Glumica Lana Barić ovih je dana izvela mali političko‑emotivni performans na društvenim mrežama. O gradonačelniku Zagreba Tomislavu Tomaševiću napisala je: „Tomašević je najbolji gradonačelnik kojeg smo imali i kojeg ćemo imati. Rame za plakanje kad ode ne nudim.“
Lijepo je vidjeti takvu odanost. Još je ljepše kad se zna kako je ta odanost nastala. Ova kolporterka parola dobiva dodatni kontekst uz činjenicu da je Tomašević godinu dana ranije nagradio Barić hrpom eura.
Lana Barić je 2025. godine dobila Nagradu Grada Zagreba. U obrazloženju nagrade stoji da Barić „predanim radom i novim umjetničkim tendencijama gradi autentičan stil koji govori o problemima suvremenog života, osobito o problemima žena“.
Novčani iznos nagrade nije službeno objavljen. U ranijim godinama, u vrijeme Bandića, ona je iznosila 50.000 kuna za pojedince, a po logici godina i cijena, za očekivati je da je danas izdašnija.
Za 2025. je objavljeno da je u proračunu za Nagradu Grada Zagreba izdvojeno 124.000 eura, a nagradu je dobilo 11 pojedinaca i tri ustanove. Znamo li da pojedinci primaju novac, a ustanove samo plaketu, očekivana novčana nagrada za Lanu Barić iznosi oko 11.200 eura.
Dakle, nije riječ o simboličnoj zahvalnici, nego o sasvim pristojnom iznosu koji bi mnogima uljepšao godinu — a nekima, čini se, i politički stav. Za taj iznos čovjek bi i sam sebi napisao da je najbolji gradonačelnik kojeg je imao i kojeg će imati.
Performans zahvalnosti
Neki bi rekli da je to iskrena politička emocija, drugi bi rekli da je to umjetnički performans zahvalnosti. Treći kad ti Grad Zagreb isplati 11 tisuća eura, teško je ostati ravnodušan.
Nije tu potrebna matematika. Potrebna je samo logika. Nagrada padne u krilo, hvalospjev na društvene mreže. Simbolična razmjena dobara, gotovo pa umjetnička instalacija.
Nije sporno da glumci imaju pravo na politički stav, da budu aktivisti bilo koje stranke. Nije sporno ni da gradonačelnici imaju pravo dijeliti nagrade. Ali kad se te dvije stvari dovedu u uzročno posljedični kontekst, teško je ne primijetiti da je Zagreb dobio novu umjetničku formu – Performans zahvalnosti. Od 11.000 razloga.
Tko je Lana Barić
Lana Barić je 2024. dobila je Zlatne arene za najbolju glavnu žensku ulogu – za ulogu Sare u romantičnoj drami “Šlager” Nevija Marasovića.
Lana Barić nije samo glumica, ona je i stalna sudionica političko-kulturnih peticija, uvijek spremna potpisati nešto kad treba pokazati stav. Jedna je od dvadesetak potpisnika pisma upućenog Milanu Bandiću, u kojem izražavaju zabrinutost imenovanjem Zlatka Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća HNK Zagreb.
Potpisnica je i Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da Hrvati, Bošnjaci Crnogorci i Srbi imaju zajednički jezik.
Barić je bivša supruga Draga Markovine, ljevičarskog aktivista iz Mostara i osnivača Nove ljevice u Hrvatskoj. Vjenčali su se 2016., razveli 2027. godine
M. Marković/Foto: pulafilmfestival
