Srpski novinar intervjuirao zarobljenog Hrvata: “Nadam se najboljem, spreman sam na najgore”

13 svibnja, 2022 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Srpski novinar Miodrag Zarković, koji prilično otvoreno zagovara rusku stranu u ratu u Ukrajini, objavio je razgovor s Hrvatom Vjekoslavom Prebegom kojeg su prije otprilike tjedan dana zarobili Rusi



Nije jasno pod kojim okolnostima su Rusi dali Zarkoviću da obavi intervju s Hrvatom koji se borio na strani Ukrajine.

Članovi obitelji drugih stranih državljana koje su zatočili Rusi, a koji su se pojavili na ruskoj državnoj televiziji kao zarobljenici, tvrde da su ih Rusi sigurno prisilili da govore protiv Ukrajine te vlastite države. Stoga je upitna vjerodostojnost onoga što na ovakvim snimkama izgovaraju ratni zarobljenici jer im život doslovno može ovisiti o onome što kažu.

Novinar Miodrag Zarković, jasno je iz njegovih drugih objava na You Tubeu, otvoreno zagovara rusku agresiju na Ukrajini, a u ranijem radu hvalio je ratnog zločinca Ratka Mladića, negirao genocid i zločine u Srebrenici.

U videu objavljenom na Zarkovićevom profilu Prebeg govori da nije bio pripadnik Azova i da su u Azovu ljudi nacističke ideologije. Hrvat je Zarkoviću rekao da nije bio zatočen u čeličani Azovstal te da je bio pripadnik ukrajinskih oružanih snaga.

“Nikad nisam bio pripadnik Azova i nikada ne bih bio jer su izrazito nacističke ideološke orijentacije. Bježao sam od takvih ljudi i u Hrvatskoj”, rekao je na početku razgovora.

Prebeg je detaljno je opisao svoje okolnosti i put do zarobljeništva.

“Nikada nisam upoznao neku poput nje”

“Ja sam pripadnik Oružanih snaga Ukrajine. Stupio sam u službu 25. svibnja 2020. godine. Upoznao sam ženu u Ukrajini, nikada nisam upoznao neku poput nje, htio sam ostati, a bilo mi je potrebno državljanstvo. Na prijedlog nekih ljudi sam stupio u vojsku jer mi je rečeno da poslije tri godine mogu dobiti državljanstvo. Ranije sam služio u Oružanim snagama Republike Hrvatske”, navodi.

Tvrdi da tijekom službe nije dolazio u direktan sukob s proruskim snagama u Donbasu.

“Rekli su tada da je rat stacionaran i da se sve zapravo odvija u rovovima. Ja sam povjerovao. Tijekom prve rotacije uopće nije bilo vojnih djelovanja. Odmah je potpisan prekid vatre, obostrani. Ljeti smo kopali i kosili. Zimi smo cjepali drva i čistili snijeg”, kaže.

“Molio sam Boga da me ne ubije nešto”

“Već 24. veljače u pet popodne nismo mogli zadržati položaje i povukli smo se. Bježali smo kako bismo sačuvali glavu, ne znam koliko sam puta do kraja ožujka bježao i molio Boga da me ne ubije nešto. Granate su padale i na tri metra. Sjedio sam jednom ispod velikog rovokopača i “grad” je pao na nekoliko metara od nas”, rekao je Hrvat.

Naglasio da nije dobio dojam da je ukrajinska vojska dobro opremljena i da se može nositi s ruskim snagama.

“Ja to nisam vidio. Ne znam kako je u ostatku Ukrajine. Od 1. ožujka nismo imali Internet, malo smo slušali radio i čekali šta će nam reći zapovjednici koji su donosili neke informacije. Svaka tri dana je išla grupa iz svakog voda i dobili bismo hranu i vodu”, rekao je.

“Komanda nas je ostavila na cjedilu”

Naređenje za povlačenje je stiglo 11. travnja. Ukrcali su se na kamione, međutim, ruske artiljerija je počela djelovati, plan za organizirano povlačenje je tako osujećen. Preostalo je da se svatko pobrine sam za sebe.

“Moj vod je imao desetak ljudi i navečer smo se vratili u naše sklonište. Pokupili smo hranu i naoružanje. Krenuli smo prema Zaporožju. Zapovjednika satnije nije bilo. Danima nismo jeli. Ljudi su čupali neke trave i jeli, pa sam i ja. Na kraju je ostalo nas 17. Naš put je trajao 12 dana. Govore da smo prešli oko 250 kilometara. Padao je i snijeg na nekoliko sati. Uhvaćeni smo 23. travnja oko 5 ujutro. Bili smo gladni i postali neoprezni. Zapovjednik je rekao da spustimo oružje i da se predamo.”

Kaže da ih Rusi dobro tretiraju

Pohvalio je ruske vojnike zbog načina na koji postupaju s njima.

“Moram pohvaliti posadu. Zaista su bili profesionalci. Okružili su nas. Rekli su da izađemo iz šumarka. Nisu dirali vjerska obilježja i vjenčane prstenove. Vezali su nam ruke i prekrili oči. Njihovi oficiri su nas ispitivali, ništa nije bilo brutalno, nahranili su nas, a mene su kao stranca odveli pred jednog generala. Dao mi je čisto donje rublje i rekao da me ne diraju. Dobio sam četiri različita menija. Nemam riječi kako su se profesionalno ponijeli vojnici. Onda su nas odveli u drugu vojarnu gdje su bili stariji ljudi, nisu vojnici, vjerojatno su ljudi iz tog mjesta. Prema nama su se odnosili više nego ljudski. Kad im je poginuo zapovjednik, to im je neki običaj, dobili smo slatkiše.”

Tvrdi da se njegov pogled na rat promijenio.

“Riješili su se 17 neprijatelja bolje nego da su pucali mecima. Od nas 17, vjerujem da nitko više neće uzeti oružje u ruke”, ispričao je. Navodi da u njegovoj jedinici nije bilo još ljudi sa naših prostora.

“Nisam sreo nikoga od Srba, Bošnjaka, Hrvata, Slovenaca… Čuo sam da je bilo Hrvata u Azovu. U mom bataljonu je bilo pet Britanaca i jedan Amerikanac koji je odmah dezertirao”, rekao je.

Njegova sudbina je i dalje neizvjesna s obzirom na to da se se vodi kao plaćenik pred ruskim zakonima jer nema državljanstvo Ukrajine.

Kaže da je spreman za najgore, ali da se nada najboljem

Prebeg tvrdi da je, s obzirom na to da je stranac, odveden pred jednog ruskog generala kojem je zahvalio pred kamerama. Rekao je da ga je taj general nahranio, naredio da mu se omogući da se okupa i dao mu čisto rublje. Dalje kaže da su ih odveli u drugu vojarnu, gdje su bili stariji ljudi, za koje misli da su mještani. Ispričao je da se boji za svoju sudbinu.

“Spreman sam na najgore, ali nadam se najboljem”, rekao je Vjekoslav Prebeg.

M.M. /Foto: YouTube

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •