Na hrvatskom jeziku i putem hrvatske domene nude se usluge tzv. surogatnog odnosno zamjenskog majčinstva ukrajinske agencije BioTexCom
Apologetska udruga bl. Ivan Merz je navedeni slučaj prijavila nadležnom državnom tijelu i poduzela odgovarajuće pravne korake radi zaštite hrvatskog pravnog poretka i dostojanstva žene i djeteta.
Surogatstvo nije liječenje – dijete nije roba
Surogatstvo je nedopustivo jer čovjeka pretvara u sredstvo: ženu u sredstvo za rađanje, a dijete u sredstvo za ostvarenje tuđe želje; a nijedno ljudsko biće, od začeća pa sve do smrti, nikada ne smije biti sredstvo, roba, ili predmet ugovora.
Da upuštanje u takvu moralno neprihvatljivu praksu sa sobom nosi perspektive koje su doista čudovišne vidimo primjerice iz danas već javno objavljenih izvješća o bogatašima koji su tom intrinzično opakom praksom sebi priskrbili desetke i čak preko stotinu djece, kako su učinili primjerice osnivač „Telegrama“ Pavel Durov i kineski tehnološki milijarder Xu Bo.[1]
U Republici Hrvatskoj zamjensko je majčinstvo izričito zabranjeno. Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji zabranjuje ne samo ugovaranje i provođenje postupaka radi rađanja djeteta za druge osobe, nego i javno oglašavanje, traženje ili nuđenje takve usluge. Takvi su ugovori ništetni, bilo da se sklapaju uz novčanu naknadu ili bez nje.
Štoviše, izmjenama Kaznenog zakona iz 2025. hrvatski je zakon izrijekom prepoznao iskorištavanje osobe za zamjensko majčinstvo u okviru kaznenog djela trgovanja ljudima (čl. 106.). Za takvo je kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.
Zašto je surogatstvo nedopustivo?
Katolička Crkva ne odbacuje surogatstvo samo zato što se u njemu mogu pojaviti novac, iskorištavanje siromašnih žena ili trgovina djecom. Ono je u svojoj samoj naravi protivno dostojanstvu ljudske osobe, ženidbe[2] i ljudskog rađanja.
Dijete nije proizvod koji se može naručiti, proizvesti i isporučiti. Dijete je ljudska osoba, te time jedinstveni i neprocjenjivi dar Boga Stvoritelja, i kao čovjek koji je stvoren od Boga nije ničije vlasništvo. A još manje predmet kupnje i prodaje. Zato želja za djetetom, koliko god bila razumljiva i bolna, nikada ne može postati „pravo na dijete“.
Surogatstvo istodobno majčinstvo pretvara u ugovornu uslugu. Žena koja nosi dijete ugovorom, svodi se na sredstvo za ostvarenje tuđe želje ili dobiti, a dijete se unaprijed osuđuje kao ono koje će nakon rođenja biti predano drugoj osobi ili paru. Time se majka i dijete razdvajaju upravo ondje gdje bi njihova naravna i osobna povezanost trebala biti zaštićena.
Katolička Crkva uči da se ljudsko rađanje ne smije odvojiti od dostojanstva ženidbene zajednice. Dijete ima pravo biti plod ženidbene ljubavi svojih roditelja, a ne predmet i rezultat tehničkog postupka, ugovora ili tržišta.
Katekizam Katoličke Crkve stoga kaže:
„Na tom području samo dijete posjeduje istinska prava, to jest da bude plod posebnog čina ženidbene ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude poštivano kao osoba od trenutka svoga začeća.“ (KKC 2378)[3]
Ovo nije nova zamisao. Papa Pio XII. već je 1949.[4] podsjetio katoličke liječnike da se umjetna oplodnja izvan braka mora bezuvjetno osuditi kao nemoralna, a 1958. ponovno je istaknuo da prokreacija novoga ljudskog života pripada naravnom poretku ženidbe.
Komisija HBK-a „Iustitia et pax“ u svojoj izjavi od 19. veljače 2026.[5] jasno ističe da zamjensko (surogatno) majčinstvo ozbiljno narušava neotuđivo dostojanstvo djeteta i majke. Naglašava da dijete ima dostojanstvo od samoga začeća, da želja za djetetom ne može postati „pravo na dijete“, te da surogatstvo narušava dostojanstvo žene i onda kada ona na njega pristaje dobrovoljno. Komisija pritom upozorava i na opasnost ekonomskog izrabljivanja, trgovine djecom i zaobilaženja hrvatskih zakonskih zabrana.
Zato se protiv surogatstva ne borimo protiv žene koja nosi dijete, niti protiv bračnog para koji trpi zbog neplodnosti. Naprotiv: branimo ženu od toga da njezino tijelo postane sredstvo tuđoj koristi, a dijete branimo od toga da njegovo ljudsko dostojanstvo, pa čak i samo njegovo postojanje, budu podređeni tuđoj želji.
Ne postoji „pravo na dijete“. Postoji pravo svakoga djeteta na dostojanstvo.
Zato surogatstvo mora biti odbačeno – ne samo kao nehumana tržišna praksa, nego kao praksa koja zadire u sam Božji, i ujedno naravni poredak ljudskog rađanja, dostojanstvo ženidbe, dostojanstvo majke i, nadasve, dostojanstvo djeteta.
Pozivamo sve katolike, sve ljude dobre volje, a osobito naše podupiratelje, da nam se pridruže u zaštiti života, djeteta, žene, obitelji i dostojanstva ljudskog života.
Apologetska udruga bl. Ivan Merz
