U odmazdi zbog teksta kojim sam raskrinkao lažnu priču o grupnome silovanju, zadarska policija protiv mene podnijela strogo tajnu kaznenu prijavu. A onda tu prijavu dostavila prije novinaru Hanza medija nego Općinskom državnom odvjetništvu.
PIŠE: Ivica Marijačić
Potpuni moralni, profesionalni i ljudski debakl sada doživljavaju autori priče o tzv. grupnome silovanju u okolici Zadra. Moraju, nakon svega, priznati i nekako informirati javnost da nikakvoga grupnog silovanja nije bilo, a vjerojatno ni individualnoga, te iz slučaja kojim su potresli cijelu Hrvatsku izaći bez ikakve odgovornosti.
Priča je sredinom listopada lansirana kao najveći, najstrašniji i najsramotniji skandal, a svodio se na to da je čak sedam mladića godinu dana silovalo 15-godišnju djevojčicu u jednome mjestu kod Zadra. Dva mjeseca poslije jasno je da nije zastrašujuća afera o grupnome silovanju, jer toga nije bilo, nego moralna provalija u koju netko može pasti, uništiti miran život osam obitelji i uzbuniti javnost na izmišljotinama.
‘Gospodine Marijačiću, ja sam osupnuta’, kaže službenica PU zadarske kad je vidjela da su sve što je
Sada je, evo, autor koji je pustio ovu priču u javnost, Ivica Nevešćanin, novinar Hanza medije, morao javno napisati da se dogodilo grupno seksualno zlostavljanje, a sintagma grupno silovanje, na kojoj je građeno 99 posto drame, odjednom je ispala iz njegova opisa. Dugo se ustrajavalo na laži o grupnome silovanju, čak i kad je svima bilo jasno jer je bilo objavljeno da je policija kazneno prijavila sedam mladića i da nije u prijavi bilo ni riječi grupnome silovanju.
Podignuta kaznena prijava
Sve što sada akteri rade, spada u njihovu strategiju. Činovnici u Policijskoj upravi zadarskoj i u novinama Hanza medije kukavički pokušavaju alogičkom metodom skretanja fokusa u drugi plan jest da žele ostati junaci i ispasti nevini. Mi u Hrvatskome tjedniku razotkrili smo na vrijeme o čemu je riječ kada smo na naslovnici udarnim slovima izvijestili kako je riječ o izmišljenome silovanju.
U tome je času uznemirena hrvatska javnost ostala šokirana, prvo činjenicom da se netko usuđuje posumnjati u već oblikovani stereotip o primitivnoj i divljoj Hrvatskoj i zadarskoj sredini u kojoj siluju djevojčice i žene, a sustav je na strani tih manijaka, silovatelja i zlostavljača, a drugo, i zbog toga što su u našemu tekstu objavljene činjenice koje nitko nije mogao osporiti. Šok je bio potpun pa su kreatori virtualne distopije reagirali po klasičnome obrascu – ubijte glasnika! Zadarska je policija u znak odmazde nedavno podnijela kaznenu prijavu protiv potpisnika ovih redaka navodeći mi kao krimen objavu fotografije ‘silovane’ djevojčice u društvu ‘silovatelja’, odnosno da sam povrijedio time prava maloljetnice i izazvao tako kod nje nemir.
Prije petnaestak dana, dakle, obaviješten sam da se javim u Policijsku upravu zadarsku kao osumnjičenik radi očitovanja, davanja iskaza i ispitivanja. U društvu odvjetnika, javio sam se i doznao da je protiv mene podnesena kaznena prijava radi ugrožavanja prava maloljetne osobe. Nisam smio objaviti fotografiju. U svome odgovoru policijskoj djelatnici, a moj iskaz je sniman, rekao sam da ja nikako nisam mogao izazvati nemir kod djevojčice iz dvaju razloga.
Prvo zato što sam fotografiju skinuo s interneta i s njezina facebook profila pa ako ju je ona držala i nije joj smetala, potpuno je sumanuto da joj smeta moja objava fotografije na kojoj sam, drugo, za razliku od nje same, zaštitio i potpuno prikrio identitet osoba na njoj, djevojke i mladića.
Fotografija je nastala nakon navodnoga silovanja i prilično je somnambulno kaznenu prijavu i inkriminaciju o silovanju temeljiti na njoj, a ona sa silovateljom nakon toga raspojasano uživa na zabavi. Uz to, a ovo sada kao pojedinost prvi put objavljujemo, poziva istoga mladića, nakon ‘silovanja’ na rođendan, na noćne izlaske. I to je taj jedini mladić optužen za silovanje.
Nije teško, s obzirom na te činjenice, pretpostaviti da će nakon grupnoga otpasti i teza o individualnome silovanju. Neki su mediokritetski mediji ovih dana objavili da je u tome slučaju grupnoga silovanja policija optužila jednoga mladića za grupno silovanja, pa je tako u toj tragikomičnoj zadarskoj parodiji jednina postala množina.
Tajna prijava ‘slučajno’ došla do istoga novinara do kojega je prvo došla i priča o navodnom silovanju
Prije, za vrijeme i nakon davanja iskaza policijska me je službenica u Zadru vrlo pristojno i korektno upozorila da ne smijem javno objaviti niti jednu potankost u svezi s ovim mojim procesuiranjem jer bi i to bilo kazneno djelo. Nije me trebala na to upozoravati, znao sam i sam, i o tomu nitko ništa s moje strane nije doznao. No jedva tjedan dana nakon davanja iskaza Slobodna Dalmacija i Jutarnji list, glasila Hanza medije, objavljuju poveći članak da je protiv Ivice Marijačića podnesena kaznena prijava s gotovo svim pojedinostima: kada sam dao iskaz, tko je odvjetnik koji je bio uza me, što sam rekao…
Dakle u strogo tajnome postupku Policijska uprave zadarska daje sve informacije tome istome novinaru Hanza medije Ivici Nevešćaninu koji je i objavio priču o lažnome silovanje. S obzirom na količinu objavljenih podataka, čini se da je policija kompletan spis i snimku moga iskaza dala na uvid novinaru Nevešćaninu.
Meni doista ne smeta objava te informacije, ali s obzirom na to da me je službenica više puta upozoravala na strogo poštovanje tajnosti postupka, nazvao sam nakon svega gospođu inspektoricu Ljiljanu Dujmović Gašperov i pitao ju: ‘Gospođo Dujmović Gašperov, zar nije skandalozno da ste mene upozoravali na strogo pridržavanje tajnosti postupka, a evo, sad, sve je u novinama, prije nego što ste to poslali i Općinskome državnome odvjetništvu na daljnju proceduru?’
‘Gospodine Marijačiću, ja sam to vidjela sinoć i ostala osupnuta!’, bile su riječi inspektorica.
Poručio sam gospođi službenici PU zadarske da za objašnjenje kako je sve dospjelo u novine pita svoga nadređenoga. Kako je, dakle, strogo tajna prijava protiv mene došla slučajno baš do istoga novinara Nevešćanina do kojega je prvo dospjela i priča o navodno silovanoj djevojčici.
Je li službenica Dujmović Gašperov pitala svoga šefa, ne znam, ne zanima me, ali nisam ju slučajno uputio na njezina nadređenoga. Čelnik kriminalističkoga odjela u PU zadarskoj je Bore Mršić. Nekoliko dana prije novinarskoga plasmana lažnoga skandala o silovanju u Zadru, jednoga popodneva naišao sam u kavani za stolom, u ‘inkognito’ razgovoru upravo na načelnika krim-odjela Boru Mršića i novinara Ivicu Nevešćanina. Općepoznato je da se njih dvojica sastaju u krčmama i na drugim mjestima. Kad su vidjeli da sam ušao i za šankom naručio i popio svoju kavu, zašutjeli su naglo i nijemo gledali u pod. Načelnik Mršić uvukao je glavu u ramena i podigao kragnu jakne, vjerujući, valjda, da će se tako zaštititi. Meni nije bilo jasno zašto im je bilo neugodno i čemu potreba za ‘maskiranjem’.
Zašto bih im ja uopće prekidao povjerljivi razgovor? Jer mene se ne tiče surađuju li njih dvojica neslužbeno, što tko piše ili dojavljuje. Otkad radim Hrvatski tjednik, ne bavim se temama silovanja, posebice ako su u pitanju djeca, što sam u svome iskazu i rekao. Smatram, naime, da se novine i novinari zaista, osim u krajnjoj nuždi, ne bi smjeli baviti time jer bez obzira na njihov pristup, pozitivan ili negativan, oni nedvojbeno nanose štetu maloljetnim osobama. Maloljetne osobe, po mome mišljenju, treba prepustiti institucijama, roditeljima, školi…
Baš zato što su mlade, treba im dati šansu, omogućiti povratak na pravi put, u svim slučajevima i u ovome slučaju u okolici Zadra u kojemu nije bilo silovanja, ali je bilo maloljetničkoga dobrovoljnog seksa koji je, također, patologija.
Upravo najstrožu diskreciju trebalo je osigurati silovanoj djevojčici i mladićima. Po svim elementima iz spisa, između te djevojčice i mladića dogodio se maloljetnički seks. Nema ni jednoga dokaza da je bila riječ o silovanju. Iz policije puštaju priču da postoji snimka nasilnoga grupnoga seksa koja je navodno nestala. Ali te snimke u spisu nije bilo – nema je. To što se dogodilo, bilo je i prošlo, krenuli su svatko svojim putem u živote, čuvajući i dalje, sudeći po komunikaciji i fotografijama, sjećanje na prijateljstvo. Djevojčica je počela jako dobro učiti, mladići su išli svojim putem.
