radio protiv Hrvatske. No, sad mu ne smeta da od građana Hrvatske siše novac.
Piše: Silvana Oruč Ivoš
Još otkako je europejac Ivan Jakovčić (koji je u medijima godinama bio nazivan gubernatorom Istre te ga se optuživalo da je sudjelovao u kriminalnim radnjama) nedavno u medijima sasuo bijes na Thompsona i govorom mržnje mu poručio:
“Nisi pjevao u Areni, a bogami niti ne ćeš pjevati!“, mnogi su ostali začuđeni činjenicom koliko je još u Hrvatskoj prisutan taj mentalni komunizam.
Jakovčić ga je tako razvidno demonstrirao i postao živi dokaz da u otklanjanju tog opasnog mentalnog jednoumlja ne pomažu ni Bruxelles niti Strasbourg. Neki neupućeni su pomislili da je europejac Jakovčić vlasnik pulske Arene, Pule i cijele Istre pa ima neko nadnaravno pravo odlučiti tko će gdje i hoće li uopće nastupati, no to nije tako.
Zanimljivo, nakon tog poprilično neciviliziranog istupa nisu se javili dežurni medijski kritičari niti se itko sablažnjavao nad tim natražnjačkim Jakovčićevim verbalnim prijetnjama i zabranama u 21. stoljeću.
U drugom slučaju kada su u Karlovcu određene braniteljske udruge izrazile nezadovoljstvo da u njihovom gradu pjeva srpska estradna zvijezda Momčilo Bajagić Bajaga – čovjek koji je redovito (i to prema vlastitom priznanju) sokolio velikosrpskog agresora u okupiranom i etnički očišćenom Kninu i k tome snimio uradak u kojem nakon pada Vukovara odaje priznanje srpskim veteranima – odmah su se na zdanje noge digli raznorazni dežurni zastupnici svih mogućih prava srpskih agresora u Hrvatskoj te su sasuli paljbu o tome kako su Hrvati netolerantni.
Među njima je bilo onih koji su se doslovno sablažnjavali nad time da se jednom Bajagi brani pjevanje. Njima odmah mogu reći da nikome ne bi trebalo braniti pjevati. No, neka pjevaju o svom trošku. Ako Bajaga ima publiku u Hrvatskoj neka dođe i pjeva. Njegov menadžer tvrdi da Bajaga više koncerata godišnje održi u Hrvatskoj nego u Srbiji pa onda nema potrebe da mu te koncerte financiraju gradovi iz svog proračuna. A to je novac svih nas.
Što se mene tiče Bajaga može po komercijalnoj osnovi iznajmiti bilo koju Arenu i održati koncert. Tko god hoće, neka dođe i neka ga sluša. Neka Bajagina publika vlastitog džepa izdvoji stotinjak kuna, a ne da se proračunskim novcem, nečijom samostalnom odlukom, plaća pjevača koji je pjevajući agresoru izravno radio protiv Hrvatske. Ali sad mu ne smeta da od građana te Hrvatske siše novac.
Takva bi pravila trebala vrijediti za sve „umjetnike“ koji su u Domovinskom ratu služili agresoru. I da se razumijemo, nema ni jedne države na svijetu koja bi dopustila da takvi „umjetnici“ nastupaju tako da ih se financira proračunima lokalnih uprava. Dakle, ako postoji publika koja bi ih slušala, neka oni samostalno organiziraju koncerte, plate troškove najma dvorana ili stadiona, plate porez državi i nek’ pjevaju do mile volje. A ne da dolaze na gotovo i još se izruguju činjenicom kako su tijekom agresije na Hrvatsku snimali četničke pjesme ili odjeveni u četničke uniforme pjevali četnicima.
Kako bi bilo razvidnije, neka gradonačelnici koji ugošćuju pjevače koji su podupirući četnike podupirali njihovu agresiju na Hrvatsku i sve zlo koje je iz toga proizašlo, javno iznesu cifre kojima su ih platili. Vjerujem da i u Varaždinu ima onih koje zanima koliko je njihovih kuna dobio Bajaga za nastup.
Čehok mu je nastup platio proračunskim novcem, a sumnjam da je to učinio i Mile Martić nakon koncerta u Kninu 1993. Teško da je Bajagin menadžer pregovarao s vođama paratvorevine tzv. SAO Krajine o cifri koju taj „veliki umjetnik“ zaslužuje za nastup u etnički očišćenom Kninu.
Godine 1993. Bajaga je četnicima pjevao iz srca, al’ „bogatim“ se Hrvatima 2018. izbija novac iz džepova.
To Bajagino pjevanje četnicima iz srca bilo je i te kako zapaženo pa ne čudi što ga se i dan danas sjeća aktualni predsjednik Saveza Srba iz regije stanoviti Miodrag Linta koji kaže: “Bajaga treba biti ponosan što je 1993. pjevao u Kninu za svoj narod, a ne da sve to sada negira, da bi se dodvorio hrvatskoj javnosti i da bi mogao nastupati u današnjoj Hrvatskoj, gdje se otvoreno rehabilitira zlikovačka ustaška ideologija i ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’.”
Taj Linta, kao i domaći europejac Jakovčić, aludira na Thomsonovu pjesmu Čavoglave koja počinje tim uzvikom, koji u kontekstu pjesme nema nikakve veze s ustaštvom i koji je u vrijeme srbijanske agresije bio na zastavama HOS-a pod kojima se branila Hrvatska te je takav i u Račanovo vrijeme – a gle čuda i u vrijeme kad mu je upravo europejac Jakovčić bio koalicijski partner – i registriran.
Danas Jakovčiću Thompson u Istri smeta, no mnogi srpski umjetnici koji su otvoreno pjevali četnicima i nosili četničke uniforme nisu problem.
Thompson je, očito, po nekima bio na krivoj strani?!
Foto:pxll
