Okrutno ubojstvo 19-godišnjeg mladića koji je sinoć radio kao dostavljač pizze u kasnim noćnim satima potreslo je mirni gradić na Čikoli i cijeli drniški kraj. I ne samo Drniš, već i cijelu Hrvatsku, koja je zgrožena okrutnim ubojstvom koje se sinoć dogodilo.
Počinitelj tog zločina, za kojim tragaju sve raspoložive policijske snage, još nije uhićen. Osumnjičen je Kristijan Aleksić (50), koji je otprije poznat policiji i već ima na duši okrutno ubojstvo Marijane Sučević, koje je čak sedam godina bilo nerazriješeno i za koje je bio osuđen na 12 godina zatvora.
Radi se o ubojstvu 22-godišnje djelatnice KBC-a Split koju je Aleksić okrutno ubio 27. svibnja 1994. godine u Primorskom Docu. Prije točno 32 godine Aleksić je pričekao žrtvu na putu prema kući u Prgometu. Nekoliko ju je puta snažno ubo u leđa nožem za kruh, koji je posebno izbrusio…
Aleksića su se, govore Drnišani, svi pribojavali zbog njegove agresivne naravi i prijetećih poruka. Nažalost, sinoć se dogodilo novo ubojstvo, maturanta koji subotu večer nije provodio u noćnom provodu, poput većine vršnjaka, već je vrijedno radio mijenjajući prijatelja koji je bio spriječen odraditi smjenu vikendom.
Otišao je dostaviti još jednu pizzu ne sluteći što će se dogoditi… Cijela Hrvatska tuguje, a Drniš plače za 19-godišnjim mladićem koji je bio član košarkaškog kluba DOŠK. On i njegov brat igrali su košarku, bili članovi generacije koja je šokirala sve osvojenim trećim mjestom na prvenstvu Hrvatske
Drniški klub oprostio se od svog člana dirljivom objavom:
“Oduzeti smo prestrašnim vijestima o nepojmljivoj tragediji koja nas je sve zadesila.
U stanju smo neizmjerne boli koja para dušu, a srce od noćas ne pronalazi mir, samo pitanja i patnju.
Nemoguće je uopće pronaći riječi kojima bismo opisali duboku tugu nakon preranog odlaska našeg prijatelja – našeg nestašnog dječaka, našeg košarkaškog virtuoza i osmijeha koji je godinama unosio radost među sve okupljene oko KK DOŠK-a.
Ipak, pišemo ovu posvetu jer ne želimo da bez pozdrava ode srce i duša generacije 2006./2007. godišta.
A uz neizmjernu tugu, u nama se miješaju i nevjerica te ljutnja.
Ljutnja zbog osjećaja da je društvo ponovno zakazalo. Jer jedan je mladi život ugašen prerano, a svima nam je poznato da je naš grad godinama živio u strahu i strepnji, osjećajući da opasnost postoji, dok su odgovorni ostajali nijemi i bez prave reakcije.
Teško je prihvatiti da danas oplakujemo dijete koje je tek trebalo živjeti, sanjati i stvarati svoju budućnost. Izražavamo sućut obitelji, Bog nek im da snage.
Vedri duh, dobrota i osmijeh našeg košarkaša zauvijek će odzvanjati ispod obruča, u svlačionici, na treninzima i u svakom našem sjećanju.
Počivaj u miru!”
M.M: /Foto: Ilustracija
