Marina Krleža, osobnost koja se predstavlja kao seksologinja, bivša je profesorica hrvatskog jezika. Na prvi dan škole objavila je da “žali svaku bivšu kolegicu i kolegu koji opet kreću na posao. Jer to nije posao nego pakao…”.
Piše da moli onih 5 posto učenika da prestanu glumiti da je škola super, onih 10% roditelja da su zadovoljni školom i onih 95% nastavnika da vole svoj posao. Jer, kaže, to je notorna laž.
“Kao bivša prosvjetna radnica, danas, na prvi dan školske godine 2019./2020., izražavam sućut sljedećim skupinama:
1. DJECI, tj. učenicima hrvatskih državnih vrtića, osnovnih i srednjih škola koji su u razredima samo brojevi koji trče za brojkama po suludo napornom, dosadnom i polukorisnom školskom kurikulumu bez imalo kreativnosti, individualiziranog pristupa i učenja o praktičnim znanjima poput zarade novca, davanja i primanja ljubavi, zdravstvenog i seksualnog odgoja te zahvalnosti u životu. To su vrijednosti koje nam trebaju cijeli život, a o kojima škola ne uči nimalo.
Uči beskorisnim stvarima poput anafora iz hrvatskog jezika koje nikad nikome neće trebati, poput derivacija iz matematike koje poslije koristi možda 5% ljudi, poput vrsta morskih struja iz geografije koje poslije ne trebaju ni najupornijim putopiscima i poput Pivničkog puča iz povijesti za koji poslije nitko nema pojma je li i zašto nastao u pivnici.
Molim vas, otvorite oči o silno nepotrebno nagomilanom gradivu koje ove godine nije nimalo smanjeno, nego je samo iz jednog oblika prešlo u drugi.
2. RODITELJIMA koji trenutno imaju djecu u školama (i vrtićima) koje su pune mobinga; kao što neki nastavnici, svjesno ili nesvjesno, zlostavljaju učenike, tako i učenici vrlo često zlostavljaju nastavnike. Roditeljima koji moraju kod kuće kasnije ispravljati krive drine koje im djeca nesvjesno uče od druge djece jer ih je naprosto previše u skupinama i razredima.
Jadne tete u vrtićima i nastavnici u školama NE MOGU se nositi s tolikom količinom potreba, želja, problema i pažnje koje zahtijevaju djeca. Roditeljima čija djeca iz škole, kako se školska godina bliži kraju, kući dolaze sve deprimiranija, umornija i nezadovoljnija, umjesto sretnija i puna elana zbog novih znanja i spoznaja.
3. NASTAVNICIMA Žalim svaku bivšu kolegicu i kolegu koji od danas opet kreće na posao. Jer to nije posao nego pakao. I svaki nastavnik koji vam kaže da voli svoj posao – laže vas ili naprosto ne zna što znači raditi nešto s ljubavlju i užitkom, bez silnih pritisaka sa svih strana koji, prije ili poslije, rezultiraju velikom ugrozom ZDRAVLJA, o čemu nitko ne govori.
Nastavnici u školama su uglavnom u trpnji i silnom pritisku, sličnom mentalnim koncentracionim logorima koji, malo-pomalo, čine da želite iskočiti iz kože jer znate da ste pijun političkih elita koje su vam nametnule suludi sustav rada, a vi pritom nemate dovoljno hrabrosti da mu se suprotstavite jer znate da su u pitanju neki veći igrači od političara kojima je u planu da Hrvatska i dalje ostane intelektualno slaba zemlja kako bi turistički bila pitomija za bogatije i pametnije od nas.
Uglavnom, tužan je ovo dan za Hrvatsku. I molim onih 5% učenika da prestanu glumiti da je škola super, onih 10% roditelja da su zadovoljni školom i onih 95% nastavnika da vole svoj posao. Jer to je notorna laž. ✅
Ono što vam ja danas nudim je iskreno suosjećanje i lagana poruka nade da formalna državna škola neće još dugo postojati jer ćemo uskoro učiti online i individualizirano, a do tada (još nekih 10-20 godina) treba izdržati ovu torturu koja nema veze sa zdravom logikom. Mislima sam uz vas! Eto, toliko od mene.
Neki njene bivši kolege dočekali na nož, neki su se složili.
“Pomogla mi je da se ne osjećam posve usamljeno i neshvaćeno. Ja sam jedna od onih koji ne lažu da ne vole ovaj posao. Zar zaista svi patimo od štokholmskog sindroma i zavoljeli smo svoju tamnicu ili smo se u to uvjerili ne bi li nam bilo lakše u njoj? Jer odavna, odavna već, najmanji udio u našem poslu čini poučavanje i rad s djecom, ono što smo naivno mislili da je njegova bit kad smo ga birali. Kako TO voljeti, zaboga?”, komentirala je jedna nastavnica.
“Što je u tom mom poslu pakao? Što? Mislim da stvarno, ponekad, pretjerujemo. Je li težak? Jeste. Jesmo li se obrazovali za njega? Jesmo. Malo je poslova koji nisu stresni, nemaju izazova, papira. Na nama je da ukazujemo na probleme (kao što ova grupa i radi). Zato nas ljudi ne doživljavaju. Samo treba pročitati komentare kada medicinari najave štrajk. Cijela je javnost uz njih. A kada mi najaavimo svi nas pljuju. Eto. Sami smo krivi.
Ali, još jednom ponavljam, netko tko je otišao pa sada pljuje po svemu…ma, ono. Nigdje ne tvrdim da svi mi moramo biti junaci, taman posla. Samo kažem da mi je dno kada netko ode i pljuje po tome. Svašta”, napisala je druga profesorica.
Martina Krleža predstavlja se kao seksologinja ( ma što got to značilo), autorica je iritantnog i vrlo negledljivog youtube kanala Seksoteka Projekt.
Ako bi se mi stavili u njenu ulogu pa prosuđivali kakvi su drugi ljudi, za nju bi, bez imalo dvojbe, mogli zaključiti da joj nešto opako fali. Ili da je, rekli bi stručnjaci, “jednostavnije strukturirana”.
Andy Warhol je šezdesetih lansirao glasovitu tezu kako će u budućnosti svi biti popularni 15 minuta. Ako ima zrnce soli u glavi Martina će shvatiti da je svojih 15 minuta iskoristila.
I da se više ne sramoti. Berem ne javno.
Marko Marković/Foto:Screenshot youtube
