Mnogi me pitaju kako sam kao hrvatski proljećar s vrlo burnim životopisom prepunim političkih aktivnosti, uspio do danas sve to preživjeti, ostati i opstati i zašto toliko podržavam aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.
Nema tu formule i ne bih to nazvao preživljavanjem…
To je pitanje interesa za opće dobro i za određene životne principe koji čovjeka vode kroz život. I naravno, za energiju koju imamo ili nemamo.
Ovdje se ne radi o želji da se politički preživi. Ako sam i htio živjeti i realizirati svoje političke ciljeve, onda vam moram reći da sam to učinio još u ranoj mladosti kao hrvatski proljećar iako sam bio u zatvoru.
Poslao sam, zajedno sa svojim prijateljima, poruke o tome kako bi se mladi ljudi trebali ponašati kad je država u pitanju i za to bio spreman nešto platiti. Kasnije su se okolnosti mijenjale i vidio sam da je potreban jedan drugi angažman. Osjetio sam potrebu za vrijeme Domovinskog rata da se uključim, i uključio sam se.
Nakon rata, osjetio sam potrebu za uređivanjem države pa sam se i u to uključio. Nisam imao velikog uspjeha. Barem mi je to jednom prilikom kazala tadašnja urednica Vjesnika. Tvrdila je kako među njenim kolegama novinarima kola uvriježeno mišljenje da spadam u kategoriju pametnih političara, no da nemam uspjeha.
Pokušao sam joj objasniti da je uspjeh vrlo relativna stvar. Ako je uspjeh doći na funkciju, onda je to vjerojatno istina. Ali za mene je politika nešto drugo. To je djelatnost koja bi trebala realizirati principe sigurnosti i pravednosti za svakog pojedinca.
U tom kontekstu sam se vodio i, kako ja to zovem – “poučkom Svete Klare”. Kad je ona razgovarala sa Svetim Franjom koji je htio sam sve riješiti, ona mu je rekla: “Nemoj tako, učini ono što možeš. Kada svi ljudi budu činili ono što mogu, svijet će biti bolji”.
Dakle, ja činim ono što ja mogu. Nemam iluzija da ću promijeniti svijet niti napraviti nešto spektakularno, ali već sama činjenica da dajem ono što mogu svom napaćenom narodu i da pokušavam zadržati moralni integritet i principe je – dovoljna.
To je energija koja će se kad-tad oplemeniti. Hoću li ja to učiniti i hoću li to doživjeti, to je veliko pitanje. Sad sam u situaciji da 5.1.2020. moram birati između vizije i principa koji su temeljeni na socijalnom nauku Katoličke crkve ili nečem što je totalno suprotno tome.
Kolika će šteta biti ako svi ne prepoznamo što nam Milanović donosi, to samo Bog zna.
Dr. Goran Dodig/ Foto:sd/pxll
