„Pobijedit ću na izborima za predsjednika HDZ-a“, slavodobitno je, još 3. rujna u Orahovici, uzviknuo Plenković, odgovarajući na novinarska pitanja o tome ima li stranačku potporu u borbi za drugi mandat.
PIŠE: Silvana Oruč Ivoš 
Niti dva tjedna kasnije, Plenković je spreman na sankcioniranje onih drznika koji su se usudili promisliti da će mu biti konkurencija. Konkretno Mire Kovača koji je također u javnom nastupu 11. rujna kazao da će „pobijediti na izborima za predsjednika HDZ-a“. Pritom je Kovač jasno kazao da se referira na Plenkovićevu izjavu, ali da to sada nije tema već da je tema Pupovčeva izjava da su Hrvatska i NDH isto, a koju nije povukao niti se ispričao.
Ali ono što je dopušteno Jupiteru nije volu. Pa je tako Jupiter sa svojih „božanskih visina“ poručio kako je „stav Mire Kovača za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan“. Doduše, „irelevantni“ Miro Kovač je na prošlim parlamentarnim izborima sa šestog mjesta na listi u devetoj izbornoj jedinici zahvaljujući preferencijalnim glasovima došao na prvo mjesto. A Plenković je na čelo HDZ-a došao bez protukandidata. Zato će unutarstranački izbori biti baš zanimljivo sučeljavanje!
Plenkoviću je odgovorio i Davor Ivo Stier koji također razmišlja o kandidaturi za predsjednika stranke i koji se već godinama zalaže za demokratizaciju stranke pa je prije nekoliko godina napisao „Novu hrvatsku paradigmu“. „Svaki član HDZ-a je važan. Nema tog člana koji je irelevantan, a još manje saborski zastupnik i predsjednik Vanjskopolitičkog odbora. HDZ nije vlasništvo jedne osobe. Sve članice i članovi imaju pravo odlučivati o budućnosti HDZ-a“, poručio je Stier Plenkoviću.
Sve je to bilo dostatno da se u stranačkom vrhu, odnosno krugu oko nesigurnog Plenkovića počne razmišljati kako zaobići Statut pa unutarstranačke izbore održati nakon parlamentarnih izbora. Naime, sukladno Statutu HDZ-a unutarstranački izbori trebali bi biti na proljeće iduće godine, dok se redovitu parlamentarni izbori očekuju na jesen. Plenkoviću se stoga smiješi mogućnost da bude prvi predsjednik stranke koji je tijekom obnašanja dužnosti predsjednika Vlade izgubio povjerenje svojih članova. Takvo što ne bi bilo nimalo čudno. Plenković se, naime, odavno odrekao svojih birača i HDZ-ove baze, stranku je odveo ulijevo, a nasilnim usvajanjem Istanbulske konvencije HDZ-ove je birače gotovo proglasio nepismenima i neukima. I vratili su mu na izborima za Europski parlament, gdje se HDZ-u, kojem su istraživanja javnog mišljenja davala čak šest mandata, dogodio najgori rezultat u povijesti.
Ozbiljni analitičari u pitanje ne dovode Plenkovićev poraz. A da se i sam boji takvog scenarija svjedoči svojim ponašanjem i Plenković. Od nekadašnjeg diplomata koji je njegovao imidž tolerantne osobe postao je nervozni političar koji legitimnu unutarstranačku borbu naziva sabotažom. Njegov zaštitni znak postala je verbalna agresija prema neistomišljenicima kao i prema novinarima čijim tekstovima i prilozima nije zadovoljan.
Potezi koje vuče ili koje najavljuje davno su zazvonili na uzbunu pa nije ni čudo što sve više članova stranke javno i po zatvorenim grupama i društvenim mrežama izražava otvoreno nezadovoljstvo Plenkovićevim upravljanjem. Jer Plenković bi, sudeći po onome što se može čuti nakon zatvorenih sastanaka, uvodio red u način komunikacije, ukidao bi organizacije stranačke mladeži koje na svoje tribine pozivaju njegove protukandidate, kršio bi Statut, a ljude kojima su birači dali povjerenje nazivao – irelevantnim. No, u konačnici sve to mu ne će pomoći. Plenković će izgubiti unutarstranačke izbore, a što se tiče onih parlamentarnih, HDZ ima priliku jedino bez Plenkovića.
Ista je stvar i s predsjedničkim izborima. Ako želi dobro predsjednici Grabar-Kitarović, Plenkoviću bi bilo najbolje da se nigdje i nikako ne vezuje uz nju. Jer birači i članovi HDZ-a i te kako su bliski aktualnoj predsjednici, ali nimalo nisu bliski Plenkoviću. Uostalom ni sam Plenković nije vrijednosno blizak HDZ-u. Predsjednički izbori, iako kampanja nije službeno počela, samo su alibi Plenkoviću i njegovim ljudima da ušutkaju neistomišljenike. Prema pisanju Novog lista od 17. rujna, Plenković je na sjednici Predsjedništva već krenuo u tom smjeru inzistirajući na tome da možebitni poraz Grabar-Kitarović nije ujedno i njegov poraz, inzistirajući na tome da će se predsjednici pomoći, ali da je sve na njoj. To je protumačeno kao njegov strah da bi gubitak predsjedničkih izbora i njega oslabio u stranci. Zanimljivo, na sjednici Predsjedništva tu je bojazan izrazio i Vladimir Šeks. Umjesto što traži sabotere u stranačkim redovima, da izmišlja crne labudove i slično, Plenkoviću bi bilo mudrije da pogleda svoj rad i svoje postupke. Vrlo brzo bi došao do objašnjenja zašto će „plesati samo jedno ljeto“. U ovom slučaju jedan mandat.
