KAD srpski patrijarh pjeva četničke pjesme, nitko ne reagira i nitko se ne pita što to znači. Nije teško zamisliti što bi bilo kada bi kardinal Bozanić, kakvim slučajem, razdragano pjevao ustaške.
Piše: Silvana Oruč Ivoš
Kad glumica Nina Violić na svom javnom facebook profilu najprimitivnijim rječnikom napadne i uvrijedi i državu i javnost jer nije zadovoljna izborom vlade i voljom hrvatskih građana, onda se to naziva demokracijom.
Ali kada se netko usudi kritizirati ju zbog tih neprimjerenih i prizemnih izjava bijesa i zloće, onda dotična cvili i plače kako je ugrožena i kako se boji?!
Dok je nacija slavila povratak brončanih rukometaša, dok su se cijelom Hrvatskom, a posebice glavnim gradom, vihorile hrvatske zastave i kockice, skupina ljudi, kojima je teško naći zajedničku poveznicu osim izraženog prijezira prema svemu domoljubnom i nacionalnom, prosvjedovala je na Markovu trgu protiv Vlade. Hvala Bogu i hrvatskoj državi to je njihovo demokratsko pravo. I neka ih.
Ta mala skupina – za čije predstavnike šira javnost nikad nije ni čula – a kako to priliči na prosvjedima, iznijela je svoje zahtjeve. Kažu da prosvjeduju ni manje ni više nego, među ostalim, jer “žele društvo solidarnosti, jednakosti, socijalne pravde i tolerancije, a ne društvo mržnje, eksploatacije i netolerancije”. Među ostalim, ističu da je razlog prosvjedu i taj što “ne smatraju da su ‘profesionalni’ branitelji” mjerilo svega, jer “ne misle da je različitost loša”, jer misle da “HDZ nije stvorio, nego opljačkao Hrvatsku”, te zato što ne žele da “simpatizeri NDH budu ministri kulture”. 
Ponavljam, i to je demokracija ali njihovi zahtjevi činjenično su toliko falši i nevjerodostojni da su mogli svom popisu slobodno dodati i to da prosvjeduju protiv toga jer se hoda desnom stranom ulice. U tu malu skupinu, valjda da im naputke daju na licu mjesta, uključilo se nekoliko razvikanih članova SDP-a poput Nenada Stazića, poznatog po ljetovanju na Brijunima koje je dnevno plaćao čak 7 (sedam) kuna. Ostalo smo mu platili – mi.
Zanimljivo je da toj čudnovatoj družini, četiri godine tijekom kojih se Hrvatska unizila gospodarski i socijalno, a što su potvrdile sve relevantne međunarodne agencije, nije na pamet palo organizirati prosvjed jer na primjer žele društvo socijalne pravde. Ili kada je Milanović vikao mi ili oni, nitko od njih nije osjetio poriv reći da želi društvo tolerancije.
Nisu bili zainteresirani za kulturu kada je bivša ministrica sa službene kartice dizala novac na bankomatima, niti im je smetalo što su proračunske novce uglavnom dobivali mediji i udruge lijeve orijentacije. Nije im smetalo kada je premijer Hrvatsku nazivao slučajnom državom, a Domovinski rat građanskim. Tijekom četiri godine nije bilo potrebe za prosvjedom ni kada je jedna ministrica značajna financijska sredstva odobravala za projekte udruge kojoj je na čelu – njezin brat.
Četiri godine bili su slijepi i gluhi, a onda su progledali tjedan dana nakon što je formirana vlada s domoljubnim predznakom. Dakako, a sve se vidi iz izrečenih zahtijeva, u pitanju je samo ideologija. Jer nitko iz aktualne vlade nije rekao da je protiv tolerancije ili različitosti, a sve ostalo je samo izvrtanje činjenica.
U svemu tome ključne su dvije stvari.
Prva, to što skupina koja je prosvjedovala ne poštuje volju hrvatskih birača, koji su se dvotrećinskom većinom izjasnili da više ne žele lijevu koaliciju u Banskim dvorima.
Druga, to što su još jednom pokazali koliko su spremni forsirati dvostruka mjerila. Jedna koja vrijede za njih, a druga za sve nas obične smrtnike.
Navest ću i konkretne primjere.
Evo, slučaj ministra kulture koji je, kakve li strahote, domoljub i koji sredstva namijenjena udrugama i medijima namjerava pravedno raspodijeliti – i to je bilo dovoljno da manjina koja je ubirala ta sredstva napravi dramu. Umjesto da se na odgovornost pozovu oni koji su sjedili u Povjerenstvu čiji su članovi naš novac dodjeljivali sami sebi (kao stanoviti Hajrudin Horomadžić koji je portalu H-Alter, u čijem je impresumu naveden dok mu je u Povjerenstvu bespovratno dodijelio stotine tisuća kuna?!), hajka se digla na onoga koji je htio raščistiti taj kriminal.
Ili drugo, na prosvjedu pred Banskim dvorima, otvoreno su se izvikivale parole koje su poticale govor mržnje. Primjerice, da su članovi vlade nazivani su fašistoidnima. Ali zbog tog poticanja na mržnju nitko ne će odgovarati. Zapravo, mi smo društvo dvostrukih mjerila. Kad srpski patrijarh pjeva četničke pjesme, nitko ne reagira i nitko se ne pita što to znači. Nije teško zamisliti što bi bilo kada bi kardinal Bozanić, kakvim slučajem, razdragano pjevao ustaške.
Kad glumica Nina Violić na svom javnom facebook profilu najprimitivnijim rječnikom napadne i uvrijedi i državu i javnost jer nije zadovoljna izborom vlade i voljom hrvatskih građana, onda se to naziva demokracijom. Ali kada ju se netko usudi kritizirati zbog tih neprimjerenih i prizemnih izjava bijesa i zloće, onda dotična cvili i plače kako je ugrožena i kako se boji?! I, naravno, glumi žrtvu. To su ta dvostruka mjerila kojih je Hrvatska desetljećima zarobljenik. Zaustaviti ih može samo istina.
Za početak i objava podataka o sisavcima iz nevladinih udruga i medija koji su bez ikakvih kriterija godinama sisali naš proračunski novac.
Foto:Hina/ D. Cerić
