Šibenski branitelji: Ademi lažno prikazuje bitku za Šibenik i unižava Matu Viduku

1 travnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ponovno su se oglasili šibenski branitelji kojim se ne mogu pomiriti s tvrdnjama koje o Šibeniku u Domovinskom ratu i bitci za Šibenik u rujnu 1991. godine u svojoj knjizi “Samo istina“, iznosi general Rahim Ademi.



Okupljeni oko Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata “Jastrebovi” i Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Šibensko – kninske županije, nastavljaju s objavama kojima pobijaju Ademijeve tvrdnje, a vjerodostojnost im daju izjavama i svjedočenjima neposrednih sudionika bitke za Šibenik i zapovjednika postrojbi koje su bitku vodile.

U novoj izjavi koju objavljujemo u cijelosti izvorno, šibenski branitelji tvrde: General Rahim Ademi u svojoj knjizi “Samo istina” netočno i neistinito prikazuje tijek bitke za Šibenik u rujnu 1991. godine, izmišlja, krivotvori i falsificira povijest, vrijeđa Šibenčane i branitelje Šibenika te kompromitira Matu Viduku, zapovjednika Operativne zone Split koji je izravno sudjelovao u obrani Šibenika.

Ponovno naglašavaju da ne mogu i ne smiju dozvoliti da njegova knjiga „Samo istina” koja sadrži laži, krivotvorine, podvale i objede bude izvor istine o Domovinskom ratu i temelj za pisanje povijesti Domovinskog rata i borbe Hrvatske za slobodu i neovisnost.

“Ne odričemo generalu Rahimu Ademiju njegove stvarne zasluge i ne osporavamo njegov doprinos u obrani Šibenika i Domovinskom ratu. Ne tražimo i ne želimo ništa osim istine, a istina je da se general Rahim Ademi u svojoj knjizi “Samo istina” koju predstavlja kao jedini vjerodostojni izvor podataka za pisanje povijesti Domovinskog rata lažno predstavlja, ne govori istinu o bitci za Šibenik događajima koji su joj prethodili.”

————————-

Na 71. stranici knjige “Samo istina” general Ademi piše:

“Postrojbe neprijateljskog korpusa prodirale su kroz našu obranu kao kroz probušeni sir i kako je teklo vrijeme, bile su sve bliže Zatonu, Šibeniku, mostu na rijeci Krki i Vodicama.”

Na toj istoj strani general Ademi piše:

“Viduka me obavijestio da je 9. kninski korpus krenuo u organizirani napad prema Šibeniku i Vodicama uz uporabu oklopnih mehaniziranih snaga i snažnu topničku potporu iz rajona Đevrsaka.”

Na 72. stranici knjige “Samo istina” general Ademi piše:

“Obrana Šibenika te je večeri proživljavala kritične trenutke, vladala je velika panika. Šibenik je bio pred padom jer smo se neprijateljskom oklopu mogli suprotstaviti jedino čeličnim ježevima, koji nisu nikakva prepreka za tenkove. Nismo imali nikakvog naoružanja za vođenje protuoklopne borbe i protuzračne obrane.”

Ni jedan od ovih tvrdnji generala Ademija u njegovoj knjizi “Samo istina”, nije istinit. Štoviše njegova tvrdnja da je neprijatelj prodirao kroz našu obranu kao kroz sir, teška je laž i krivotvorina.

On netočno i neistinito prikazuje tijek bitke za Šibenik, izmišlja i krivotvori. Istina je da je neprijatelj sa svojih polaznih položaja u Bribirskim Mostinama došao do Šibenskog mosta hodnjom budući da na tom pravcu nije bilo nikakve obrane.

Na tom prostoru nije bila organizirana obrana, tamo nije bilo postrojbi ZNG-a i policije, a nije bilo izvršeno ni zaprečavanje odnosno miniranje putova, mostova i usjeka. Tenkovi JNA došli su na Šibenski most bez otpora i prepreka. Da se general Ademi pri pisanju svoje knjige “Samo istina” konzultirao s Matom Vidukom, tadašnjim zapovjednikom Operativne zone Split, ne bi pisao laži nego istinu.

