Gojko Borić, tako vrstan novinar, pisac, publicist a tako sve izrelativizira do granica apsurda samo u jednom svom članku, kao što je ovaj u prošlom broju Hrvatskog tjednika(15) od 28. studenoga 2019. pod naslovom: Bilo kuda Hrvatska svuda.
Navodim njegovu tvrdnju koju Borić nije prvi put publicirao u tom tjedniku, ali je sada u drukčijem kontekstu kako slijedi:
„Nije mi ni na kraj pameti opravdavati Titovu ratnu i još manje poslijeratnu politiku jer je bila zločinačka, ali zar Broz nije ukinuo srpsku monarhiju, Hrvatsku proširio na Istru, Rijeku, Zadar, četiri jadranska otoka i Baranju, Srbiju raskomadao na tri dijela, oživio crnogorsku državnost, Albancima dao Kosovo, a Makedoncima Makedoniju?“
Reklo bi se: dijelio je kapom i šakom.
Evo jednostavno pitanje za gospodina Borića: kako se nazivala vojna operacija ili ofenziva kojom je on pobijedio talijansku vojsku i istjerao je iz Istre i navedenih otoka kao i Rijeke, i to, možda već, u rujnu 1943. godine?
Svi znamo, pa i školska djeca, kako se nazivala operacija kojom smo mi u kolovozu 1995. pobijedili i istjerali srpskog agresora iz Hrvatske, ali nismo proširili Hrvatsku nego smo vratili okupirane teritorije.
Zar gospodine Boriću niste čuli za ulogu istarskih svećenika, na čelu kojih je stajao msgr. Božo Milanović, na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946., kad su sile pobjednice odlučivale o granici između Italije i Jugoslavije?
Njega ne spominjete; a to je golemo povijesno neznanje ili stalno ignorirate njegovu ulogu. Da li ste slučajno, ili je i ovdje riječ o povijesnom neznanju, izostavili , kako je šakom i kapom sužavao a ne širio hrvatski teritorij nego; Srijem je dao Srbiji, Sutorinu, Boku Kotorsku i primorje do Bara dao Crnoj Gori, Neum, Zavalje, Željavu… dao BiH, Mokrice, Osilnicu, Marindol, Prekomurje, Raskrižje, sjevernu Istru… dao Sloveniji…
A zapravo da nije bilo takozvane Crvene armije iz Rusije, tj. ondašnjeg SSSR-a na čelu s maršalima Tolbuhinom i Birjuzovim, partizanski maršal Tito ne bi Nijemce istjerao iz Jugoslavije ni sa 77 partizanskih ofenziva.
Što reći o istarskim fojbama (jamama) koje su Titovi partizani punili talijanskim, hrvatskim i drugim žrtvama upravo nakon 8. rujna 1943. kada su Talijani kapitulirali, tj. povukli se sa bojišta napustivši takozvani Trojni pakt?
Malo mi je čudna interpretacija oko onoga Tito kao ratni i poslijeratni zločinački političar, a Broz kao dobri tatica, koji nešto širi(Hrvatsku na Istru)), ukida(srpsku monarhiju), raskomadava teritorije, oživljava državnost i daje nešto Albancima a nešto Makedoncima. Kao da se radi o dvojici ljudi?
Manje je zanimljivo kako je ukinuo srpsku monarhiju, ali ajme za njegovu vlastitu komunističku monarhiju, tj. ajme za hrvatski narod u novoj tamnici naroda, u SFRJ-otu, gdje je on uspostavio komunističku diktaturu, a na čelu nje je stajao kao monarh ili apsolutista odnosno diktator prvoga reda. Ima li smisla ovdje spominjati Rimske ugovore (3) u svibnju 1941. između Italij e(Mussolini) i NDH (Pavelić), a prethodili su im pregovori u Ljubljani u travnju iste godine gdje su Talijani tražili gotovo duplo više teritorija, od Rijeke pa do Boke kotorske i to linijom prema Karlovcu i dalje prema Mostaru na koje Pavelić nije htio pristati? Nije li to slika našega Z4 u vrijeme srpske agresije devedesetih?
Svašta se je tada potpisivalo samo da bi se moglo dobiti na vremenu za osposobiti vojsku kako bi odbacili agresora i vratili se na svoje granice. Kako onda tako i sada. Činjenica je da su državnim aktom NDH poništeni Rimski ugovori već odmah iza kapitulacije Italije. I na kraju gospodine Boriću tvrdite „da historiografija(povjesnica) nije egzaktna znanost, da o istim događajima i ličnostima(osobnostima) mogu postojati različita pa i vrlo suprostavljena mišljenja. Samo u totalitarnim režimima vlada ´vječna istina´ vladajućih i oni koji ih intelektualno opslužuju. Hvala Bogu, u Hrvatskoj to nije tako“.
Ali ipak je egzaktno da su istarski svećenici na čelu s msgr. Božom Milovanovićem odigrali presudnu ulogu kod vraćanja Istre matici Hrvatskoj na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. iza koje je potpisan i ugovor 1947. godine
Kako se ovdje suprotstaviti činjenicama; suprostavljeno mišljenje oko ovoga je zapravo odbacivanje činjenica. Kao kad bi netko tvrdio; ma kakvi, uopće nije istina da je Napoleon htio okupirati Rusiju, jer je izgubio rat protiv nje! Ali nije sve jedno intelektualno opsluživati javnost bilo kako ili bilo čime, pogotovo ako se zaboravi na ili odbaci činjenice. Neka toga bude što manje u Hrvatskoj!
Nikola Bašić, Vis/ Foto: AFP
