Neobičan intervju pape Franje budi nadu u diplomatsku posredničku akciju Crkve, smatra urednik Deutsche Wellea Christoph Strack.
Papa Franjo govori neuvijeno. On imenuje Putina kao odgovornog za rusku agresiju u Ukrajini. On uspoređuje smrt tisuća nevinih civila s genocidom u Ruandi i, unatoč svom formalnom poštovanju, pokazuje prijezir prema ruskom patrijarhu Kirilu.
Konačno. Jer od ruske invazije 24. veljače poglavar Katoličke crkve je u više navrata izražavao svoje suosjećanje za stradanje ukrajinskog naroda – ali je prešutio razloge ovog stradanja. Kao da je neka prirodna sila pogodila Zemlju.
Najspektakularnija je bila vožnja malim automobilom i bez mnogo protokola do ruskog veleposlanika pri Svetoj stolici. „Jasna gesta koju svijet može vidjeti”, kaže papa.
„Koliko divizija ima papa?”
Franjo sada okončava svoj govor koji je tjednima djelovao tako diplomatski i nije se spominjala nikakva odgovornost. A umjesto toga? On daje intervju jednom od najvećih talijanskih listova, glavnom uredniku lista Corriere della Sera i njegovoj zamjenici. Tekst se pojavljuje kao izvještaj; dakle novine se nisu odlučile za klasičan intervju. I to s ovom izazovnom temom. To zaista može zvučati iznenađujuće.
„Koliko divizija ima papa?” Ovo veliko pitanje pripisuje se sovjetskom diktatoru Staljinu. Ovim riječima je 1945. godine, u završnoj fazi Drugog svjetskog rata, jasno pokazao svoj prijezir prema duhovnom vođi kada se radilo o njegovoj ulozi saveznika. Jer, ratovi se vode s „vojnicima, topovima i tenkovima”.
Sada, 77 godina kasnije, čini se da ruski predsjednik Putin razmišlja na isti način kao i Staljin. Jer, Franjo kaže da želi posjetiti Putina u Moskvi, da je njegov državni tajnik prije nekoliko tjedana uputio ovaj zahtjev Kremlju, ali se ništa nije dogodilo. Franjo uzalud čeka na odgovor.
Kao svećenik u predgrađu Buenos Airesa
Upakirano u razgovor o bolovima u koljenima i talijanskoj unutarnjoj politici, sve ovo djeluje kao daljnja faza u čudnom javnom radu ovog pape, koji se, kada je riječ o ovoj vrlo ozbiljnoj temi, ponaša kao svećenik iz predgrađa u Buenos Airesu. Prema motu: hajde da razgovaramo s glavnim urednikom. Prošlo je vrijeme kada su se u obraćanju diplomatskom zboru nalazili tako fundamentalni komentari o svjetskom pitanju kakve sadrži ovaj tekst.
Ali, možda je upravo to papina misao u odnosu na Staljinovo pitanje. Jer, poglavar Katoličke crkve ni danas nema oružje i ima samo malu, naizgled folklornu trupu Švicarske garde. No, papine postrojbe su, ako ništa drugo, mediji, javno mnijenje, njegov javni sud.
A Franjo iznosi iznenađujuće jasan sud. U normalnim vremenima to bi bio ekumenski skandal: papa raskrinkava svog rusko-pravoslavnog kolegu Kirila, koji već dugo njeguje udvornički kurs s Kremljem i predsjednikom Putinom i neumorno kliče zvjerstvima koja su Rusi počinili u Ukrajini u teološki uljepšanoj maniri.
Protokolarno gledano, riječ je o dvojici na istim pozicijama, koji su se na svom jedinom dosadašnjem susretu pozdravili zagrljajem i oslovljavali jedan drugog s „brate u Kristu”. Franjo sada opisuje bizarnu scenu u kojoj mu je Kiril u 20-minutnom razgovoru preko Zooma davao prethodno pismeno formulirana „opravdanja za rat”. Zatim papa govori o „državnom kleriku” koji se služi jezikom politike i upozorava patrijarha da „ne postane Putinov sluga”.
Helsinki reloaded?
Dakle, sve se vratilo u normalu nakon ovog čudnog intervjua? Papa je uglađen govornik bez svojih trupa? Nakon onoga što se sada čulo iz Rima možemo se nadati da nije tako. Dobro upućeni vatikanski portal na španjolskom jeziku izvijestio je o opsežnim naporima crkvenih vođa da pokrenu međunarodnu konferenciju za mirovni sporazum. Pored Franje, spominju se državni tajnici i ministar vanjskih poslova Vatikana.
Kao format eksplicitno se spominje Helsinška konferencija. 1975. godine, tokom Hladnog rata, Amerikanci, Kanađani, Sovjeti i 30-ak europskih zemalja su na Konferenciji za europsku sigurnost i suradnju (KESS) u finskoj prijestolnici postigli revolucionarna dostignuća: obvezali su sami sebe na suradnju, poštivanje nepovredivosti granica i na rješavanje sukoba mirnim putem. To je do danas ostao veliki europski trenutak.
Helsinki reloaded? Može li Franjo, mogu li crkve stremiti takvom cilju? Ako već nemaju trupe, imaju li dovoljno diplomatskih saveznika?
Možda je papin intervju s jasnom kritikom Rusije, ali istovremeno i tihom kritikom zapadne logike kada se radi o naoružanju, korak na takvom putu. Iako dnevne vijesti i strašne slike iz Ukrajine za sada ne daju mnogo nade.
Foto: Vatican News
