MARKO LJUBIĆ: Objavi ovaj tekst i ne boj se tužbe! Ni Željke ni Dinka!

veljača 7, 2020 maxportal
Share Button

Kritika koju su izgovorile Kristina Pavlović i Rozalija Bartolić poziv je na razum stotinama tisuća ljudi i zato je perverzno da Željka Markić, koja ih je pokušala i uspjela prevariti, prigovore na njeno ponašanje, predstavlja kao napad na te ljude.



S obzirom da sam odmah nakon objave namjera inicijative “Narod odlučuje” reagirao tekstom s detaljnim seciranjem pogubnosti i zlokobnih namjera te inicijative s potpuno presudnim rukopisom gospođe Željke Markić, moram reagirati na burne reakcije oko istupa gospođa Kristine Pavlović i Rozalije Bartolić u Podcastu Velebit, pogotovo u svijetlu tragikomičnog “demantija” inicijative “Narod odlučuje”, koga je baš ničim u Podcastu izazvana, jer se isključivo govorilo o aktivističkom rukopisu i djelovanju Željke Markić, potpisala, realno sjajna aktivistkinja i dobronamjerna žena Natalija Kanački.

Posebno je indikativno upozorenje s izravnom prijetnjom tužbom, to me je ponukalo reagirati više od ostalih većinom besmislica u ovom “demantiju”, čak i pokušaja izazivanja konfrontacije između razumnih kritičara rukopisa gospođe Markić i tisuća ljudi iza njenih inicijativa, a objasnit ću i zašto.

Zadržimo se na prijetnji tužbom, koja je posve pravno besmislena.

Metodom javnog i pravosudnog pritiska na djelovanje medijske platforme Velebit i svih medija koji se usude postaviti pitanja o tragičnoj neuspješnosti i još tragičnijim slavolucima toj ženi nakon svake sve neuspješnije akcije, što je i sinonim za slobodnu i odgovornu misao i javnu riječ jednom nezanemarivom dijelu čitateljske publike, gospođa Markić se posve izjednačuje s pritiscima tužbama i metodom iscrpljivanja, koje primjenjuje Danko Končar, ili DORH, odnosno vrlo vjerojatni pozadinski nositelji ideje i namjere progona Marka Juriča i Velebita, te svih srodnih u pravilu desnih platformi, kojima je svaki poziv na sud s ovakvim neselektivnim i više nego očito režimskim pravosuđem opasan materijalni i financijski izazov i ozbiljan razlog za odustajanje od slobode.

Naime, s jedne strane državne institucije, kojih nije briga za troškove postupaka, zatim paradržavne, kao SNV primjerice, čije odvjetnike plaćaju institucije na državnom proračunu, te navodni poslovnjaci a u biti državnim sustavom zaštićeni gurui, u okviru redovnih prihoda mogu sebi dopustiti utrošak za obične ljude golemih parničnih sredstava i parničiti se, samim tim uništavajući slabije iako po svemu ispravne, otprilike kao bogati bleferi u pokeru, koji mogu platiti blef, pa se tako posve legalno uz sve ostalo provodi golemi pritisak na slobodne medije i misleće ljude, prisiljavajući ih na uzmak i podvijanje repa u javnom djelovanju.

Strašno je kad se tim metodama služi frontmenica prokršćanske udruge Željka Markić, koristeći sredstva koja joj doniraju tisuće ljudi, protiv ljudi i medija na istom nacionalnom spektru, sprečavajući posve opravdana i razumna pitanja o njenome liku i dijelu.

To me je ponukalo reagirati više od navodnog demantija, a pogotovo zbog toga što je, samo malo prilagođen tekst, očito zbog straha, odbio objaviti Projekt Velebit, koji se inače predstavlja beskompromisnom nacionalnom i slobodnom platformom.

Ovdje se, u slučaju izjave-prijetnje, koja nema nikakve veze sa sadržajem i formom demantija, u prijevodu – ispravkom netočnih navoda radi o klasičnom brutalnom pritisku i dokazanom modelu iscrpljivanja, zato što i besmislene tužbe prisiljavaju ljude na angažiranje odvjetnika, na troškove parničenja, oduzimaju im vrijeme, ometaju im stvaralačke procese i mnogima upravo pritiskom na egzistencijalne temelje onemogućavaju djelovanje.

