Posmrtni ostaci junaka Domovinskog rata Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu zajedno s još četiri osobe vukovarskog područja.
Analizom je utvrđeno, a poslije su obitelji potvrdile nalaze, da se radi o braniteljima nestalima 1991. godine na širem vukovarskom području, Željku Manjkasu Crvenkapi (1967.), Stjepanu Katiću (1952.), Antunu Petričiću (1968.) i Marku Kneževiću (1969.), koji su pronađeni u masovnoj grobnici u naselju Marinci.
Trojica mladića su u trenutku pogibije imali od 22 do 24 godine, objavila je Hina
Pronađeni su i ostaci Cvite Mihaljević (1913.), civilne osobe koja je nestala 1991. godine u Vukovaru, a koja je ekshumirana u Negoslavcima u pojedinačnoj grobnici.
Oni su 28 godina vođeni kao nestali u Domovinskom ratu.
S obzirom da su obitelji pet nestalih osoba prihvatile nalaze Zavoda, službeni broj nestalih osoba je 1469, broj zahtjeva za traženjem posmrtnih ostataka je 409, čime je ukupan broj neriješenih slučaja 1871. Od toga je 525 osoba s područja Vukovarsko-srijemske županije.
Vukovar, Sajmište, rujan, 1991. godine. Zdesna: Žarko Manjkas – Crvenkapa (poginuo u proboju), Viktorin Jurić – Paša, Jean-Michel Nicollier (ubijen na Ovčari) i Zvone Čurković (više puta ranjavan)Foto:/privatni album
Manjkasova ratna priča ima snagu za hollywoodski spektakl. On nije bio Vukovarac, živio je u zagrebačkoj Dubravi, a na početku rata kao dragovoljac je pristupio HOS-u. Spreman pomoći gdje je najteže, s 57 suboraca HOS-a odlazi braniti Vukovar.
Ti HOS-ovci dali golemi doprinos u obrani Vukovara, spasili su ga od ranijeg sloma požrtvovanim akcijama i spremnošću na žrtvu. Opsadu i pad Vukovara preživjelo ih je tek 25, a samo dvojica nisu ranjena.
O kakvim je ljudima bila riječ svjedoči i podatak da su HOS-ovci u Vukovaru tražili sami razmještaj na najteže dijelove bojišta – na Sajmištu i u selu Bogdanovci nadomak Vukovara, koje su JNA i četnici stalno napadali jer se tu mogao dogoditi proboj Vukovaraca iz okruženja.
“Da nije bilo HOS-a Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991. godine” riječi su Siniše Glavaševića s Hrvatskog radio Vukovara koje potvrđuju hrabrost tih momaka.
I onda se Crvenkapa istaknuo čak i među takvim ljudima i borcima. Svi koji su preživjeli pakao vukovarskog bojišta, a posebno stanovnici Bogdanovaca gdje je Manjkas ratovao, pamte golemu žrtvu i iznimnu hrabrost svih HOS-ovaca, a posebno Crvenkape. Bio je prepoznatljiv po crvenoj beretki koju je neprestano nosio, pa je tako i dobio nadimak. Tijekom tih dvaju mjeseci bitke za Vukovar osobno je uništio 12 srpskih tenkova.
Pri tome je gotovo izgubio sluh jer su mu popucali bubnjići kad mu je zolja eksplodirala pokraj uha.
Manjkas je bio bogdanovačka protuoklopna zvijezda, u jednom je danu uništio je četiri agresorska tenka T-55.
– Odbijao je medicinsku pomoć u bolnici, pa smo mu nabavili žute slušalice za uši koje je nosio sljedećih dana, nastavljajući udarati po tenkovima kao da mu nije bilo ništa. Vodili su ga srce i dobro oko. Sjećam ga se kao vrlo duhovitog, momka blagog pogleda koji nas je sve dizao svojim nevjerojatno uspješnim uništavanjem neprijateljskih oklopa – govorio je poslije njegov zapovjednik iz Bogdanovaca Damir Radnić.
Štafeta smrti
Najveća tragedija dogodila se pri kraju bitke.
Četnici su 10. studenoga 1991. uspjeli razbiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Znajući da mogu očekivati brutalnu osvetu zbog grčevitog otpora, preostali branitelji i civili krenuli su u proboj kroz neprijateljske obruče prema crtama koje su držale hrvatske snage u Vinkovcima i Nuštru.
HOS-ova štafeta smrti
Proboj koji je uslijedio postao je poznat pod nazivom “HOS-ova štafeta smrti”.
Dok su se probijali kroz kukuruzišta, već pri izlasku iz sela upali su u minsko polje. Bilo je tu u skupini civila i ranjenika, za njima su se kretali četnici, pa nije bilo druge nego se probijati dalje. Tada su HOS-ovci odlučili svjesno se žrtvovati. Jedan po jedan stali bi na čelo kolone i probijali put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Jedan bi naletio na minu, bio bi ranjen i na mjestu poginuo, a na njegovo mjesto na čelo kolone stao bi drugi. Tako je stradao i Žarko Manjkas Crvenkapa.
Predvodeći povlačenje, stao je na minu i iskrvario za pet minuta. Preostali civili i branitelji iz kolone uspjeli su se nakon dugotrajnog hodanja i užasa koje su preživjeli dokopati prve crte i područja pod nadzorom hrvatskih snaga.
Crvenkapino tijelo ostalo je gdje je i poginuo i za njega se nakon te užasne noći više nije znalo. Sve do jučer kad će konačno moći biti pokopano. Zagrebačka Dubrava već mu se dijelom odužila. Prije dvije godine neponovljivom Crvenkapi tamo je podignut spomenik.
O herojstvu HOS-ovaca Nada Prkačin snimila je dokumentarni filma ”Štafeta smrti”, koji govori o izuzetno velikoj i nesebičnoj ljubavi prema Domovini i hrvatskom narodu 11 branitelja u Bogdanovcima, ispunila je veliku dvoranu KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu
Film koji dočarava mučan proboj od Bogdanovaca prema Vinkovcima i Nuštru 10. studenog 1991. godine premijerno je prikazan u dvorani Lisinski u Zagrebu 5. svibnja 2018. godine, na Dan branitelja Bogdanovaca.
Organizirano je 26 identifikacija na kojima su završno identificirani posmrtni ostaci 168 osoba te je organizirana pogrebna skrb za 165 identificiranih osoba.
M. Marković/Foto:privatni album/Nada Prkačin