Isto tako treba spomenuti pogrešnu odluku Mate Viduke, da izvrsnu i iskusnu 1. A satniju 113. brigade ZNG-a na području Bulića i Vukšića zamijene zadarski branitelj te da im pripadnici 1. A satnije predaju svoje oružje. Ademi bi, da je konzultirao Viduku, znao da je 1. A satnija predala položaje i oružje zadarskim braniteljima koji su se odmah povukli i da je zato Šibenik na tom pravcu ostao i bez ljudstva i bez naoružanja.

U takvoj situaciji Milivoj Peković i Božo Marković, stvarni organizatori obrane Šibenika, morali su smišljali načine kako umanjiti štetu nastali tom pogubnom zapovjednom greškom.

Isto tako Ademi izmišlja i krivo prikazuje stanje u Šibeniku i 113. brigadi ZNG-a u trenutku prodora neprijatelja prema Šibenskom mostu. Naime u Zapovjedništvu 113. brigade ZNG-a kao ni u gradu nikakve panike nije bilo. Ljudi su, normalno, bili zabrinuti, ali su bili prisebni i odlučni braniti grad. Sve službe bitne za život funkcionirale su. Građani Šibenika bili su na sigurnom. Funkcionirali su opskrba, zaštita, sve službe i institucije. Odmah se prionuli poslu da se ne dogodi pad Šibenika.

Sredstava za protuoklopnu borbu i težeg oružja nije bilo puno, ali Šibenik nije bio bespomoćan. Branitelji su već imali u rukama obalnu topničku bitnicu na otoku Žirju, potajice su izvukli nešto težeg oružja iz vojarni JNA, a bila je pripremljena i akcija osvajanja vojarni JNA na području Rogoznice. Da se i s onim čime se raspolagalo, ma koliko to bilo nedostatno, na vrijeme postavljen sustav zaprečavanja, neprijatelja se moglo zaustaviti već u Bribirskim Mostinama.

General Ademi, da mu je bilo do istine kada je pisao knjigu “Samo istina” sve je to mogao znati iako u tomu nije osobno sudjelovao, jer mu je “adresa” na kojoj je mogao prikupiti potrebne informacije poznata.

General Ademi dodatno kompromitira Matu Viduku zapovjednika Operativne zone Split kada mu stavlja u usta tvrdnju da je 9. kninski korpus krenuo u organizirani napad prema Šibeniku i Vodicama uz snažnu topničku potporom iz rajona Đevrsaka. Naime, general Ademi mora znati da je oklopno – mehanizirana postrojba koja je neometano, gotovo hodnjom došla iz Bribirskih Mostina na Šibenski most nije imala nikakvu, a kamo li snažnu topničku podršku.

Nikola Vukošić, ratni načelnik Policijske uprave Šibenik:

Već 14. rujna 1991. primijećeno je grupiranje neprijateljskih snaga na području Bribirskih Mostina i Planičnika. U vezi s tim tri dana sam uzastopno odlazio kod Mate Viduke koji je tada bio u zapovjedništvu 113. brigade ZNG-a u Šibeniku pitajući ga što ćemo napraviti ako tenkovi JNA krenu prema gradu tim ravni i tenkoprohodnim pravcem?

Mate Viduka me je uvjeravao da je sve pod kontrolom i da ništa ne brinem. Ali moji djelatnici na terenu i ja nismo primjećivali da su poduzete bilo kakve mjere zaprečavanja i onemogućavanja djelovanja tenkova i drugih oklopnih vozila.

Dana 16. rujna iza 16 sati otpočeo je napad JNA prema Oklaju. Na cesti kod Puljana tada je poginuo naš policajac Šime Grabić. Pokrenuta je mješovita tenkovsko – mehanizirana kolona JNA prema Šibeniku. Sa terena su stizale informacije da se kolona slobodno kreće i da je nitko ne zaustavlja, da nema ni prepreka ni postrojbi koje bi joj se suprotstavile. Ukratko da nema ničega. Policajci s kontrolnog punkta u Krkoviću, koji su se povlačili pred tenkovima nemajući nikakvih sredstava za borbu protiv njih, javljali su nam njihove trenutne pozicije.

