Već smo izvještavali o buri koja se podigla uoči proslave maturalne večeri učenika iz dviju kninskih škola. Naime, lokalni SDP-ovci – protiv volje maturalnog Odbora, apsolutne većine učenika i njihovih roditelja – pokrenuli su diverzantsku akciju koja je za cilj imala sprječavanje svećenika da predvodi molitvu na početku maturalne večeri.
Na čelo diverzije postavile su se dvije učiteljice, članica i simpatizerka SDP-a: Olgica Vrdoljak i Nada Jakovčević.
Spomenutom dvojcu potpora i ideološki vođa bio je Mirko Antunović, predsjednik lokalnog SDP-a i ujedno ravnatelj jedne od škola čiji su maturanti slavili. Zloupotrebom svojeg utjecaja, nastojali su izigrati Ustav RH i Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi; o čemu smo već pisali.
Kada već nisu uspjeli u perfidnoj nakani da skinu molitvu s programa i apsolutnoj većini ukradu blagoslov, odlučili su se za akciju na samu večer maturalne zabave u petak, 15. svibnja. Situacija tragi-komično podsjeća na “Borbenu polnoćku” iz Našeg malog mista: dok se sav narod radovao Božiću i okupljao na misu, Brico Dubrovčanin, Postolar Fločun i Roko Prč – ljevičari i oportunisti – kovali su planove kako ugušiti religiju i zaustaviti svećenika ili, kako ga Brico naziva, “kučkina sina i razbojnika crnomantijaškog”.
Kninski Brico, Postolar i Roko Prč bili su ustrajni u svojoj nakani do samoga kraja. Nakon izvedbe Himne RH – čije su izbacivanje iz programa pokušali inicirati u tijeku samih priprema – lukavo su pokušali zaobići svećenika, mijenjajući program ad hoc i hineći kao da se ništa neubičajeno ne događa. Kada je on ipak odlučio postupiti prema usvojenom programu i pomoliti se, nije mu pružena mogućnost da to učini preko mikrofona. Kao i ono kad su sinjski komunisti u kolovozu 1965. kardinalu Šeperu uoči propovijedi isključili struju pred 50 tisuća vjernika.
Kako im i ta smicalica nije pošla za rukom, odlučili su se za očajnički potez – za vrijeme molitve ostali su sjediti. Pred punom salom učenika i učitelja koji su se držali dostojanstveno i pobožno molili, spomenuti trojac (i učiteljica Zvjezdana Pavlagić) odlučio je na krajnje nekulturan – i za kršćanstvo uvredljiv – način posvjedočiti vlastiti intelektualno-društveni doseg.
Legitimo je prosvjedovati, no sve ima svoju mjeru i način. Ovi prosvjetni djelatnici još su jednom dokazali da ne poštuju religiozne osjećaje apsolutne većine svojih učenika te se s pravom možemo upitati koliko su dorasli poslanju odgoja pojedinaca za zrelo društvo. Vlastito dostojanstvo nerazborito narušavaju nakaradnim političkim interesima. To prepoznaje i biračko tijelo Grada Knina, u kojem SDP ima neznatnu ulogu.
Sitnim igrama i igricama dugoročno nanose štetu sebi i vlastitoj partiji, pa bi bilo logično na čelo mjesnih ogranaka postavljati mnogo razboritije i zrelije osobe. No, možda si SDP može dopustiti luksuz u Kninu.
Hrvatska se 1990. god. oslobodila okova komunizma, koji je u svećenstvu gledao “kvalificiranog neprijatelja”. I nakon 25 god. svjedočimo da se komunističko naslijeđe i dalje kao avet nadvija nad Hrvatskom, priječeći zrakama demokracije da prodru u sve sustave suvremene države, osobito u javne obrazovne ustanove.
Najnoviji slučaj iz Knina svjedoči da su danas predvodnici nove doktrine komunizma mahom članovi SDP-a, koji se zapravo vješto i lukavo skrivaju iza plemenitih tekovina socijal-demokracije; provodeći politiku gušenja religije i “progona” svećenika, posebno rimo-katoličkih.