Od obnove Zagreba i njegove okolice, ovih je dana važnije pitanje status HOS-a, to je postalo od “prvorazredne” važnosti, o tom ću u sljedećem tekstu. Hrvatska je u glibu do grla, u pravnom, gospodarskom a i u zdravstvenom pogledu i tim se trebamo baviti ako želimo dobro Hrvatskoj
Milanovića Banderas “jako'” uvažava pa bi mu umjesto HOS-a bilo puno korisnije kad bi potakao bržu obnovu Zagreba i njegove okolice, u pogledu veće ozbiljnosti i političke nepristranosti. Glasno reći šuvarovski; Bobu bob, popu pop!
To smo dobro pratili on i ja, s kraja 80-tih, samo očito s drugih pozicija. No nikako narod hrvatski da izgovori; Bobu bob, popu pop, pa nije sposoban ni u ovom trenutku?
U pitanju je opstojnost cijelog našeg planeta pa time i Hrvatske i njenog epicentra ne samo u pogledu potresne katastrofe već Zagreba kao duhovnog i gospodarskog središta i doista pravo je pitanje kako pomoći u duhovnom i materijalnom smislu našim sugrađanima. Kako im poslije svega vratiti dostojanstvo, zdrav i siguran krov nad glavom te ih vratiti na kolosijeke svojih poslova koje su uslijed epidemije izgubili. Tu doista trebamo ponuditi cjelovita rješenja koja će vratiti sigurnost i vjeru u državne i gradske institucije te nadu u blagostanje ukupnog života, koji je u kolapsu a kojeg se trenutno prikriva i zamagljuje.
No suočenje s istinom je za koji mjesec tu i trebamo se pripremiti za to! Stoga hitno treba donijeti zakonske mjere
za sve gradske i privatne subjekte po kojima nitko ne bih smio bezočno zarađivati na ljudima koji zbog pandemije i mjera ne ostvaruju nikakve prihode. Plinara i HEP bi trebale oprostit dug ljudima kojima su prekinuta poslovanja i imaju problem s likvidnošću.
Oslobođenje od najamnina za sve
U ovoj katastrofi nema nitko pravo ubirati najam, kao nekad poljarinu ali baš nitko, privatnik država ili grad jer nisu ljudima ispunjeni minimalno radni uvjeti, pritom mislim kako se to ne bih trebalo odnositi na one koji ostvaruju prihode s neznatnim padom prometa.
Poslije velikih nesreća pa tako i ove u Zagrebu i čitavoj okolici, prigoda je drugačijeg promišljanja obnove i donošenja trajnih rješenja. To mogu ponuditi ljudi vizionari, graditelji i urbanisti.
Istaknuo bih ovih dana dobra promišljanja arhitekta Matkovića kao i dekana Građevinskog fakulteta prof. Lakušića koji predstavljaju one koji su nositelji kompetencija i znanje, one koji imaju viziju razvoja za narednih 100 godina. S ljudima iz njihovih timova imao sam tijesnu suradnju i razumijevanje oko famoznog zagrebačkog GUP-a.
Još nešto jako bitno, trebaju nam oni koji imaju ljudsku empatiju i mogu svoje stradale i potrebite zagrliti i s njima podijeliti tugu i bol ove katastrofe, daleko od natruha, hladnokrvnjaka s izraženim nabildanim gluteusima. Oni nas ponovo fasciniraju hladnim ExCeL tablicama i brojkama u kojima su najsvilenije učahureni partikularni interesi.
Ovdje su doista od pomoći oni koji promišljaju i dijalogiziraju, traže i nude rješenja, daleko od kratkovidnosti pukih političara četverogodišnjeg vijeka, koji osim osobnih probitaka ne poznaju mistiku žrtve za opće dobro. Ponajmanje su sposobni pokazati stav koji bi ne daj Bog ugrozio njihovu parazitnu udobnost, rekao bi Friedrich Nietzsche kako su hladniji od hladne nemani! Zato su nam potrebni hrabri i kompetentni ljudi!
U tom pogledu, želim dati načelnu potporu Vanđeliću koji prvi put vodi jedan ovako složen i kompleksan zadatak, koji je dijelom determiniran političkom voljom od zakonske regulative do izazova ući u političke vode, i tu ne smije biti percepcije i kalkulacije do nominacije, preko blefa i prečica, u kojima se nek ne skrene s uma, duh i tijelo troše brže od sapuna i proljetnog snijega.
Proces obnove bit će dugoročan i sveobuhvatan projekt, kojim će se morati obuhvatiti svi životni aspekti i procesi, prije svega demografski kao nukleus opstanka i življenja na jednom prostoru.
Jako će nam nedostajati ljudi, dobri građevinskih majstori, posebno će nam nedostajati onih najfinijih meštara za obnovu spomeničke baštine jer su birokrati ministarstva kulture zakomplicirali dozvole, onima koji bez problema mogu sudjelovati u obnovi. Tu mislim na brojne hrvatske kipare i slikare, kojima treba pojednostaviti izdavanje dozvola za restauratorske poslove.
Drugo, jednako bitno za Zagrebu je dugoročna vizija i revitalizacija povezivanja Novog Zagreba i Save s urbanom jezgrom i njenim donjogradskim blokovima i ulicama. Tamo gdje je nekada pulsirao život, kulturni i onaj obrtnički, gdje se susretala sva manufaktura, prožimajući tako kulturu i urbani industrijski život.
Danas je ponovo za to prigoda! Doista, moguće je vratiti taj sjaj urbane jezgre u jednoj novoj suvremenijoj arhitektonskoj interpolaciji i vizuri, tako oživjeti gradske obiteljske manufakture i vratiti pulsirajući život u grad s periferije života velikih centara i shopova bez ikakvih kulturnih sadržaja, sileći nas samo ma materijalnu potrošnju bez ikakve duhovne i urbane supstance.
Za ovu bitku za Zagreb nije dovoljno biti dobar čovjek, kao što doista je dr. Mislav Herman, već se mora pretvoriti u hrabrog lava koji sa Zagrepčanima intenzivno i glasno komunicira i artikulira njihove potrebe i probleme!
Stoga je neodgodivo i krajnje vrijeme pitati se, gdje je nestao gradski HDZ , kao i neodgodiv poziv da u Gundulićevoj upale svjetla. Ukapčali smo ih već jednom.
Možda to najbolje znaju my friends Jelić i Plenković?!
Ivan Kujundžić/Foto:pxll
