Preminuo je moj dragi prijatelj Robert Roklicer – ratni heroj, pjesnik, glumac …

kolovoz 28, 2018 maxportal
Share Button

U Gaćištu pored Virovitice, gdje je živio nekoliko proteklih godina, umro je poznati književnik, dramaturg i glumac Robert Roklicer. I jedan od heroja Domovinskog rata.



Rođen je Vukovaru 1970. godine gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Fellbachu (Njemačka), a početkom Domovinskog rata iz Austrije se vratio u rodnu Slavoniju.

“Zadnja plaća koju sam primio u Dresdener bank u Beču (‘radio sam na proviziju’) bila je 14. 000 maraka, a prva koju sam primio u MUP-u u Vinkovcima bila je 180 maraka. Trajala je jednu večer.”

Nakon težeg ranjavanja u Posavini (dum-dum metak ga je pogodio u trbuh, u brojnim druženjima tek jednom je ispričao kako je rukama držao utrobu), zaliječio se, ali nije otišao u zasluženu mirovnu. Vratio se u interventu policijsku postrojbu.

Drug put je ranjen u svibnju 1995. godine. Razgovarao je s Almirom Osmanović pred ulazom u zgradu Kazališne akademije kad je Mile Martić raketirao Zagreb. Lakše je ranjen, ali posljedice tog ranjavanja trpio je idućih 20 godina. Brojne kuglice iz zvončića ostale su u tijelu, povremeno izazivale ozbiljne teškoće i zahtijevale bolničko liječenje.

Tijelo sve pamti i bitno je utjecalo na njegov život i karijeru

Roklicera sam upoznao 22. srpnja 1991. u vrijeme bitke za Mirkovce. I danas pamtim – vječno ću pamtiti – kako se prekrižio kad je s desetak hrvatskih policajaca, bilo je oko podneva, krenuo u pomoć braniteljima koji su bili zauzeli pola Mirkovaca, došli do crkve, a onda je naređeno povlačenje.

Taj dan u Mirkovcima, u do danas nejasnim okolnostima, poginulo je 12 hrvatskih branitelja u Jelačićevoj ulici i Privlačkom putu. Većina je stradala nakon neobjašnjive zapovjedi o povlačenju.

Kad je drugi put ranjen Roklicer je studirao dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Studij nije doveo do kraja jer je pisao mnogo, živio intenzivno, ženio se i razvodio, stvorio djecu koja su danas velika.

Kad mi je prije nekoliko godina priopćio da iz Zagreba, a imao je stan u središtu grada, seli u Viroviticu, u mirniji život. silno me obradovao.

Subotom ujutro dolazio je vlakom na Jutra poezije, u kavanu Pod mirnim krovovina, koje je neizmjerno volio i koje je 2008. uspio sačuvati od zaborava.

Čest, najčešći gost Jutra poezije bio je pok. Arsen Dedić. Osjećali su uzajamno poštovanje i ljubav. Prema poeziji i glazbi, jedan prema drugome, uživali u dobrom druženju i kapljici. A  bilo je toga. I druženja i kapljice i poezije i glazbe.

Iako je počeo objavljivati u u zrelijim godinama u kratkom periodu objavio je jedanaest samostalnih knjiga proze i poezije.

Prva je bila pjesnička zbirka “Underground” pa prozni “Kako se ubiti” i “Žene, luđaci i malo dobrih pedera”, a onda opet poezija “O čemu pričaš”, “Pivo ne ostavlja mrlje od kave”, “Tamo gdje si ti, nema paukova”, “Bez detalja, molim”, “Nebo nek’ je i dalje samo nebo”, “Oprosti, a i ne moraš”, “Četrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna” i “Apsolutno siguran”.

Ostvario je nekoliko zapaženih uloga u kazališnim predstavama diljem Hrvatske ( “Šesto čulo”), a na malim ekranima najpoznatije su uloge ustaškog satnika Dane u filmu Kristijana Milića “Živi i Mrtvi” te vođa BBB u filmu “Metastaze” Branka Schmidta. Schmidt ga je zvao Švabo jer su mu oba roditelja Nijemci.

Bio je scenarist i dramaturg u brojnim hrvatskim filmovima i serijama, a najpoznatiji bi trebali biti ( daj Bože da ih HRT snimi) igrani filmovi na temu Domovinskog rata.

Naručeno je 12 igranih filmova koje smo dvije godine pripremali ( šest scenarija je napisano, prihvaćeno i odobreno, a snimljen je samo “Broj 55”). Roki je autor scenarija za filmove “Vukovar”, “Orkan” i “Maslenica”.

Po preseljenju u Viroviticu nije mirovao. Prošle godine pokrenuo udrugu FRiKK (Film, radio, kazalište i književnost) koja djelovala pod sloganom: „FRiKK je ono što vam treba Omogućavamo vam da kod nas stvorite ono najbolje od umjetnosti i kulture. Naša je suradnja mjesto na kojem možete izraziti svoju slobodu i kreativnost.“

Udruga je okupila umjetnika iz područja filma, radiofonije, književnosti i kazališta s ciljem povezivanje u ostvarivanju i jačanju kulture u RH i svijetu. S nekolicinom svojih kolega osmislilo strategiju kako “kulturnjaci” mogu pronaći – sve na jednom mjestu.

Po uzoru na Jutro poezije u Virovitici je pokrenuo Virovitičke umjetničke večeri subotom navečer u Cugu koje su vrlo brzo postale popularne i dosegle gotovo kultni status.

Večeras će u Cugu i Pod mirnim krovovima u Zagrebu upaliti svijeću.

Počivaj u miru, dragi prijatelju.

Marko Marković/Foto:virovitica.net



Komentari
Share Button