Optužbe Zdravaka Mamića o korumpiranosti osječkih sudaca te Milanovićev i Plenkovićev igrokaz tko je od njih odgovorniji za katastrofalno stanje u pravosuđu ponovno otvaraju temu potrebe cjelovite reforme i lustracije pravosuđa.
PIŠE: Pero Kovačević, pravni ekspert Haaškog suda
Budimo realni Andrej Plenković i Zoran Milanović politički su odgovorni za katastrofalno stanje u pravosuđu. Nisu priveli reformu pravosuđa iako su je obećavali, dapače imenovanjem raznoraznih likova na ključne dužnosti u pravosuđu smo su pogoršali opće stanje u pravosuđu.
Stoga im javno dajem predložak kako treba provesti cjelovitu reformu i lustraciju pravosuđa pa da vidimo žele oni uopće provesti reformu i lustraciju pravosuđa.
Nama pravna država ne funkcionira. Institucije pravne države, državno odvjetništvo i sudbena vlast pod utjecajem su politike, izvršne vlasti, interesnih skupina i raznih lobija i to je realno slika stanja i funkcioniranja pravne države.
Vodeće stranke, posebice HDZ-a i SDP-a , godinama obećavaju da će provesti učinkovitu reformu pravosuđa, čine to i danas uoči lokalnih izbora.
Što je rezultat njihovih obećanja i reformi?
Jedino što je u Hrvatskoj organizirano i što funkcionira su organizirani kriminal i korupcija.
Tijekom suđenja u Haagu svjedočili su mnogi bivši i sadašnji dužnosnici iz Hrvatske. Kolege iz obrana i tužiteljstva su me često pitale je li moguće da su ti ljudi kod vas stvarno obnašali tako važne i značajne dužnosti odnosno funkcije. Bilo me je sramota. Nažalost ti isti ljudi i danas obnašaju važne dužnosti.
U Hrvatskoj je prijeko potrebno provesti cjelovitu i učinkovitu reformu pravosuđa, te otkloniti sve neuralgične točke, koje imaju za posljedicu nedjelovanja pravosudnog sustava, nefunkcioniranje pravne države i institucija sustava, nesankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na „hrvatski način“ i nesankcioniranja korupcije u javnom i državnom sektoru, koje sustavno i godinama podrivaju gospodarstvo, potiču mito i korupciju te daju lošu sliku o funkcioniranju pravne države i izazivaju opravdano nezadovoljstvo hrvatskih građana.
Korupcija i siva ekonomija godišnje u Hrvatskoj progutaju preko 25 milijardi kuna koje završe u privatnim, stranačkim ili u džepovima interesnih skupina i time onemogućavaju otvaranje novih radnih mjesta, a posljedica toga je kažnjavanje umirovljenika, radnika i seljaka uvođenjem poreza „harača“.
Godišnjim ubiranjem 25 milijardi kuna, koje proguta korupcija i siva ekonomija, omogućilo bi se otvaranje preko 50 tisuća novih radnih mjesta u gospodarstvu svake godine te poticanje poljoprivrede i turizma.
Dosadašnje reforme, „reforme igrokazi“ iako pompozno najavljivane, dale su male i u konačnici nezadovoljavajuće pomake.
Budući je postojeće stanje nezadovoljavajuće, nužna je cjelovita i učinkovita reforma pravosuđa obuhvaća žurno i učinkovito rješavanje sljedećih gorućih problema i pitanja:
- – rješavanje nagomilanih i neriješenih sudskih predmeta (Program riješen spis);
- – sankcioniranje nezakonitosti u pretvorbi i privatizaciji (Program čiste ruke);
- – sprječavanje i sankcioniranje korupcije (Program pravna država na djelu);
- – uspostava učinkovitog pravnog i pravosudnog sustava – Sustav u funkciji građana.
Posebno ističem sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način u kojoj je “zamračeno” najmanje 15 milijardi eura, zamračenih 50 milijardi kuna u predstečajnim postupcima (prema tvrdnjama bivšeg suca Kolakušića) i izneseni 23,2 milijarde dolara iz zemlje, prema vanjskim izvorima neovisnih međunarodnih organizacija.
Mehanizmi za sankcioniranje trebaju biti cjeloviti i zahvatiti sve oteto, počev od pretvorbe i privatizacije gdje se je nužno uvodi institut “ovjere vlasništva” po načelu: koliko si platio u tom djelu si vlasnik, a ostalo se oduzima.
Drugi mehanizam se odnosi na financijsku ili gospodarsku lustraciju gdje se uvodi institut “ovjere vlasništva –ovjere zakonitosti stjecanja imovine”, sve nezakonito stečeno se oduzima.
Posebno je bitna lustracija “kontaminiranog pravosuđa”, koje je omogućilo zajedno i udruženo sa svim negativnim silnicama pljačku obiteljskog srebra po modelu haaški rečeno udruženog zločinačkog pothvata”. Znači, nužno je provesti financijsku i gospodarsku lustraciju.
Cilj financijske ili gospodarske lustracije je sankcioniranje pljačke i grabeži u priči zvanoj pretvorba i privatizacija na hrvatski način u kojoj je “zamračeno” najmanje 15 milijardi eura.
Sankcioniranje zamračenih 50 milijardi kuna u predstečajnim postupcima (prema tvrdnjama bivšeg suca Kolakušića).
Sankcioniranje i povrat izneseni 23,2 milijarde dolara iz zemlje, prema vanjskim izvorima neovisnih međunarodnih organizacija. Sankcioniranje stjecanja imovine u korupciji po načelu ovjere vlasništva i oduzimanja nezakonito stečene imovine.
Financijsku ili gospodarsku lustracija odnosno oduzimanje otetog, opljačkanog provodila bi neovisna Agencija za oduzimanje otete imovine.
Usporedno s financijskom ili gospodarskom lustracijom treba provesti i lustraciju pravosuđa i institucija koje su omogućile pljačku i grabež obiteljskog srebra.
Naravno da bi se uz njih provodila i funkcijska lustracija. Bit funkcionalne lustracije je istražiti tko je i kada omogućio privatizaciju i privatizirao, bez plaćanja, tko je opljačkao hrvatska poduzeća, tko je rasprodavao Hrvatsku i tko je u to vrijeme i na kojemu mjestu bio odgovoran. Znači važno je tko je tada bio ministar ili zamjenik ministra, državni tajnik, direktor poduzeća itd. To se zove funkcijska lustracija.
Prema tome, želimo li konačno uspostaviti pravnu državu, provesti u djelo načelo vladavine prava, oduzeti oteto i opljačkano, onda moramo provesti financijsku ili gospodarsku lustraciju. Trebamo lustrirati pravosuđe i obaviti funkcionalnu lustraciju osoba, institucija, interesnih krugova i lobija koji su omogućili podobnima otimanje i pljačku Hrvatske.
Imajući u vidu izneseno činjenično stanje jasna je ocjena rada Državnog odvjetništva i ostalih institucija. Dapače radili su i rade u funkciji „cementiranja“ počinjene pljačke i grabeži odnosno njezinog legaliziranja uz igrokaze uhićenja.
Pravosuđe je trulo i bez učinkovitih i suštinskih reformi neće biti promjena.
Pero Kovačević