S obzirom da udruga gospođe Markić bar prema njenim riječima i ako je vjerovati pozivnim kampanjama donatorskog tipa, živi od darova dobronamjernih ljudi nacionalnog i kršćanskog profila, posve istoga kakva je i golema većina čitatelja i gledatelja platforme Velebit, te niza alternativnih desnih medija, razumno je i nužno postaviti pitanje, nije li krajnji bezobrazluk donacije za promicanje nacionalno-kršćanskih vrijednosti koristiti za uništavanje ili prijetnje protagonistima tih istih vrijednosti, koji imaju kritičke primjedbe na djelovanje gospođe Markić?

Naravno da jest.

Jer nitko, pa ni gospođa Markić nema pravo raditi što hoće i kako hoće s pozicija ultimativne bezgrešnosti, a istodobno se javno zavjetovati u kršćanske vrijednosti, te darovanu potporu materijalne i nematerijalne prirode, koristiti za uzdizanje svoga lika i dijela, prijeteći drugima i otvorenim pokušajima uništavanja konkurencije na tom društvenom spektru, umjesto da u primjerenom sučeljavanju i dijalogom na javnoj pozornici ospori kritike, primjedbe, pa i optužbe ili obrani svoja javna stajališta.

Isticanje prijetnje tužbom u ovom otužnom demantiju, dovodi u perverznu javnu poziciju osobe, koja s jedne strane posve opravdano i javno prihvatljivo žestoko kritizira isključivost i monolitnu, gotovo režimsku narav nositelja državnog poretka, a s druge strane se ponaša i djeluje na isti način kao taj poredak, kad se njoj postavljaju pitanja.

To je prvenstveno bitno ovdje naglasiti.

Zato mi je neshvatljiviji strah i podvijanje rogova figurativno rečeno, okorjelog hrvatskog nacionalnog revolucionara i državotvorca dokazanog u pogibeljnim okolnostima, urednika Projekta Velebit Dinka Dedića iz Melbournea.

Ovo tragikomično “demantiranje”s prijetnjama tužbama gospođe Željke Markić kojim je reagirala na jedan moj tekst s potpisom nekakvog Munjina nazad mjesec dana, sad je nakon potpunog razotkrivanja od Rozalije Bartolić prvenstveno, te Kristine Pavlović u Podcastu Velebit, hrabrih i poštenih žena, izravnih svjedoka baš svega oko priče o Istanbulskoj konvenciji, prevršilo svaku mjeru.

Kukavičluku u javnom diskursu, gdje zasluge pripadaju uvijek jednoj osobi, a kompromitacija i sramoćenje, kao s ovim “demantijem” nedužnim i naivnim suradnicima, te podmuklim namjerama na “kršćanskom” spektru, treba reći – dosta.

Želim istaći da je to častohleplje, vidljivo i na mizernom primjeru tituliranja s “dr” ispred imena i prezimena gospođe Markić, što ne pripada u javnom diskursu doktorima medicine bez doktorata medicinskih znanosti, a tragikomičnim i opasnim rukopisom se očituje u politici ubiranja javne slave isključivo za sebe, te kompromitacije suradnika sa suspektnim akcijama, kao što je inicijativa “Narod odlučuje”.

Opasna narav ovakvog javnog djelovanja vidi se u upornom traženju alibija za već opasnu seriju upropaštenih društvenih pokreta, koje potpisuje upravo Markić, a uporno sve predstavlja “borbom” za Hrvatsku.
Jer, loša društvena narav se ne može isključiti još lošijom.

Naime, i u navodnom demantiju na javni i posve utemeljeni istup Rozalije Bartolić i Kristine Pavlović, s kojim baš ništa nije ni pokušano osporiti činjenički, a jest riječi tih žena, izravnih nositelja pobune protiv Istanbulske konvencije, pobune, kojoj se u zadnji trenutak organizacijski priključila gospođa Markić, preuzimajući vodstvo, zato što su joj nositelji narodne inicijative i u Zagrebu i u Splitu to defanzivno prepustili, izbjegavajući javne sukobe i samo zbog toga što im je više bilo stalo do uspjeha više nego do osobne ambicije, pa su se, usprkos pokušajima teških poniženja, čak i prema nacionalnoj ikoni, sjajnoj Gordani Turić, ponašali prema narodnoj izreci – mudriji popušta.

No, očito je prekipjelo Rozaliji Bartolić i Kristini Pavlović, koju u tzv. demantiju s potpisom gospođe Kanački, gospođa Željka Markić pokušava kompromitirati isticanjem činjenice da je sestra Ladislava Ilčića!? Čovjek bi pomislio da je sestra Aleksandra Rankovića!?

I, uz sve to, više je nego strašno, opasno je i tipično manipulativno s pozicija režimske naravi, sve prigovore posve jasno krajnje personalno adresirane na gospođu Markić, dovoditi u kontekst suprotstavljanja stotinama tisuća ljudi, koji su poduprli njenu, realno opasnu inicijativu, baš i samo zbog nametnutog lika i dijela zaštitnice Hrvatske. Kritika, koju su izgovorile Kristina Pavlović i Rozalija Bartolić, poziv je na razum stotinama tisuća tih ljudi a ni u čemu se ne odnosi na njih.

Zato je perverzno da upravo Markić, koja ih je pokušala i uspjela prevariti, prigovore na svoje ponašanje, predstavlja kao napad na te ljude.

Podvala dostojna najvećih iluzionista komunističkog režima.

Da vidimo zapravo što je to famozna inicijativa “Narod odlučuje”.

Ako nije bilo dovoljno to što sam višekratno, totalno argumentirano pisao i govorio, ako nije dovoljno to što su ove dvije sjajne žene rekle, nemam problema još jednom, i sto puta ponoviti.

Nema ništa jadnije od pokušaja skrivanja svojih javnih svinjarija i tko zna kakvih namjera od kukavičluka glavne protagonistkinje Željke Markić, što zbog guranja naivnih sljedbenika u teren koga je ona minirala, što zbog bezobraznog pozivanja na nekoliko stotina tisuća potpisnika inicijative, koji su naivno i dobronamjerno vjerovali da se s tim nešto dobro čini, a stvari stoje posve suprotno volji, željama i nadama tih ljudi.

Tragikomično je kad gospođa Markić, posredno preko svojih satelita, razumno i utemeljeno osporavanje njene političke prevare, usmjerava i tumači u tzv. demantiju kao napad na ljude, koji su ju slijedili i koje je upravo ona pokušala prevariti. To je, kao i model pravosudnog iscrpljivanja tipičan instrumentarij svake diktatorske naravi.

Skrivati kritiku svoje inicijative iza nekoliko stotina tisuća ljudi, koji nisu mogli znati da se radilo o smrtonosnoj zamci upravo za te ljude je vrh besramnosti, pa želim istaknuti da je gospođa Bartolić potpuno u pravu s nacionalnih i kršćanskih pozicija, kad ističe da je sreća da ta inicijativa nije prošla.

Jer, jest sreća, a to na žalost još uvijek, prvenstveno zbog šutnje i nedostatka argumentiranog dijaloga, skrivaju mainstream mediji, koji su potencirali napade militantnih antifa na gospođu Markić i tako joj izravno pomažući, ali nikada nisu ni pokušali otvoriti ozbiljnu raspravu o inicijativi “Narod odlučuje”, štiteći njenu poziciju u nacionalnoj i kršćanskoj strukturi.

Naravno, skriva tu istinsku dimenziju i kritike i narod hr., kojim apsolutistički upravlja Željka Markić, jer, provjerite otvorenost i demokratičnost tog portala, pa ćete vidjeti da je više Pupovčev tjednik “Novosti” posvetio pozornosti inicijativi protiv Istanbulske konvencije, nego portal Narod hr.

Ni slova o toj inicijativi nisu objavili tijekom prikupljanja potpisa, pa se uz sva razumska pitanja, nameće pitanje gospođi Markić, s kojim to pravom kritizira mainstream medije, Novosti ili HRT, kad urednice portala Narod hr., ne smiju spomenuti niz anatemiziranih ljudi da se radi o događaju ne znam kakve važnosti?

Ne govorim pri tome o propitkivanjima njezinog aktivističkog i političkog lika i dijela, jer to ni u ludilu ne može proći na tom portalu znakovitog imena “narod”, pod kojim imenom gospođa Markić inače, ničim opravdano djeluje godinama, nego o inicijativama, koje joj nisu po volji, kao što je evidentno bila inicijativa protiv IK.

Zanimljivo je ovdje primijetiti, da je pismo koje je gospođa Željka Markić u ime udruge UiO uputila sveopćoj javnosti izravno protiv referendumske inicijative protiv Istanbulske konvencije, netragom nestalo s tražilice Google, ali i s narod hr., netom nakon što smo kolega Nenad Piskač i ja, Piskač načelno o sukobu inicijativa, a ja detaljno o prijedlogu izbornog sustava, tada na hkv hr., snažno i potpuno argumentirano osporili inicijativu Narod odlučuje i izravno ju doveli u kontekst, koji je u Podcastu izrekla gospođa Bartolić – ciljanoga režimskog miniranja referenduma protiv IK.

Potražite taj proglas UiO, nećete ga pronaći. Zašto? Kako? Pokušajte pronaći razuman odgovor!

Da se vratimo na inicijativu Narod odlučuje i tragikomični “demanti”, koji nije ni potpisala izravno prozvana Željka Markić, niti je s njim pokušala bilo što demantirati. Zašto je to tako?

Zato što Željka Markić zna da ne može demantirati baš ništa iz navoda, prvenstveno gospođe Bartolić, jer, ako uđe u taj prostor, moguće je da će se ohrabriti i Splićani, koji znaju i mogu, a vrlo vjerojatno i hoće, posvjedočiti deset puta opasnije stvari po njenu kršćansko-nacionalnu preostalu reputaciju.

Pitate me kako to znam? Stvar je jednostavna. Ljudi mi vjeruju i pokazuju činjenični rukopis gospođe Markić. A, strašan je.

Nevjerojatno, za nepovjerovati, odakle drskost bilo kome u zemlji, zagovarati slobodu misli i govora, napadati režim, a s druge strane, ondje gdje takav odlučuje, sprečavati i obične informativne, navodno prijateljske objave, u kojima se samo spominje ime nepoćudne osobe!?

Inicijativa “Narod odlučuje” je bila referendumska inicijativa, kojoj je očita namjera prema postupcima i posljedicama bila spriječiti uspjeh inicijative protiv IK, a za to se poslužila pričom s referendumskom inicijativom o prethodno nužnoj promjeni izbornog sustava, gdje bi navodno “narod” odlučivao i ne bi, opet navodno, više dopustio takvo zakonodavstvo.

Da je inicijativa ” Narod odlučuje” prošla, hrvatski narod ništa po milom Bogu ne bi odlučivao, prvenstveno zato što ga ne bi bilo, niti je predviđen u toj inicijativi. Zar netko smije imati iluzija da tu inicijativu ne bi frontalno predvodila Željka Markić, da je to bila bar u ciljanoj namjeri dobra inicijativa?

Pitajte nesretnog javnog pijuna Zvonimira Troskota, a valjda će i dobroj ženi Nataliji Kanački, koja je u tom igrokazu s “dr Željkom Markić” samo ” gospođa Kanački” iako imaju isto zvanje, jednom svanuti. No, to su njihove stvari, iako imaju izniman društveni i kršćanski značaj, pa nikako, bar u ovakvim okolnostima i pitanjima ne mogu biti zanemarive.

No, zašto ne valja inicijativa “Narod odlučuje”, u koju je povjerovalo nekoliko stotina tisuća, posve dobronamjernih ljudi?

Zato što se ispod deklaracija skriva teška, rekao bih, dramatična i antihrvatska podvala.
Idemo redom. Ponovno.

Prvo, kad se kaže da “narod odlučuje”, to u Hrvatskoj može i mora u tom slučaju biti samo hrvatski narod, nikako njegov dio ili mehanički zbroj dijelova. Ne mogu to biti Dalmatinci, Slavonci, Baranjci, Dubrovčani, Neretljani, Istrijani, Zagorci ili Međimurci. A zahtjevom pod imenom “narod odlučuje”, prof Podolnjak, Željka Markić, te njihovi istureni dobronamjerni a naivni, ili ne, personalni sateliti, upravo žele reći da hrvatski narod u cjelini – ne postoji.

Jer zbroj svih gorespomenutih je identičan zbroju regija i pokrajina iz poslanice patrijarha Irineja primjerice, koji ne priznaje cjelovitost hrvatskog naroda, njegove povijesnosti i državnosti. Ako ne vjerujete u ovo što pišem, pročitajte tekst referendumske inicijative “Narod odlučuje”.

U toj inicijativi nema – hrvatskog naroda.

Ima prijepisa inicijative ustavnih promjena Ive Josipovića uoči predsjedničkih izbora nasuprot Kolinde Grabar Kitarović, ima inicijative tadašnje Josipovićeve najbliže suradnice Jurline Alibegović, kasnije MOST-ove ministrice uprave, koja je usporedno s aktivnostima MOST-ovog ministra MUP-a Vlahe Orepića, htjela regionalizirati Hrvatsku, točno po Josipovićevom planu i točno po kasnijem prijedlogu izmjena izbornoga sustava pod imenom “Narod odlučuje”, s odobrenjem Željke Markić i prof Podolnjaka, zastupnika MOST-a.

Čudno!?

Samo budalama, koje imaju problema sa zbrajanjem jedan plus jedan.

Inicijativa “Narod odlučuje” se zalaže za narod, poziva iseljenu Hrvatsku na potporu, dio naivčina, plaćenika, ali i budaletina, uvjerenih da iza te inicijative Željke Markić stoji Crkva, koja je to javno uvjerenje svjesno i katastrofalnim konformizmom dopustila, a istodobno svojim odnosom prema polovici hrvatskog naroda izvan RH samo referendumski želi potvrditi politički program izrazito antihrvatskih režima XX.stoljeća, koji su te ljude istjerali iz Hrvatske.

Naime, inicijativa ih se nije ni dotakla, a prijedlog za uvođenje dopisnog i elektroničkog glasovanja je bio cirkus, jer to glasovanje ne bi baš ništa kvalitativno promijenilo uz ustavnu odredbu da iseljena Hrvatska ima pravo na tri mandata u Saboru. Dakle, imali vi elektroničko, dopisno, ovakvo ili onakvo pravo, izišlo na izbore deset, sto, sto tisuća ili tri milijuna ljudi, pravo koje u donošenju zakona imaju ti ljudi je – tri u odnosu na 151.

Tko je tu lud i tko je tu “narod”?

O narodu, o hrvatskom narodu se svakako, pred očima svih razumnih ljudi ne radi, jer, kako ljudska ruka ili noga nije čovjek, tako ni jedna izborna jedinica, bilo ih šest ili dvadeset, nije hrvatski narod.

Ako se može reći da se ne radi u prijedlogu inicijative “Narod odlučuje” o cjelokupnom hrvatskom narodu, a zbroj Dalmatinaca, Ličana, Dubrovčana, Istrijana, Zagoraca, Slavonaca i Baranjaca nije hrvatski narod, jer nemaju političke poveznice u postupku izbora hrvatskog zakonodavnog doma, onda i nepismen čovjek zna da se s proklamacijom “Narod odlučuje” – laže.

S druge strane, inicijativa Željke Markić i prof Podolnjaka, koga je gospođa Markić skrivala do nekoliko dana nakon objave inicijative, a s njim u množini mahala kao s tajnovitim “stručnjacima”, koja je, po njenim riječima i pod obrazloženjem o prioritetu njene inicijative u odnosu na inicijativu protiv IK, bila preduvjet da se u Saboru nikada više ne ratificira nešto slično IK, upravo je jednoga od javnih zagovaratelja ratifikacije IK, prof. Podolnjaka angažirala da u budućnosti osigura prevenciju protiv sličnih stvari. Svakome zdrava razuma je to posve isto, kao da netko rješenje za obranu o upadu vukova u ovčji tor, prepusti čovjeku, koji će vuka uvesti u tor i očekivati od njega obranu janjaca.

Zamislite obrane!?

Željka Markić je angažirala čovjeka, koji je zagovarao i podupro javno ratifikaciju Konvencije, kako bi osigurao sustavnu prevenciju protiv te iste i sličnih konvencija.

Gdje je u tome logika, razum i smije li se uopće postaviti pitanje Markićki i svima koji ju usprkos toga podupiru – ponašate li se na taj način pri odlučivanju o svom životu?

Odgovor na to pitanje je presudan normalnim ljudima.

U tzv.”demantiju”, s potpisom gospođe Kanački, naglašava se “konzultacija sa stručnjacima”, koji su rekli da se IK ne može deratificirati referendumom. Zašto se konačno ne navedu imena tih “stručnjaka”?

Zato da se ne bi saznalo da su “stručnjaci” prof. Podolnjak i eventualno – Božo Petrov, Grmoja ili netko od ” transparentnih” Mostovaca, koji po svemu što pokazuju veze nemaju o pojmovima koje zastupaju, pa ova reakcija ima i upozoravajući sadržaj i dobronamjerno upozorenje Miroslavu Škori, čiji je direktor komunikacija Mate Mijić u više navrata isticao ovo polazište kao osnovicu tzv. “Škorinog programa” vraćanja države narodu. Klonite se istrošenih floskula, ili bar pronađite neprovaljene, ako želite varati, kako po svemu izgleda.

Jer, vraga će on na ovaj način vratiti narodu, a ne odlučivanje!?

Konačno, inicijativa “Narod odlučuje” je imala ugrađen mehanizam na kojem bi svaki, baš svaki Ustavni sud, morao srušiti pravo na održavanje referenduma, ukoliko se potvrdi dovoljan broj potpisa.

Naime, zahtjev da se zastupnicima nacionalnih manjina, pod firmom smanjivanja broja zajamčenih zastupnika, zadrži pravo ekskluzivnog i nepoštenog izbora s referendumskom potvrdom njihovoga neustavnoga i neprirodnoga postojanja i etničkog legitimiteta i legaliteta izvan kategorije nacionalne hrvatske države i hrvatske političke nacije, izvan svih praksi, običaja i civilizacijskih normi, a s druge strane ustavno uskrati jednakost mandatnog prava u Saboru, je izravno uvođenje ustavnog kaosa i po definiciji – diskriminacija zastupnika na one višega i one nižega ranga.

Prijedlog Markićkine inicijative je u biti predvidio referendumsku legitimaciju političke federalizacije Hrvatske i po etničkoj osnovi, jer je nebitno koliko je predstavnika manjina sa zajamčenim etničkim mandatom u Saboru, u odnosu na katastrofalne posljedice uvođenja i potvrde postojanja mandata bez hrvatskog političkog predznaka u zakonodavnom domu nacionalne države hrvatskog naroda!

Zato je priča o smanjivanju broja zastupnika manjina obična podvala, čije su posljedice realno referendumsko potvrđivanje temelja za neke već postojeće, kao srpske, i neke buduće zahtjeve za federalizacijom Republike Hrvatske na nacionalnom principu.

S druge strane, kao mamac naivnom narodu uz “antivelikosrpstvo” te inicijative ugrađen je model smanjivanja ovlasti zastupnika nacionalnih manjina, a u biti se radilo o elementu, koji bi izvjesno, na Ustavnom sudu srušio inicijativu da je i imala prihvaćen broj potpisa.

Jesu li to predlagatelji znali?

Nisu stotine tisuća ljudi to znali, nisu ni trebali znati. Nije to morala znati ni gospođa Kanački, nije ni prethodnik joj Troskot. Ali, to je morala znati Željka Markić kad je smjela pokrenuti cijelu priču, a pogotovo zato jer je angažirala “stručnjake”. Inače je neodgovorna, pa bi samo zbog toga morala snositi javne posljedice, a na ustrajavati na afirmaciji svoga štetočinstva i prijetiti onima koji upozoravaju na to štetočinstvo.

No, stvari su uvijek puno jednostavnije.

Predlagatelji inicijative su znali da ni jedan ustavni sud na kugli zemaljskoj to ne smije odobriti, zato su to i predlagali, jer je očito cilj bio – masovni javni igrokaz, koji nema veze s proklamiranim ciljevima. Inicijativa prema ovome u startu nije bila zamišljena da uspije, primarni cilj je bio – onemogućiti inicijativu protiv IK, a usput kontrolirati nagomilanu energiju nacionalnog otpora režimu i pobrinuti se da ne eskalira izvan kontrole s posljedicama za nositelje društvene moći.

Zato u tom igrokazu na vrhu piramide nema Željke Markić, iako čak ni ona nije u početcima skrivala, kad je trebalo iskoristiti sve resurse, pa i postojeći javni ugled nacionalno-kršćanske ikone, da vuče presudne konce. Igrokaz s blamažom su nakon usmjeravanja preuzimali bliski suradnici, od kojih su neki, kao Troskot, nestajali s radara, a neki kao Munjin, Kanački i slični ostajali primati javne pljuske, koje je zavrijedila Željka Markić.

Zato se na “demantiju” koji nije nikakav demanti, niti se bilo što od spomenutog uopće može demantirati ili bilo kako osporiti potpisala dobra žena Natalija Kanački, a ne Željka Markić.

I zato je, zbog svega navedenoga, što je samo kap u moru teških svjedočanstava o višegodišnjem “nacionalno-kršćanskom” rukopisu spomenute Markić, počevši od razvoja borbe protiv pedofilije, ćirilice u Vukovaru do inicijative “Narod odlučuje” izrazito važno o tome javno govoriti, pogotovo u okviru nacionalno- kršćanskog javnog spektra.

Jer, priča koju su započele gospođa Pavlović i gospođa Bartolić je jako važna, ali i izrazito benigna u odnosu na ta svjedočanstva, pa su prijetnje tužbama blef bez ikakvog pokrića i cirkus nedostojan osvrta, kad ne bi bilo i dalje golemih zabluda u javnosti i navedenih posljedica.

Marko Ljubić/Foto:maxportal/cropix

 

Komentari
Share Button