Pola godina ničega među njima nije bilo, ali na žalost, policija, mediji, nevladine udruge i pojedinačne zajapurene politikantske aktivistice sada su im uništili život i pretvorili ga u pakao. Pod izgovorom da pomažu žrtvi navodnoga silovanja, oni su zapravo počinili zločin i prema njoj i prema ‘silovateljima’. Svugdje u civiliziranome svijetu novinar bi, novine, pojedinci iz policije, nevladinih udruga i politikantske aktivistice snosili odgovornost i bili bi najureni iz svojih profesija, ako ne silom zakona, ono silom pritiska pravdoljubivoga javnoga mnijenja.
Sve što se događa u PU zadarskoj vrlo je opasno
Poraz je teško priznati. Nevladine udruge koje u Hrvatskoj parazitiraju na falsifikaciji stvarnosti odredile su nakon svega djevojčici ‘žrtvi’ odvjetnicu iz Zagreba. Zajedno su djevojčicu tajno pripremale na svjedočenje, odnosno davanje iskaza u Općinskome državnom odvjetništvu. Udruge i odvjetnica instruirale su djevojčicu što da kaže, pri čemu su joj suflirale i neke stručne izraze koje očito ne razumije pa kada ih je izgovorila u iskazu, djelovalo je groteskno.
Sve je ostalo kao prije i zapravo vraćeno na početak.
Ustavni je sud dao za pravo sudcu istrage Ivanu Markoviću koji je nakon što mu je policija proslijedila spis već bio pripremio obrazac za određivanje pritvora osumnjičenicima, ali kad je temeljito proučio spis, odnosno dostavljene dokaze, zaključio je kako nema uvjeta za pritvor mladića, nego samo za mjere opreza.
Tada, međutim, pod pritiskom medija i javnosti, pod pritiskom ljevičarske projugoslavenske rulje (a upravo u prosvjedima se nazirala ta politikantska dimenzija već ispod prvoga sloja pseudopravedničke retorike) kojom dirigiraju promiskuitetne djevojčure što krstare na relaciji Beograd- Zagreb, Županijski je sud u Zadru ipak mladiće zatvorio, ali je onda Ustavni sud, reagirajući po žalbi odvjetnika, poništio odluku Županijskoga suda rekavši da je mladićima protuzakonito oduzeto pravo na slobodu. Nije bilo uvjeta za pritvor.
Možete li zamisliti bi li Ustavni sud ikada ukinuo tu odluku da je stvarnoga grupnoga silovanja bilo? Raspala se tako jedna sramotna laž kojom se alarmiralo cijelu Hrvatsku. Gdje su sad vinovnici, zašto se bar ne ispričaju? U vrijeme davanja iskaza, i u danima nakon toga, dobio sam različite neslužbene informacije iz policije o tomu zašto su protiv mene pisali kaznenu prijavu.
Po jednom izvoru, nakon moga teksta kojim sam demaskirao laž, zadarska policija bila je pod pritiskom brojnih udruga i krugova da me se procesuira i jednostavno nije mogla odoljeti tome pritisku, svjesni pritom komične inkriminacije da me se tereti za objavu zamućene fotografije koju sam skinuo s interneta i djevojčina profila. Po drugome izvoru, policija je morala pisati kaznenu prijavu protiv Marijačića jer je to tražilo Općinsko državno odvjetništvo. Koliko sam informiran, ovo zadnje je neistina, ali nije isključeno.
Sve što se događa vrlo je opasno i ukazuje na slom u funkcioniranju Policijske uprave zadarske. Godinama se u toj kući neuspješno pokušava pronaći odgovarajući upravljački kadar, ali se ne uspijeva dalje od obične izmjene podjednako mediokritetski, loše obrazovanih i loše stručno potkovanih kadrova na dogovornim dužnostima, po logici – Sjaši Murta…
Neki mi sudci govore da pojedinci iz zadarske policije otvoreno trguju s informacijama: što veći skandal, veća cijena i veća novinarska laž, pa je tako nastao i ovaj slučaj. Za to naravno nema potvrda.
No neki drugi slučajevi dostave informacija novinaru prije no samome Dorhu, zatim skandalozni trijumfalizam s konferencijom za novinare na kojoj su obavijestili da su otkrili najvećeg ubojicu ratnoga zločinca u Škabrnji 1991. godine, nakon čega je imenovani Zoran Tadić iz Australije otputovao istoga dana u Srbiju, kako bi se zaštitio od eventualnoga izručenja, kazuju da je riječ o opstrukciji, namjernoj ili nenamjernoj.
Kada bi vrh MUP-a o svemu vodio računa, vrlo brzo bi počistio te Augijeve štale (sombolike za temeljitog čišćenja) u Policijskoj upravi zadarskoj.
Foto: M. Marković