U dogovoru sa zapovjednicima Policijske uprave uputio sam pred tenkove protuoklopnu grupu koju su predvodili pripadnici specijalne policije Marinko Kardum, Drago Zorica i Danijel Lasan Zorababel, ali je ona stigla prekasno da bi mogla borbeno djelovati pa se u zadnji tren uspjela sakriti u vinograd pored ceste dok kolona od 50 do 60 vozila među kojima je bilo desetak tenkova i desetak transportera prođe mimo njih.

Osim policije na punktu u Krkoviću tamo se zatekao i jedan vod ZNG-a koji je tamo došao dan ranije, ali nije imao protuoklopno oružje kao ni eksploziv za zaprečavanje, rušenje mostova i urušavanje prometnice. Od Bribirskih Mostina do Šibenskog mosta osim tog voda ZNG-a kojim je zapovijedao Perica Gulin i grupe policajaca na kontrolnom punktu kod Krkovića, nije bilo nikoga. Nje postojala nikakva obrana. Na prometnici nije bilo nikakvih prepreka niti je na bilo koji način onemogućena hodnja neprijateljevih tenkova, transportera i vozila.

Prema tome nije bilo, kako general Ademi piše na 71. stranici svoje knjige “Samo istina” prodiranja postrojbe neprijateljskog korpusa kroz našu obranu kao kroz probušeni sir. Zaista je šteta što general Ademi za pisanja svoje knjige nije konzultirao Matu Viduku jer bi od njega dobio odgovor o razlozima brzog napredovanja tenkova JNA prema Šibenskom mostu pa ne bi morao izmišljati, a izmišlja i krivotvori jer tada u tomu nije sudjelovao tu pa slaže priču kako mu odgovara.

Perica Gulin, zapovjednik voda 113. brigade ZNG-a;

–  Zapovjedništvo 113. brigade ZNG-a uputilo je moj vod u Lađevce tri dana prije nego što su tamo došli tenkovi JNA sa zadaćom da izviđamo što se događa na neprijateljevoj strani bojišnice, konkretno u Bribirskim Mostinama. S našeg osmatračkog položaja gledali smo kako JNA grupira snage i gomila oprema u Bribirskim Mostinama. Ispod našeg izvidničkog položaja na križanju u Krkoviću bio je policijski punkt kojeg je držalo nekoliko policajaca. Nikog drugog i nikakvih drugih snaga osim nas nije bilo na tom pravcu.

Prvog dana i noći nije se događalo ništa, ali treći dan vidjeli smo kako vojnici JNA iz kamiona istovaruju opremu i oružje.

Tijekom noći smo promatrajući IC uređajem vidjeli da JNA kamionima dovozi još opreme i ljudstva. Oko 2 – 3 sata iza ponoći pojavili su se tenkovi. Vidjevši to 16. rujna ujutro uputio sam u zapovjedništvo 113. brigade ZNG-a u Šibenik. U zapovjedništvu sam zatekao Duška Krnića, Marka Slavicu i Milivoja Petkovića. Izvijestio sam ih o svemu što smo vidjeli. Tražio sam od Milivoja Petkoviću da tamo pošalje minere ili da nama da eksploziv da dignemo Lađevački most.

Na to mi je on rekao da je sve u redu, da se vratim natrag, da nastavimo osmatrati i da ne paničarimo. Vratio sam se u Lađevce i dobio izvješće da je u Mostine stiglo još tenkova i da ih je sada tamo 15.

Odlučio sam povući ljudstvo. Dio voda se ukrcao u kamion, a ljude s osmatračnice sam vozio ja u našem Renaultu 4. Tek što smo krenuli prema Šibeniku tenkovi su se pokrenuli. Našli smo se u situaciji da moramo bježati pred njima. Sustigli su nas usred Lađevaca i da su htjeli mogli su nas pobiti. Uglavnom na tom pravcu mi nikakve obrane nismo imali.

Ni ZNG ni policija nisu tu imali nikakve ozbiljnije snage, nije bilo ni neke crte bojišnice koju smo držali, na cestama nije bilo protutenkovskih zapreka, prometnice nisu bile zapriječene niti su mostovi bili minirani. Tu nije bilo nikoga osim mog izvidničkog voda naoružanog tek lakim pješačkim oružjem i grupe jednako slabo naoružanih policajaca na punktu ispred Krkovića.

M.M: /Foto: Maxportal


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •