Višnja Starešina: Smrad zagrebačkog smeća dragocjeno je nacionalno iskustavo

24 srpnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Neki za budućnost zabrinuti ljudi, poput Nijemaca, već su odavno pokupovali sve zalihe ulja i brašna po supermarketima u strahu od ruske zime. Sad navališe na krznene kapute i skijaške jakne jer se očekuje, štoviše planira i unaprijed najavljuje, kako iz Berlina tako iz Bruxellesa, da će zbog poremećaja na tržištu plina, grijanje biti smanjeno.



Da će preporučene, odnosno zadane temperature u stanovima i radnim prostorima biti nekoliko stupnjeva niže od dosad uobičajenih, kako bi energetski sustav izdržao. Sve su to scenariji za slučaj da prije zime ne dođe do nekog primirja između Rusije i Ukrajine, zamrzavanja sukoba i barem dogovora o okvirima njegova budućeg rješavanja.

U našem podneblju tako daleka predviđanja s više scenarija baš nisu uobičajena. Ali ipak, ma kako problematične i klijentelizmom opterećene bile, klasična hrvatska državna uprava i lokalna samouprava, poštuju barem godišnja doba, zakone fizike i slične zadanosti.

Tako se zna da četiri-pet mjeseci poslije ljetnih žega dolazi zima i počinje sezona grijanja, osobito na kontinentu, da auto ne može voziti bez goriva i kotača… Ili, kada je o Zagrebu riječ, to se barem dosad znalo.

Samo jedan zastupnik 

U posljednjih godinu dana, otkako su grad preuzeli gradonačelnik Tomislav Tomašević (legendarni savjetnik stotinjak stranih vlada!!!) i njegovi progresivni aktivisti Možemo!, dogodila se totalna revolucija, koja traje. I koja najavljuje širenje na nacionalnu razinu i na druge gradove.

Ovih je dana Mostov zastupnik u gradskoj skupštini Trpimir Golu­ža podsjetio gradonačelnika Tomaševića na Izvješće o poslovanju Gradske plinare, prema kojem je suodgovoran za njezine gubitke u prošloj i ovoj godini u iznosu 359 milijuna kuna.

Što se dogodilo? Gradonačelnik i njegovi novi ljudi – koji su osvojili Zagreb na nezadovoljstvu dotadašnjim Bandićevim upravljanjem gradom opterećenim klijentelizmom i na zasićenosti političkim establišmentom – naprosto su previdjeli da nakon ljeta dolazi zima. I propustili su na vrijeme ugovoriti dovoljnu količinu plina za kupce iz poslovnog sektora. A onda su još propustili primijetiti da cijene pli­na rastu. Rezultat: na kraju su bili prisiljeni kupiti plin po mnogo višim cijenama.

Progresivni kakvi već jesu, poku­šali su proljetos svoj propust preba­citi na korisnike tog plina, šaljući poslovnom sektoru višestruko veće račune. I umalo su ugrozili cijeli poslovni sektor, jer iz svojih NGO iskustava oni si i ne mogu predo­čiti što znači nekoj tvrtki preko noći umnogostručiti cijenu grijanja.

No, kako Tomašević i Možemo još uvijek ne mogu tumačiti ugo­vore i zakone, ta “dosjetka” nije uspjela pa je njihov propust “sjeo” na račun gradskog poduzeća, odnosno Gradske plinare.

U informacijski protočnoj sredini sa zainteresiranom oporbom, takva razina upravljačke nekompetencije bila bi prvorazredni skandal. U našim okolnostima mediji Tomaševiću i njegovim progresivcima još uvijek toleriraju “nesnalaženje”.

A i pripadnici HDZ-ove oporbe i SDP-ovih koalicijskih partnera će vam off the record reći da osim za­stupnika Goluže, Tomašević i Možemo zapravo i nemaju istinske oporbe u Gradskoj skupštini. Jer svatko nešto kalkulira s njihovim propustima i koga briga za izgubljenih 350 milijuna kuna.

Za razliku od Berlina, u Zagrebu se uop­će ne osjeća neka zabrinutost zbog grijanja sljedeće zime. Pa o tome ćemo razmišljati – kad dođe zima.

Trenutačno je akutniji problem smeće. Jer zbog velikih vrućina još jače smrdi. Ne samo da veliki znalac zbrinjavanja otpada u svjetskim razmjerima, Tomislav Tomašević kao gradonačelnik nije dosad pokazao ništa od tih svo­jih znanja, već se smeće više ne odvozi niti po onom starom Bandićvom modelu. Zašto? Kaže on, nema ispravnih kamiona. A zašto nema ispravnih kamiona? Zato sto su progresivci previdjeli da kamione treba održavati. Koliko je poznato, zasad još nisu u planirali da kami­oni voze bez goriva.

Temeljita revolucija

I dok taj progresivni pristup nika­ko ne uspijeva u komunalnim poslovima, dok zbog nekompetenci­je i klijentelizma s novim predznakom Zagreb gubi velike europske projekte (poput Centra za translacijsku medicinu Srebrnjak), novi zagrebački upravljači provode temeljitu kulturnu revoluciju u školama, gradskim kulturnim institucijama, društvenim djelatnostima, pronalaze nove “neprijatelje naroda” u obiteljima s više djece, tradicionalnom kulturnom identitetu, dakako, u Crkvi…

Iako su izvorno crvenu malo zamaskirali duginim bojama, drugu Titu bi sigurno bili dragi, a ni drug Mao i drugarica Jiang ne bi ih se po­ stidjeli.

S obzirom na hrvatska povijesna iskustva s naprednim snagama i revolucijama, vrijedi s vremena na vrijeme pogledati kako te nove progresivne snage upravljaju Zagrebom, da bi ih se učinilo tek jednokratnim zagrebačkim iskustvom. Donekle čak i korisnim zbog spoznaje kako se pre­odjeveni (jugoslavenski) boljševizam može vratiti i u politički pluralnim, nominalno demokrat­skim društvima.

Ako ta spoznaja traži žrtvu, onda možda i vrijedi osjetiti kako nam smeće smrdi u Zagrebu jedno ljeto, doživjeti neizvjesnu sezonu grijanja jednu zi­mu…

Da se zbog nezadovoljstva i zasićenosti dosadašnjim političkim establišmentom, uz nove naprednjake s boljševičkim temelji­ma, ne bismo svi smrzavali više godina.

Višnja Sterešina /Slobodna Dalmacija

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •