Moderni američki helikopteri Black Hawk i stari, oronuli hangar iz doba JNA. To je slika današnjeg Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i način planiranja onih koji sjede u Ministarstvu obrane RH.
Kako je znano, još ni lopata nije zakopana za izgradnju novog hangara za američke letjelice, pa su ovi iz MORH-a odlučili dva pristigla helikoptera staviti pod krov starog hangara drugog stupnja održavanja na Plesu koji otužno izgleda, ali barem, u odnosu na novi hangar dežurnog dvojca MiGova, ima kakvo-takvo grijanje.
Taj novi hangar, koji se neko vrijeme razmatrao za smještaj Black Hawkova, nije usrećio ni pilote, ni tehničare MiGova.
Stavljen je u porabu iako ima niz funkcionalnih problema. Navodno ima više desetina uočenih nesukladnosti. Kako će Black Hawkove staviti u hangar drugog stupnja održavanja, za očekivati je da će se smanjiti i radovi na održavanju Mi-8 i MiGova-21.
Nije baš najjasnije zašto su u Ministarstvu obrane RH prioritet helikopteri UH-60 Black Hawk (pored dva pristigla, dva su u priprema za isporuku HRZ-a)? Barem helikoptera imamo više nego dovoljno; od izvidničkih OH-58D Kiowa Warriora do transportno-borbenih Mi-8 i Mi-171.
Ni za ove pobrojane helikoptere nemamo dovoljno pilota, a poražavajuće je za naše vojne planere da uopće nemamo ni stratešku rezervu pilota koja bi svake normalne oružane snage trebale imati. Kako je najavljeno, nabavljamo 4 primjerka UH-60, a bili bi pod Zapovjedništvom specijalnih snaga OS RH. Zašto ih nabavljamo? Dabome, legitimno je kupovati ove letjelice, ali za koje točno zadaće? Kakva je uporabna vrijednost svega 4 letjelice?
Black Hawk nije transportni helikopter, kako ga se često predstavlja u našem medijskom prostoru gdje ga se iz nepoznatih razloga uspoređuje sa Mi-171. Nisu pandani ni po čemu.
UH-60 je “utility helicopter”, odnosno višenamjenski borbeni helikopter koji ima središnje mjesto u konceptu tzv. zračnog napada (“air assault” – AA). AA koncept označava transport kopnenih postrojbi korištenjem helikoptera s ciljem zauzimanja i zadržavanja ključnih točaka (komunikacijsko čvorište, točka s koje je moguć nadzor određenog područja i sprječavanje kretanja protivnika te slično) ili s ciljem izravnog napada na protivničke snage u kritičnom trenutku bitke.
S obzirom na ograničenja višenamjenskih helikoptera koji se koriste u ovoj ulozi, snage koje se transportiraju u AA napadu su lako pješaštvo, a nedostatak teškog naoružanja nastoji se kompenzirati vatrenom potporom koju daje Black Hawk.
Nadalje, Black Hawk je idealan za specijalne operacije. Hrvatska u ovom trenutku nema potrebe za Black Hawkom, jer naprosto nema ni koncept upotrebe u AA operacijama. Nemamo razrađene jasne scenarije vojne uporabe Black Hawka. To što smo mu na verbalnoj razini deklarirali „specijalnu“ namjenu ne znači ama baš ništa. Takva priča, iz pogleda struke, ne vrijedi ni pišljiva boba.
Također i drugi korisnici (Hitna pomoć, Gorska služba spašavanja …) trebali bi reći mogu li im koristiti te letjelice.
Kako je načinjen odabir u ovom slučaju? Ne znamo. Imamo li detaljnu studiju odabira sa jasno obrazloženim parametrima i načinima njihova ocjenjivanja? Pojma nemamo.
Zašto baš helikopter Black Hawk? I to verzije bez ikakve posebne opreme ili naoružanja. Ni na ovo pitanje nema odgovora. To što se radi o djelomičnoj donaciji ne bi smjelo biti presudno. Kako ćemo ga uvesti u uporabu i što poduzimamo za primanje takvog tipa helikoptera u sustav HRZ-a?
Ako smo baš htjeli helikopter za specijalne operacije, zašto Mi-171 Sh, kada smo ih već slali na remont, usput nismo nadogradili na VN verziju?
Radi se o novoj inačici tog helikoptera koja je nastala temeljem ruskih borbenih iskustava u Siriji. Mi-171Sh VN, poznatiji i kao „Osvetnik Damaska“, ima čitav niz poboljšanja koje su sigurnost leta podigle na osjetno višu razinu, uz veće mogućnosti preživljavanje posade te veću vatrenu moć u odnosu na verziju Sh.
Među ostalim, odlikuje se snažnijim motorima pa mu je tako maksimalna brzina s 260km/h povećana na 280 km/h. Glass kokpit konfiguriran je u kombinaciji s analognim uređajima čime se znatno povećala funkcionalna otpornost uređaja na oštećenja u borbenim operacijama. Također, Mi-171 Sh VN ima i novi računalni sustav za autopilotiranje, kao i sustav „President-S“ koji identificira ugroze, odnosno projektile zemlja-zrak ispaljene na helikopter, a pri čemu podatke umreženo dijeli s drugim helikopterima u grupi te borbenim avionima koji ih prate i pružaju zaštitu.
Posjeduje FLIR radar, a opremljeni su i podtrupnim optičkim senzorima. Osim lansera IC mamaca, podnica ovog tipa helikoptera u cijelosti je obložena kevlarom.
Naoružanje? Protuoklopne rakete Ataka, dvocijevne automatske topove GŠ-23, strojnice Kord, zapaljive bombe OFAB-250, sačaste lansere, potrupne optičke senzore, itd….
Dakle, Mi-171 koje imamo – nismo dodatno opremili za eventualne specijalne namjene, ali zato kupujemo američke helikoptere za te iste specijalne operacije.
M.Marković/Foto: Radu Tatar/ airplane-pictures.net
