Poznati Boysovac o Ivani Kekin: Zvonimir Boban je simbol i mjesto mu je u svakoj školi

2 studenoga, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Strastveni navijač Dinama,  marketinsški stručnjak Thomas Bauer, komentirao je izjavu predsjednice Nove ljevice i saborske zastupnice  Ivane Kekin, (izabrana na listi Možemo!), da treba obrisati mural posvećen Zvonimiru Bobanu i sjećnju na 13. svibanj 1990.  kad je kapetan Dinama na stadionu Maksimir, braneći sebe i navijače, naskočio na policajca.



“Logika ekstremne ljevice je da bi se Bobanov mural morao maknuti sa škole jer prikazuje nasilje, a s druge strane, ta ista ljevica propagira marksizam, pa i u obrazovnom sustavu. Iako je ta ideologija nesumljivo nasilna, što je u 20. stoljeću potvrđeno sa stotinjak milijuna mrtvih, Polom Potom, Staljinom i Causescuom.

Makar se često prešućuje Marxov filozofski predložak i nacrt koji je isplanirao drito to, krvavu diktaturu i genocid nad neistomišljenicima, pa se sve pokušava prikazati greškom i zabunom.

Nasuprot tome, čin Zvone Bobana bio je i ostao simbol građanskog bunta tada nemoćne, nenaoružane i jadne Hrvatske kojoj je prijetila komunistička JNA sa svom silom tajnih službi tada već pod izravnom kontrolom Miloševića i klike. Njihov je eksponent i dirigent na Maksimiru tog 13. svibnja bio ni manje ni više nego Arkan.

Ne manje važno je da je Boban simbol finog i pristojnog čovjeka, vrlo cijenjenog u europskom nogometu, koji sam od sebe ne radi političku figuru niti se time kurči, koji je sam naglasio da je njegov čin obični bunt, a da su heroji oni koji su stali pred tenkove i haubice.

Uz to, Boban je nedvosmisleno i bez kalkuliranja stao i protiv Mamićeve operacije ovladavanja Dinamom i hrvatskim nogometom i svih kriminalnih i nečasnih radnji koje su pritom počinjene.

Ako on ne zaslužuje biti na školi, a Karl Marx zaslužuje nekritički biti na fakultetima, onda mi kao društvo, dragi moji, odlazimo u bezdan bez povratka”, ističe Bauer.

Foto: N1/Facebook

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •