Nedavno je Fraktura objavila autobiografiju Brace Dimitrijevića, “Louvre je moj atelje, ulica moj muzej”, na gotovo tisuću i sto stranica, uz obilje ilustracija i nebrojeno mnoštvo podataka, događaja, imena u Biblioteci Platforma, u kvalitetnom tvrdom uvezu, pravo enciklopedijsko izdanje.
Braco Dimitrijević priznato je svjetsko umjetničko ime, potvrđen kao osebujni autor s ovih naših prostora, s jugoistoka Europe., na svim meridijanima.
Fraktura je objavila sjećanja velikog umjetnika na vlastito djelo, na zbivanja i razmišljanja, na susrete s prepunim galerijama fantastičnih likova, različitih profila, pažljivo zapisani, poredani kronološki, svjedoci su povijesti pojedinca i njegovog okruženja.
U Uvodu Dimitrijević kaže :”Ovaj tekst želi prikazati kontekst u kojem je stvarao jedan umjetnik šezdesetosmaške generacije, u pionirskom razdoblju konceptualne umjetnosti, posljednjeg avangardnog pokreta dvadesetog stoljeća.”
Naravno, bogato umjetničko iskustvo Brace Dimitrijevića i njegovo doživljavanje umjetnosti, ukoričeno u ovom izdanju pruža mnogima, radoznalim promatračima i konzumentima kulture, stvarateljima i kritičarima, povjesničarima umjetnosti, sjajan uvid u nastanak djela i razvoj umjetnika u suvremenim vremenima.
U vlastitoj biografiji u tekstu Umjesto zaključka, Dimitrijević kaže:
“Pokušao sam naći tu rečenicu u koju bi se mogla sažeti moja biografija. Možda bi to bilo:-Čovjek koji je dizao spomenike slučajnim prolaznicima, Ili:Čovjek koji je u Louvreu uz da Vicija stavio kokošje jaje, Maljeviča izložio na biciklu, slike vratio u stvani svijet.“
Miroslav Pelikan/Foto: press
