Spomen-područje na Bleiburškom polju, na kojem se desetljećima održava komemoracija Hrvatima i svim drugim stradalim na Križnim putevima, “uskoro bi moglo postati livada za ispašu stoke”, objavile su, ne bez doze zluradosti i trijumfalizma, Pupovčeve Novosti u kolovozu ove godine. No, čini se da su se prerano veselili.
Istina, pojavila se bojazan da bi udruga Počasni bleiburški vod mogla bez najvećeg dijela te parcele, čije je okrupnjavanje dijelom financirala i Vlada RH.
Ipak, prije dva tjedna je na Kotarskom sudu u Klagenfurtu došlo do nagodbe između odvjetnika PBV-a i Elfried Abramović udovice Ilije Abramovića, koji je kupovao zemlju u ime PBV-a, ali nije bio njen vlasnik, pa je njegova udovica Elfried, inače poslovno nesposobna, ne može naslijediti.
A upravo su to nakon Abramovićeve smrti u kolovozu 2020. pokušali izvesti pravni zastupnici udovice i već su potpisali kupoprodajni ugovor s lokalnim mljekarom Franzom Skukom.
No, taj pokušaj prijenosa vlasništva pao je nakon reakcije Počasnog beliburškog voda (PBV) koji je ponudio neosporive dokaze da su oni vlasnici zemljišta.
Naravno, mi ćemo se brinuti za gospođu Abramović, to nam je uvijek bila namjera i bez sudske odluke”, rekao je za Novi list Milan Kovač, zamjenik predsjednika PBV-a.
Čvrsta zabilježba
Nedavno je u organizaciji PBV-a u Zagrebu održan okrugli stol na kojemu je odvjetnik PBV-a Andreas Horaček najavio sastanak 14. prosinca na sudu u Klagenfurtu i pritom opširno opisao taj prilično neobičan pravni spor.
Budući da je zemljište na Bleiburškom polju u statusu poljoprivrednog, PBV ga, sukladno austrijskim zakonima, nije mogao kupovati nego je to činio Abramović koji je tamo živio i godinama obnašao najviše dužnosti u PBV-u. Abramović je kod javnog bilježnika potpisao dokument (kodicil) prema kojemu nakon njegove smrti zemljište veličine tek nešto manje od 30 tisuća četvornih metara pripada PBV-u.
“U ostavinskoj raspravi je udovica prvo izjavila da ne pretendira na to zemljište, ali kasnije je ona proglašena poslovno nesposobnom i dodijeljen joj je skrbnik da je pravno zastupa. Kodicil nije na sudu bio dovoljan dokaz vlasništva i u prosincu 2022. je donesena odluka da zemljište pripada Abramovićevoj udovici.
Stupio sam u veljači ove godine u kontakt s njezinim odvjetnikom i kao razumno rješenje, s obzirom na zasluge pokojnika, ponudio Elfried Abramović 40 tisuća eura, kako se ne bismo upuštali u dugotrajan sudski postupak.
Ali, u travnju sam doznao da je zemljište, osim memorijalnog dijela na kojem je spomen-obilježje, prodano Franzu Skuku, čiji posjed graniči s tom zemljom. U zemljišne knjige, u kojima je kao vlasnik još upisan Abramović, unio sam zabilježbu da tu nekretninu nitko ne može opteretiti bez odobrenja Počasnog bleiburškog voda i ta je zabrana još na snazi. Skuk dosad i nije platio zemljište o kojem je kupoprodajni ugovor u dobroj vjeri sklopio s pravnim zastupnikom Elfried Abramović, protiv koje smo mi, na temelju kodicila, u srpnju podnijeli tužbu.
U veljači bi trebalo biti prvo sudsko ročište. Vjerujem ipak da će doći do brzog rješenja jer bi za nju siguran gubitak procesa značio plaćanje sudskih troškova, a ona novca nema. Što se Skuka tiče, ona zna da bismo ga tužili ako bi se čak i uspio uknjižiti”, ispričao odvjetnik Horaček na spomenutom okruglom stolu.
Treba slijediti trag novca
Iznio je i sve detalje na kojima PBV zasniva pravo na zemljište koje je bilo predmet spora.
“Nema tu nikakvih pravnih praznina, svakom bi sudu zaista teško bilo odlučiti da je Abramović bio vlasnik. Iz dokumentacije proizlazi da je Abramović isključivo bio povjerenik PBV-a. On nije niti dogovarao niti kupovao zemljište, to su radili članovi upravnog odbora PBV-a, jedino je uplaćivao sredstva za tu namjenu koja su dolazila od donacija, ali i od hrvatske Vlade. Lako je pratiti trag novca u jednoj koruškoj banci, točno se vidi tko ga je uplaćivao.
Osim toga, kad je 2010. netko iz PBV-a tužio Abramovića da je nehajno postupao s novcem, on je na policiji dao izjavu da je sav novac koji mu je bio stavljen na raspolaganje bio potrošen za kupnju zemljišta i postavljanje spomen-obilježja”, rekao je Horaček.
Dakle, livada na kojoj su se po završetku Drugog svjetskog rata ulogorili pripadnici vojske NDH i hrvatski civili prije nego što su ih Englezi izručili Titovim partizanima, ostat će u vlasništvu PBV-a. S nastojanjem da se vrati u punu funkcija za koju je i pripremljeno, a to znači da se služi misa i održavaju komemoracija za sve žrtve Bleiburga.
D.M. /Foto:
